EuroNogomet, nogometni magazin

Salomon Rondon: Život u Caracasu nije život...taj grad je u kaosu

Dok priča o svojoj raznovrsnoj karijeri, govoreći u praznoj svlačionici trening centra West Bromwich Albiona, Salomon Rondon se čini kao vrlo inteligentan, opušten čovjek. No, u jednom trenutku sredinom razgovora njegovo se raspoloženje mijenja i osmijeh nestaje s lica, i to u trenutku kad počinje priču o svom rodnom gradu, u kojem krišom mora ulaziti u obiteljsku kuću i izlaziti iz nje kako bi zaštitio živote onih sebi najbližih.


To je otrežnjujuća priča, koja raniji razgovor o tome kako se pokušava prilagoditi brzini i pritiscima Premier lige, stresu koji donosi potreba za postizanjem golova i ogromnoj količini trke, gotovo to točke iscrpljenja, čini tako beznačajnim. Ovo je priča o čovjeku koji ne smije hodati ruku pod ruku sa ženom i djecom u gradu u kojem je odrastao.

Rondon je odrastao u četvrti Catia, na zapadu glavnog grada Venezuele, a njegov nogometni uspjeh je izvor velikog ponosa za njegovu obitelj. Ipak, svaki povratak doma donosi podsjetnik da slava i uspjeh imaju svoju cijenu. Glavni grad Venezuele je opasan i kaotičan grad, s jednim od najvećih postotaka ubojstava na svijetu, u zemlji koja je usred financijskog kolapsa, i nije mjesto u kojem bi nogometaš koji vrijedi gotovo 20 milijuna eura mogao živjeti s obitelji. Otmice i iznude su svakodnevne pojave i Rondon zna da bi zbog svog bogatstva i statusa bio laka meta.

"Život u Caracasu nije život. Tamo vas prati nesigurnost, saznanje da bi vas jednog dana mogli ubiti, da biste mogli otići na posao i nikad se ne vratiti doma. Ja sam živio u Caracasu, ali kao nogometaš nikad nisam igrao tamo. Igrao sam u obližnjem gradu. To mi je dalo šansu da dišem. Grad je kaos. Sada je još gore. Kad sam ja živio tamo, nije bilo toliko loše. Moja obitelj je ponosna na ono što jesam i pomažem im koliko god mogu, ali draže mi je imati ih žive i žrtvovati se. Moja djeca i moja žena - ne želim da itko zna tko je ona. Postoji rizik od opasnosti, rizik od kidnapiranja. Ne želim ulaziti u taj rizik."

Osvrćući se na djetinjstvo u Catiji, Rondon prihvaća činjenicu da je on bio jedan od sretnika. Prisjeća se siromašnih, skromnih ljudi koji su se mučili i priznaje kako je njegov život bio drugačiji, jer su njegovi roditelji bili članovi srednje klase, budući da mu je otac bio profesor kemije u vojnoj školi.

"Ja sam bio dijete kojemu ništa nije nedostajalo, zahvaljujući mojoj obitelji." kaže.

Dok pristojno odgovara kako ne želi previše 'duboko' ulaziti u analizu stanja zbog komplicirane političke scene u svojoj zemlji, gdje je javnost razjarena zbog nedostatka hrane i medicinskih potrepština, a inflacija je samo u siječnju dosegla stopu od 141%, dvadesetšestogodišnji napadač je spreman razgovarati o drugim temama, posebno o venecuelanskom nogometnom savezu.

Rafael Esquivel, bivši predsjednik saveza, je uhićen u Zurichu prije kongresa FIFA-e u svibnju prošle godine, zbog optužbe da je primao mito vrijedan milijune dolara u svezi s prodajom marketinških prava za turnire Copa Americe. Ipak, ni slika odvođenja u pritvor Esquivela, koji je opovrgnuo sve optužbe na svoj račun, nije bila dovoljna Rondonu i njegovim suigračima. Petnaest reprezentativaca Venezuele, uključujući i Rondona, su u prosincu objavili priopćenje u kojem su zaprijetili da neće igrati u nastavku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2018. godine ako nacionalni izbornik, njegov stručni stožer i ostali službenici nogometnog saveza ne budu smijenjeni.

Na kraju se Rondon ipak odlučio vratiti u Južnu Ameriku tijekom posljednje reprezentativne stanke i igrati protiv Perua i Čilea, jer: "To je moja zemlja, nešto o čemu sam sanjao, volio, plakao, želio cijeli svoj život." Ipak, jasno daje do znanja da neće dati još puno vremena onima na vlasti.

"Ja i dalje stojim iza svoje odluke da vodstvo saveza mora dati ostavku. I dalje tvrdim da su ljudi koji vode naš nogomet nanijeli puno štete na različite načine. Nogomet bi trebao biti jedna od divnih stvari u našoj državi. Ali ima stvari kojima se ne upravlja dobro od strane saveza. Jedan od čelnika je pritvoren u Sjedinjenim Državama pod optužbom za korupciju. Mislim da mora biti promjena.

Ja nemam tu moć, ali sam netko tko može poslati poruku. Ali do tada, igrači ne mogu mijenjati savez. Mi u Venezueli imamo zlatnu generaciju. Nikad nismo imali toliko igrača u inozemstvu, 25 ili 30. To je rekord, nešto povijesno. Mi smo motor promjena u savezu koji je nanio toliko štete našem nogometu."


Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri


Za razliku od većine južnoameričkih država, nogomet u Venezueli nije sport broj jedan, jer su bejzbol i košarka popularniji. Rondon je veliki fan košarke i kao djetetu mu je idol bio Michael Jordan, zbog čega i voli nositi dres s brojem 23 (na njegovo razočaranje, u West Bromwich Albionu ga je pretekao Gareth McAuley). Naglašava kako je 'vrlo dobar' i u košarci, te je bilo trenutaka kad je razmišljao odustati od nogometa i posvetiti se košarci.

Ipak, do tih trenutaka je već pokazivao veliki potencijal na nogometnom terenu, te je dobio priliku postati profesionalni nogometaš u klubu Aragua. Nakon što je impresionirao svojim igrama u venecuelanskoj ligi, potpisao je za španjolski Las Palmas prije svog dvadesetog rođendana, a uskoro je preselio u Malagu, gdje je igrao pod vodstvom Manuela Pellegrinija i završio kao prvi strijelac kluba u obje sezone, pomogavši osvajanju četvrtog mjesta 2012. godine.

Uslijedila su dva skupa transfera u ruske klubove, prvo u Rubin Kazan, a onda početkom 2014. godine u Zenit St. Petersburg. A taj drugi transfer je imao potencijal postati vrlo problematičan i prije nego što je prvi put dotaknuo loptu u novom klubu. Naime, Rondon je bio prvi tamnoputi nogometaš koji je potpisao za Zenit nakon što je Landscrona, najveća udruga navijača, krajem 2012. godine izdala manifest tražeći od uprave kluba da sastavi momčad sastavljenu isključivo od bijelih i heteroseksualnih nogometaša.

"To je bilo vrlo komplicirano. To je jedan od najvećih klubova u Rusiji i navijači žele ruske napadače. Neki od njih su mi skandirali 'majmune', pjevali su svakave uvredljive pjesme. To su stvari koje se događaju i bolje je ne pridavati im previše pozornosti. Ako razmišljate o tome, ako dopustite da vas to vrijeđa, to će utjecati na vas. Teško je ne čuti ih. Ali ja nisam želio tim ljudima koji su me vrijeđali davati na važnosti za kojom oni žude, jer su to ljudi koji se meni čine kao ljudi bez savjesti, bez znanja. Ja sam jako sretan zbog svoje boje kože, ponosan na nju. Po meni, to je bolje, jer ne izgorim na suncu."

André Villas-Boas je imenovan trenerom nedugo nakon što je Rondon stigao u Zenit, pa je zanimljivo čuti kako on razmišlja o igranju pod bivšim menadžerom Chelsea i Tottenhama, kao i pod vodstvom Manuela Pellegrinija u Malagi, te kako uspoređuje suradnju s njima u odnosu na onu s Tonyem Pulisom.

"Pellegrini je imao vrlo jednostavan način igre. Krila su ostajala široko, a želio je da napadač uvijek bude u šesnaestercu. Kod Andrea Villas-Boasa je bilo isto. Zenit je veliki klub u Rusiji i iz utakmice u utakmicu, bila domaća ili europska, navijači traže da igrate na taj način. Morate biti na lopti, izlaziti iz šesnaesterca kako bi sudjelovali u igri, utrčavati pred gol.

Ovdje, kod Pulisa, je drugačije. Prije svega zbog toga što često utrčavate u prostor kako bi smetali defanzivnoj liniji. Manje imate dodira s loptom, a više otvarate prostor. Ja sam se morao naviknuti na takvu strategiju. To je drugačiji posao u odnosu na ono što se događalo ranije. Sada se osjećam dobro u takvom sustavu. Iz jedne ili dvije prilike koje dobijete morate zabiti gol."

Sa svojih skoro 1.90m visine i 85kg mase, Rondon je snažan čovjek, što je i demonstrirao kad je u remiju protiv Leicestera nadjačao u skoku visokog Roberta Hutha. To je bio jedan od četiri gola koje je Rondon postigao u posljednjih sedam premierligaških utakmica, uključujući i pobjednički protiv Manchester Uniteda, što sugerira da stvari polako dolaze na svoje mjesto nakon sporog starta.

Rondon je prvi koji će priznati da mu se nije bilo lako naviknuti na čvrstoću Premier lige otkako je u kolovozu prošle godine u rekordnom klupskom transferu stigao iz Zenita. U jednom trenutku su ga poslali na pretrage krvi, jer su u klubu bili zabrinuti da pati od iscrpljenosti.

"Rekli su da sam umoran. Igrao sam puno utakmica u nizu, u puno različitih natjecanja, naporno sam trčao, a tu je bio i stres jer nisam postizao golove, nisam čak imao ni šansi za zabijanje. U klubu imamo nutricionistkinju koja mi je pomogla da jedem prave stvari, jer sportaš mora jesti savršeno. Ali stres zbog nepostizanja golova, sva ta trka i sve te utakmice u nizu, a i duga putovanja na utakmice reprezentacije od 14,15 sati, su me učinili umornim."

Rondon, da budemo jasni, se ne žali. On nije takav karakter. On izgleda i zvuči kao čovjek koji je odlučan prihvatiti život u Engleskoj i biti uspješan, ne samo zbog sebe, kluba i navijača, nego i zbog ljudi u Venezueli, kojima koristi svako svjetlo u životu, jer "Nogomet je jedna od rijetkih stvari koji im donose sreću."






Na današnji dan

Srijeda, 26 Lipanj 1968

Rođen Paolo Maldini, bivši dugogodišnji nogometaš Milana i talijanske reprezentacije.

Partneri

Dobro.ba
Procenat.com
Vaš link ovdje
Debra Hrvatska
LFC Cro forum
Mostar-Info
Vaš link ovdje
.: EuroNogomet, nogometni portal. .:. Online od 28. listopada 2005. .:. Izrada i održavanje DG Informatika d.o.o. .:. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja bez dozvole :.

Login ili Registracija

LOGIN