EuroNogomet, nogometni magazin

Antoine Griezmann: U životu imam sve, samo mi još fale trofeji

Dvadesetpetogodišnji napadač madridskog Atletica i francuske reprezentacije Antoine Griezmann danas je jedan od najboljih i najtraženijih nogometaša na planeti, no nije uvijek bilo tako - kao dijete, zbog krhke građe odbili su ga Sochaux, Lyon, Saint-Etienne i Montpellier, da bi priliku konačno dobio u Real Sociedadu.


2005. godine, kao četrnaestogodišnjak, preselio je u Španjolsku kako bi ostvario svoj san. Bilo je to bolno iskustvo za dječaka iz Macona, koji je bio vrlo vezan uz vlastitu obitelj, ali i jedini mogući put do onoga što je postao danas.

Desetak godina kasnije, Griezmann ima neupitnu ulogu i u svom klubu i u reprezentaciji, s kojom je bio finalist i najbolji strijelac ovogodišnjeg Europskog prvenstva. Na tom natjecanju snovi mu se nisu ostvarili do kraja i naslov prvaka je otišao u Portugal, ali on već gleda prema svjetskoj sceni u Rusiji 2018.

Griezmann u Madridu živi s djevojkom Erikom i petomjesečnom kćerkicom Miom, za koju kaže kako je izvor njegovog balansa i uspjeha.

EURO koji je organizirala Francuska protekao je i u znaku terorističke prijetnje. Jeste li bili svjesni toga tijekom natjecanja?
- Ne previše, jer smo bili smješteni u izolaciji u Clairefontaineu. Bilo je teško takvo što primijetiti, ali bilo je lijepo vidjeti sve te zastave i navijače kako pjevaju na putu do stadiona. Željeli smo donijeti zadovoljstvo francuskom narodu, pobijediti za njih.

13. studenog prošle godine su se trojica bombaša samouboijca raznijeli u blizini stadiona na kojem su igrali Francuska i Njemačka. Te večeri je vaša sestra bila u Bataclanu u Parizu. Jeste li brinuli zbog sigurnosti na početku Europskog prvenstva?
- Pokušao sam to brzo zaboraviti. Moramo ići dalje. Nakon toga, ljudi su tražili zabavu i veselje, a mi smo im to pokušali pružiti.

Možete li nam reći nešto o atmosferi tog 13. studenog 2015.?
- Ne, to je već prošlost. Već sam govorio o tome. Sada je zaboravljeno.

Pratite li vijesti iz Francuske?
- Ne previše.

Glasujete li na izborima?
- Ne.

Francuska je vrlo vezana uz vas...
- I ja sam uz nju.

Osim toga, mogli ste i igrati u Francuskoj. PSG vas je želio dovesti ovog ljeta.
- Da, ali to je bilo za vrijeme Europskog prvenstva. Rekao sam svom menadžeru da ne želim ni pričati o tome. Želio sam mir u Clairefontaineu. Ali znam da su bili zainteresirani. To je veliki klub i želi postati još veći. Nadam se da će ostvariti svoje ciljeve.

Nedugo nakon poraza u finalu mogli smo vas vidjeti kako sjedite tužni sa strane, gledate u svoju srebrnu medalju...
- Svaki nogometaš želi osvajati trofeje. Nadam se da ću sljedeći put ja biti taj koji će podići pokal. Želim osvojiti što je više moguće trofeja. Kad sam izgubio oba finala (Liga prvaka i Europsko prvenstvo), moji roditelji i prijatelji su mi rekli kako nije važno, mlad sam i bit će još finala. Ali ne, ja sam želio pobijediti u finalu i nikad ne znate hoće li biti drugih. To je vrlo tužno i bio sam ljut, jer uvijek želite biti bolji.

Dva mjeseca kasnije, jeste li to preboljeli?
- Da, to je već zaboravljeno. Bila je to sjajna sezona, i u klubu i u repreznentaciji. Moramo ići dalje.

Budućnost je Svjetsko prvenstvo 2018. u Rusiji. Ali Francuska je kvalifikacije za to natjecanje počela razočaravajućim remijem u Bjelorusiji. Imaju li navijači razloga brinuti pred utakmicu protiv Bugarske 7. listopada?
- Ne. Ja ne brinem zbog predstojećih utakmica, kao ni za čitave kvalifikacije. Vjerujem u momčad, u naš talent, u trenera... A i u sebe. Nadam se da ću ostaviti traga u ovim utakmicama.


Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri


Nakon šest golova na EURU, postali ste standardni u reprezentaciji. Osjećate li dodatni pritisak?
- Često me pitaju želim li biti lider momčadi, i u klubu i u reprezentaciji. Ali ja sve što imam reći govorim na terenu. Zauzvrat, moram biti tih izvan terena, ne dizati nos u zrak. Ja nikad nisam taj koji će držati govor u svlačionici.

A pritisak?
- Nikad ne igram pod pritiskom. Jer, nogomet je igra, a ja se osjećam dobro igrajući ga. Samo želim dodirivati loptu, pomagati momčadi u igri.

Prije finala Europskog prvenstva, 44% Francuza vas je odabralo za svog omiljenog igrača. Kako se nosite sa slavom?
- Ne razmišljam puno o tome. Istina je da je uvijek zadovoljstvo napraviti fotografiju ili dati autogram i ja se pokušavam uvijek smiješiti. Posebno s djecom. Kad sam ja bio na njihovom mjestu, i ja sam želio autograme, tako da sam bio ljut kad bi mi netko rekao ne. Na Svjetskom prvenstvu 1998. godine sam otišao na utakmicu francuske reprezentacije. Moj prijatelj je dobio potpis na loptu, a ja nisam dobio ništa. Bio sam jako ljut.

Kd izađete na teren, vidljivo je kako jako uživate. Otkuda tolika ljubav prema nogometu?
- Ja jednostavno volim nogomet i sve igre s loptom. Volim vidjeti roditelje s djecom kako ulaze na stadio. Sjećam se kad sam s ocem išao gledati Lyon na Gerland u Ligi prvaka. Hodali smo kilometre, jer nije bilo mjesta za parking, kupili kebabe i smjestili se na tribine. Navijači su pjevali, a kad bi igrač išao izvesti korner svi su mu pljeskali. To je bilo predivno i ja sam sanjao o tome. Zbog toga koristim priliku i uživam u trenucima na terenu.

Često se govori kako imate idealnu dječačku stranu.
- To me nasmijava. Ali neću nešto mijenjati zbog toga. Ostat ću takav kakav jesam.

Neki kažu i kako ste vi anti-Benzema.
- Što to uopće znači biti anti-Benzema? Svatko ima svoju osobnost.

Prema vašem mišljenju, Karim Benzema bi se trebao vratiti u francusku reprezentaciju?
- Nadam se da će se on vratiti. Ja nisam izbornik, ali on je sjajan napadač, strijelac. Svaka reprezentacija bi rado u svojim redovima imala takvog igrača.

Danas živite u Španjolskoj, gdje ste već posljednjih dvanaest godina...
- U Francuskoj sam se rodio, ali Španjolska me je usvojila. Francuska je obitelj, reprezentacija... Španjolska je moj svakodnevni život. Jedem u 3 poslijepodne, odspavam nakon toga. S psom razgovaram na španjolskom. Ispočetka sam i kćerki govorio na španjolskom, sada se trudiim pričati joj na francuskom. U Španjolskoj sam otkako sam imao 14 godina.

Ali čini se kako vam je vrlo važno igranje za Francusku?
- Još od djetinjstva sam želio igrati za svoju zemlju. To je najljepši dres na svijetu. Dajem sve od sebe svaki put kad sam na terenu u tom dresu. 2014. godine Deschamps me je pozvao. Rekao mi je kako me je pratio, kako ću dobiti priliku. Nekoliko tjedana kasnije me je pozvao u reprezentaciju. Plakao sam kao dijete.

Kakav je vaš život u Madridu?
- Trening izjutra, a onda provodim vrijeme kod kuće, igram igre na konzoli ili gledam TV. S vremena na vrijeme izađem navečer vani, kako bih se opustio. Trener mi to dopušta.

Erika je vaša partnerica?
- Da, ona je šefica. Zovem je jefa, gazda. A ona mene zove gordito, mali debeli.

Koji su vam hobiji?
- Uglavnom video igre. Sada manje nego prije, ali kad ona zaspe, ja se bacim na konzolu. Igram ponekad košarku, ali najviše FIFA-u. Počeo sam igrati s Moyom, vratarom. Igramo u karijernom modu i pokušavamo otići što je dalje moguće. Ne igram s Atleticom, inače bih cijelo vrijeme sebi dodavao loptu.

Osim toga, bili ste i na naslovnici prethodnog izdanja FIFA 16, za francusko tržište.
- Kad su mi to rekli, pomislio sam da je to ludo. Mislim da sam poklonio igru svim suigračima. Od djetinjstva sam želio biti na omotu FIFA-e. Tijekom Europskog prvenstva, Adil Rami, N'Golo Kante i Lucas Digne su igrali zajedno svaku večer nakon večere. Ja sam igrao na svojoj strani, često s bratom, koji živi u Maconu.

Idete li često u Macon?
- Kad imam dva slobodna dana, obično odem tamo. Tamo imam mir i svoj rodni dom. Nikad ne izlazim van, samo se odmaram. Dovoljno mi je čuti brata kako odlazi u školu, oca koji ustaje i ide na posao, majku kako priprema hranu... Tamo imam sobu sa svim svojim dresovima. Ovdje u Madridu nemam ništa takvo.

U Madridu imate Eriku i vaše dijete.
- Kad mi je rekla da je trudna, bio sam ponosan. Lijepo je biti otac. To je pomalo naporno, ali je predivno. Svoju djevojku sam upoznao kad smo imali 18-19 godina. Kad ona nešto želi, tako mora biti, inače vam izvuče uši. Ona se voli smijati, tjera me da jedem i čini sve kako bih se osjećao dobro. Dopušta mi da spavam u prizemlju, jer me inače Mia budi tijekom noći. Otkako sam s njom, podigao sam razinu svoje igre.

Činite se sretnim. Što vam još nedostaje?
- Trofeji.

A što bi trebalo napraviti da ih osvojite?
- Moram zabijati u finalima.







Na današnji dan

Srijeda, 26 Lipanj 1968

Rođen Paolo Maldini, bivši dugogodišnji nogometaš Milana i talijanske reprezentacije.

Partneri

Vaš link ovdje
Procenat.com
Dobro.ba
Debra Hrvatska
Vaš link ovdje
LFC Cro forum
Mostar-Info
.: EuroNogomet, nogometni portal. .:. Online od 28. listopada 2005. .:. Izrada i održavanje DG Informatika d.o.o. .:. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja bez dozvole :.

Login ili Registracija

LOGIN