EuroNogomet, nogometni magazin

Arsene Wenger: Pokušavam čitati sve što mi pomaže da bolje razumijem ljudska bića

Legendarni francuski trener Arsene Wenger ostavio je iza sebe duboki trag u engleskom nogometu, pa i javnosti općenito, a britanski list Guardian posvetio mu je veliki prostor kako bi ga njihovi čitatelji kroz pitanja novinara, ali i političara, umjetnika i ostalih javnih osoba, sve do njegovog dugogodišnjeg rivala Josea Mourinha, dobro upoznali i kao osobu.


Arsène Wenger često zamišlja što će reći pred Bogom jednog dana kad umre. U većini tih sanjanih razgovora, Bog pita Wengera da opravda svoje vrijeme provedeno na Zemlji, kako je dao značenje svom vlastitom životu i životima drugih. "Pokušavao sam pobjeđivati u nogometnim utakmicama!" Wenger će objasniti. Bog ga gleda, skeptično: "I to je sve?" Wenger nastavlja: "Pobjeđivati u utakmicama je doista teško. Ako obavite dobro svoj posao, donosite radost milijunima ljudi, kolektivnu euforiju i katarzu. A ako ne..." U tom trenutku Wenger se budi i vraća u realnost.

"Nekad se osjećam uplašeno zbog toga što sam se u životu bavio samo nogometom." kaže Wenger, koji je napunio 70 godina, putem video poziva iz Zuricha. "Stoga, kad razgovaram s Bogom, to je malo pretenciozno.Radi se o tome da, ako Bog postoji i ako ima test da odluči hoće li vas poslati u raj ili u pakao, moglo bi izgledati smiješno da ste život posvetili samo pobjeđivanju u nogometnim utakmicama. I zbog toga sam došao na tu ideju. Osjećam da bi nekad moglo izgledati beznačajno da ste posvetili cijeli život tome."

Wenger je rođen 1949. godine, odrastao je u selu u Alsaceu u istočnoj Francuskoj, a od malih nogu je imao uvid u ljudsku psihologiju promatrajući goste u bistrou koji su vodili njegovi roditelji.

"Alkohol, svađe, nasilje, sve me je to nekad plašilo ili mi se gadilo kao djetetu." prisjeća se u svojoj knjizi 'Moj život u crvenom i bijelom'. Postao je vezni nogometaš koji je naporno radio za momčad, igrao za Strasbourg u prvoj francuskoj ligi, ali je uvijek duboko, ponekad čak i opsesivno, razmišljao o samoj igri i već se u ranim tridesetima posvetio trenerskom poslu, prvo u Cannesu i Nancyu, a zatim u Monacu pa u japanskom Nagoya Grampus Eight.

1996. godine ga je upoznala i britanska javnost kad je imenovan menadžerom Arsenala, tek četvrtim stranim (ne-britanskim) trenerom u povijesti engleskog prvoligaškog nogometa (prethodna trojica se nisu dobro proveli). Držao je tu poziciju pune 22 godine, sve do 2018., i tijekom tog razdoblja s Arsenalom osvojio tri Premier lige i sedam FA kupova. Dok je njegov veliki rival u Manchester Unitedu, Alex Ferguson, motivirao igrače metodama poput slavnog 'fena', Wenger je postao poznat po svom 'nevidljivom treningu', holističkom pristupu koji je išao dalje od kondicije i vještine baratanja loptom i mijenjao cijeli stil života i prehrane igrača. Igrači su dobivali jasne instrukcije čak i o tome kako žvakati hranu, tradicionalna čokoladica i gazirano piće na poluvremenu su zamijenjeni grudicama šećera s kapljicama kofeina.

Paženje na svaki detalj je Wengerov način rada i pobjeđivanja, i to pobjeđivanja sa stilom. U svojoj autobiografiji je opisao nogomet i Arsenal kao 'pitanje života i smrti' - ne jednom, nego tri puta. Misli li doista da je to tako?

"Rekao bih da je nogomet na vrhunskoj razini upravo takav. Jer, ako nije pitanje života i smrti, ne znači vam dovoljno i nećete dugo preživjeti u ovom poslu." objašnjava Wenger.

Wengerova kompetitivnost nekad je znala biti i pretjerana, posebno u legendarnim sukobima prvo s Fergusonom, a onda i Mourinhom iz vremena kad je bio u Chelsaeu. Ali svi koji su očekivali da će u svojoj knjizi oblatiti spomenuti dvojac ne poznaju Wengera. On u knjizi spominje Fergusonov ogromni autoritet i utjecaj na engleski nogomet, ali bez negativnih primisli, dok Mourinha nije niti spomenuo.

"Nisam želio da to bude knjiga za osvetu ili iznošenje frustracija ili nepravde. Nisam želio govoriti: 'On mi je napravio ovo ili ono' i takve stvari. Ali sami znate što vam se događalo u životu i morate se izdignuti iznad toga. Želio sam da to bude pozitivno iskustvo života. Ne možete imati život kakav sam ja imao do sada i biti negativni."

I više od toga, Wenger želi naglasiti da, kada se prašina slegla, uvijek je ostalo poštovanje: "Svaki menadžer prolazi kroz dobra i loša razdoblja. I oni su ljudska bića. Teško je mjeriti kvalitetu našeg posla. Na primjer, prošle sezone Liverpool je osvojio prvenstvo i Jürgen Klopp je dobio hvalospjeve zbog toga. I s pravom. Ali morate reći da je čovjek na klupi Sheffield Uniteda (Chris Wilder, čija je momčad završila deveta), napravio također sjajan posao. Tko je napravio bolji posao? Nikad ne znate."

Od odlaska iz Arsenala, Wenger se nije vratio trenerskom poslu, ali od studenog prošle godine radi kao prvi čovjek FIFA-inog odjela za globalni razvoj. 2015. godine se razveo od supruge Annie, njihova kćerka Lea završava doktorat iz neuroznanosti na Cambridgeu. Vrijeme provodi u Londonu, Parizu i FIFA-inom sjedištu u Zurichu, često odsjedajući u hotelima, a priznaje kako je za njega najteži dio pandemije covid-19 virusa bio kad su sve lige bile prekinute. "Ne znam zašto, ali nogometne utakmice su moj život i ne vjerujem da će se to ikad promijeniti. Zbog toga su mi jako nedostajale." kaže.

Ipak, na Wengerovom licu vidi se dobro raspoloženje, često se smije i ne odbija odgovoriti ni na jedno pitanje. To je bitno drugačije u odnosu na njegove posljednje godine u Arsenalu, kad se često postavljao u obrambeni stav, često morajući se pravdati zbog toga što još nije dao ostavku, ljut zbog činjenice da njegov naporan rad na tome da izvedbe momčadi Arsenala na terenu izbalansira s financijskim zahtjevima preseljenja na novi stadion nije prepoznat i priznat. Zagrebete li malo po površini, shvatit ćete da te frustracije još uvijek postoje i da ni danas nije spreman ni za milimetar odustati od svoje ideje kako bi se nogomet trebao igrati.

"Arsenal je imao stil igre koji je bio na meti kritika, ali postojao je prepoznatljiv stil. Mogu razumjeti da neki ljudi samo žele pobijediti, ali morate imati i želju da izvedbe momčadi pretvarate u umjetnost. Kad se navijač probudi na dan utakmice, mora pomisliti: 'Oh, možda ću danas imati fantastično iskustvo!' On želi da njegova momčad pobijedi, ali želi i vidjeti nešto prelijepo."

Na adresu Guardiana je stigao ogroman broj pitanja čitatelja, njih preko 800, kao i brojni izrazi divljenja i otkrića (od sjevernog Londona, preko Slovenije, do Perua i Indije) o tome kako su Wengerovi principi utjecali na živote ljudi. I na njemu se vidi kako je dirnut slušajući neka od tih svjedočenja i pitanja, pa će možda i neka od njih iskoristiti kao svoj argument pred Bogom jednog dana.


PITANJA POZNATIH


Mark Strong, glumac

Trenirali ste Arsenal 22 godine, koja je najvažnija stvar koju ste u tom razdoblju naučili? I koji biste savjet dali svom mlađem sebi ako biste jednog dana mogli ponovno preuzeti klub?

Ono što sam naučio jeste da je način na koji smo se ponašali stvorio veliku popularnost širom svijeta. I to je učinilo da shvatim da su se u sportu, a posebno nogometu, vrijednosti koje smo prenosili poštovale u cijelom svijetu. Nije se radilo samo o pobjeđivanju. Naravno, ono što je stvorilo popularnu sliku Arsenala je bila činjenica da smo osvojili prvenstvo, ali bilo je tu i više od toga. Ljudi poštuju klubove zbog vrijednosti koje nose, zbog identiteta kluba. A što se drugog dijela pitanja tiče, samom sebi bih rekao: Budi bolji! (smijeh) Budi bolji nego što si bio!


Diane Abbott, političarka

Što vas je motiviralo: strah od poraza, radost pobjeđivanja, ljepota same igre?

Sve to. Ali moram reći, ja imam tu unutarnju motivaciju koja znači da postoji nešto unutar mene što me je tjeralo da napredujem. I činjenica da vjerujem da sam na usluzi nečemu što je veće od mene. Nakon toga, naravno, svi smo mi mješavina činjenice da mrzimo poraz i želimo pobjedu. Ali rekao bih da je mržnja poraza dominantnija. To stvara velike strahove u vašem srcu. Jednog dana, ako netko otvori moje srce, mislim da će u njemu pronaći svaki poraz.


Michael Rosen, autor

Mislite li da sudjelovanje u nogometnom poslu na vašoj razini uči čovjeka određenom obliku filozofije?

Da, rekao bih da bez određenog oblika filozofije ne možete raditi na toj razini. Vi ste vodič. A vodič mora prije svega znati gdje ide, zar ne? Zbog toga je važno imati jasnu ideju o tome što želite od ljudi i znati kako tu ideju na jasan način podijeliti sa svojim igračima. Zašto igrači neke ljude slušaju, a druge ne? Ne znam. Ali morate imati jasnu filozofiju, jer vam to daje dosljednost. Uvijek morate znati odgovor na pitanja: Zašto sam ovdje? Zašto radim to i to? To vam daje snagu kad vam je teško.


Nines, reper

Puno umjetnika (poput mene) su počeli navijati za Arsenal zbog stila igre i zbog toga što je u momčadi imao tamnopute igrače. Jeste li bili svjesni u to vrijeme da stvarate raznovrsniju bazu navijača i da utječete na nove generacije?

Želio sam pokazati cijelom svijetu da je, istina, važno to koliko ste dobri. Da se moramo izdići iznad svih drugih problema. Uvijek kažem da je sport sjajna meritokracija. Sve je zasnovano na mjerljivim stvarima, na konkurenciji. Stoga sam bio sretan što sam pridonio tome, ako se događalo. Za mene je u životu najvažnije to koliko ste dobri i koliko se dobro ponašate, a boja vaše kože uopće nije važna.


Patrick Marber, dramski pisac

Koje kazalište, drama ili mjuzikl su vam najviše značili?

Moram priznati da nigdje nisam išao u kazališta. Nisam uopće poznavatelj glazbe. Volim glazbu, ali moj život je u potpunosti posvećen sportu. Prilično me je sram to priznati. Ali, nakon dvadeset godina, kad su mi prijatelji došli u posjetu i pitali što moraju posjetiti u Londonu, ja sam im govorio: "Ja znam samo jedan put do trening centra i stadiona Arsenala. Ne znam što još postoji u Londonu. To je kutija koju nikad nisam otvorio. Navečer bih samo gledao nogomet.


José Mourinho, nogometni trener

Imao sam priliku dobro te upoznati na UEFA-inim i FIFA-inim događajima i večerama. S tvojom kulturom i vizijom, vjerujem da imaš sve kvalitete za biti vrhunski čelnik kluba, poput predsjednika uprave ili sportskog direktora. Bi li ikad uzeo u obzir takvu ulogu u Arsenalu ili je tvoja jedina želja uvijek bila biti na terenu?

Ne, razmislio bih o tome da budem u upravi Arsenala kao savjetnik. Iskreno vjerujem da postoji veliki nedostatak znanja u velikim klubovima na najvišim razinama nogometa. I vjerujem da smo u posljednje vrijeme vidjeli da postoji puno načina za biti uspješan u nogometu. Na primjer, tu je način na koji radi Bayern, gdje se cijeli uspjeh i kontinuitet oslanja na ljude koji poznaju vrijednosti kluba i koji to prenose s generacije na generaciju: Beckenbauer, Hoeness, Rummenigge. A tu su i drugačiji modeli u Engleskoj s brzim upumpavanjem novca i instant uspjehom. Oba načina mogu funkcionirati. Sviđa mi se kad klub ima identitet i vrijednosti koji se prenose s generacije na generaciju.


Simon Armitage, pjesnik

Hoćemo li ikad vidjeti da žene i muškarci igraju zajedno u jednom premierligaškom timu?

Rekao bih da je naglasak u posljednjih desetak godina u Premier ligi i u nogometu općenito na fizičkoj snazi. Stoga bi to morala biti žena iznimnih fizičkih potencijala. To bi mogla biti žena koja je trkačica na 100 metara s iznimnom tehnikom. Zašto ne? Ja ne odbacujem tu mogućnosti, ali to može biti samo iznimka, nikad rutina.


Paul Gilroy, profesor

Kako je vaše iskustvo iz japanskog stila života promijenilo vaše razumijevanja i sporta i estetike?

To mi je koristilo jer me učinilo osobom otvorenijeg uma. Ne zaboravimo da sam ja došao iz Alsacea i radio u Monacu. Monaco je drugačija zemlja u odnosu na Alsace. Nakon toga sam radio u Japanu, pa u Engleskoj, koja je također vrlo različita. Takva iskustva vas učine tolerantnijom osobom, spremnijom da razumijete druge ljude i shvatite da, na kraju dana, kultura u svakoj državi odražava ono što smo gradili u djetinjstvu. Upoznati nekoga novoga znači da se morate izvući iz svog oklopa i pokušati vidjeti tko je ta osoba ispred vas. A to je dio posla nogometnog trenera. To je ono što sam ja pokušavao raditi i u Japanu. Pokušavao sam učiti jezik. Pokušavao sam imati japanskog asistenta koji će mi objasniti kako se trebam ponašati u pojedinoj situaciji. Bilo je to vrlo interesantno i uzbudljivo iskustvo. Gotovo sam bio odlučio kako se neću ni vraćati u Europu, osim ako se ne bude radilo o nekom velikom poslu.


Jazzie B, glazbenik

Kao stranac na oba mjesta, kako uspoređujete život u Londonu s onim u Japanu?

Kad sam došao iz Japana u Englesku, osjećao sam se više kao kod kuće, jer je Japan toliko različita država. Čak i ako uživate u puno aspekata, bliža vam je kultura življenja kad se vratite u Englesku. Ali ja uvijek kažem igračima, kad ste negdje stranac, normalno je da želite da vas ljudi prihvate, ali morate misliti i na način: 'Ako sam već ovdje, moram davati više od sebe nego lokalni igrači.' Iz tog razloga mislim da je bilo dobro raditi u stranim državama, jer mi je to pomoglo da se bolje razvijem, da tražim više od sebe. Osjećao sam da, ako sam ovdje, moram davati više nego domaći ljudi.


Jeremy Deller, umjetnik

Koja je zadnja ne-nogometna knjiga koju ste pročitali i što mislite o njoj?

U ovom trenutku završavam čitanje knjige Sapiens autora Yuvala Noah Hararija. Pokušavam čitati sve što mi pomaže da bolje razumijem ljudska bića i kako društvo funkcionira i kako demokracija može napredovati u ovom trenutku, jer mi se čini da je svijet pomalo u problemima. Mi u FIFA-i se također suočavamo s time. I Engleska je, posebno u ovom trenutku, suočena s brojnim problemima zbog toga.


Philippe Sands, odvjetnik

Je li u vaše vrijeme bilo promjena u odnosu između nogometa, rasizma i nacionalizma?

Ja sam uvijek osjećao da bi nogomet trebao davati primjer kako bi svijet mogao funkcionirati. Zašto? Jer kad je u pitanju nogomet, ne morate komunicirati jezikom. Dijelite emocije načinom na koji igrate i zbog toga možete sastaviti igrače iz različitih država zajedno i pokazati da nešto zajedno možete ostvariti. Stoga, vjerujem da na tom frontu nogomet može biti ispred ostatka društva i pokazivati primjer. Ja se nikada nisam osjećao ni malo kao nacionalist. Ja volim svoju zemlju, poštujem je, ali neću smatrati da je ta zemlja superiorna u odnosu na ostale ako sam ja iz nje.


Jeremy Corbyn, političar

Uvijek sam osjećao da vaša trenerska filozofija odražava osjećaje lokalne zajednice. Kako ste ostali lojalni tim principima kad je to u nogometu postalo toliko teško?

Općenito gledajući, znamo da današnji nogometni navijač voli svoju reprezentaciju. Oni vole i podržavaju klub iz mjesta gdje su rođeni, svoj lokalni klub. Arsenal ima tu priliku da je u isto vrijeme i veliki klub i lokalni klub, ali morate nastaviti kultivirati taj lokalni duh. Sreća koju smo imali kad smo izgradili novi stadion jeste da smo mogli ostati uz svoju navijačku bazu. Ali za većinu klubova lokalna podrška se smanjuje, posebno kada krenete u niže lige. Od 92 kluba danas, imate 20 premierligaških klubova, a od preostalih 72, 65 njih gubi novac jer se lokalna podrška smanjuje.


Spike Lee, redatelj

Dragi gospodine, hoće li najveći igrač Arsenala svih vremena, Thierry Henry, ikada dobiti poštenu priliku da bude na čelu Topnika i povede nas ponovno u naše slavne dane?

Pa, volio bih to. Nadam se da će Thierry Henry imati uspješnu karijeru kao trener, a ako bude uspješan kao trener možda se jednog dana i vrati u Arsenal. Ali ja posebno želim da se vratimo osvajanju naslova prvaka prije nego što se to dogodi. Na primjer, sada imamo Mikela Artetu na mjestu menadžera, zašto on to ne bi napravio? Temelj kluba je njegov identitet. Identitet se zasniva na vrijednostima, a vrijednosti na ljudima koji nose te vrijednosti. Stoga je, po meni, važno da postoji kontinuitet na tom frontu.


Ken Loach, redatelj

Mnogi od nas primjećuju rastuću nejednakost u nogometu, gdje premierligaški klubovi imaju prihode u desecima milijuna, a niželigaški poluprofesionalni klubovi se bore da prežive, kao i druge industrije i usluge, dok ekonomski sustav proizvodi ekstremno bogatstvo za nekolicinu i siromaštvo za mnoge. Kako navijači, igrači i menadžeri zajedno mogu ovo promijeniti?

Pa, susreo sam Kena Loacha jednom na vlaku za Pariz i malo smo razgovarali o filmovima i, da, on puno govori o problemu razlike između bogatih i siromašnih. U životu, neki ljudi imaju sreće, a drugi ne. A nogomet neće sam prebroditi probleme koji postoje u ovom trenutku - rastuća razlika između bogatih i siromašnih - ako se ne pomogne siromašnima. Ne možemo dopustiti da manji klubovi umru, a i dalje željeti imati elitu, a ja vjerujem da će neki klubovi umrijeti ako im ne pomognemo. Kad  negdje hodate i vidite nogometni teren i kuće u blizini, tu postoji život. Bez nogometnog terena, nema života. Mi smo svi igrali nogomet na različitim razinama, ali nogomet je dio zajednice, dio društva, dio ljudskih snova. Morate to zadržati u svakoj zajednici.


Saffron Burrows, glumac

Jeste li se osjećali kao da napuštate svoje životno djelo kada ste odlazili iz Arsenala?

Da, naravno. Bio je to kraj ljubavne priče. A kad ne možete više razgovarati s osobom koju volite, ne možete otići na terene za trening, ne možete otići na stadion. Morate jednostavno ostati tu gdje jeste. A ja to nikad ranije nisam doživio. Radite taj posao 22 godine i onda odjednom prestanete. Bilo je vrlo teško. Želio sam u potpunosti raskinuti svoje veze s klubom, jer je i klub to želio. Onda sam odlučio da neću ići ni na stadion gledati utakmice. Ali ja i dalje navijam za Arsenal s istom strašću. Radite naporno, napravite sve što možete, a nakon toga ne plačete, ne žalite se i pomirite se s time. Patite u tišini. To je ono što sam ja napravio!


PITANJA ČITATELJA


Na kojem jeziku preferirate govoriti i čitati?
Andrew Gogarty, London

Na francuskom. Govorim njemački i engleski dobro, a francuski vrlo dobro (smijeh). Mogu razumjeti i talijanski, španjolski, nešto japanskog, ali govorim ih manje dobro. Ali kad neko vrijeme negdje živim, onda je u redu.


Koji biste savjet dali trenutnom menadžeru Arsenala Mikelu Arteti?
Stephen, Francuska

Da nastavi držati kontrolu nad momčadi kao što je ima u ovom trenutku. I da ide do kraja sa svojim uvjerenjima. Mislim da momčad trenutno ima dobar momčadski duh i da imaju dobru priliku napraviti dobar posao. Vjerujem da neće biti jako teško osvojiti veći broj bodova nego prošle sezone, ali uvjeren sam da Arsenal može biti među prve četiri momčadi u ligi, ako ne i više. Zašto ne više? Oni po meni ove sezone mogu biti iznenađenje: dobro su kupovali, pojačali su i obranu, a zadržali su igrače koji su tu već bili. U mojoj posljednjoj sezoni doveo sam Aubameyanga i oni su ga zadržali. Imaju sve sastojke za uspjeh i nemaju velikih slabosti.


Jeste li ikada došli u iskušenje da otvorite profile na društvenim mrežama? Ako niste, zašto ne?
Anthony Thomas, Oxford

Ne, jer sam želio ostati imun na to. Vjerujem da se trebate fokusirati na ono što je ključno, a društvene mreže su interesantne samo ako se radi o učenju. Kad sam bio dijete, morali ste se boriti za informacije. Kad sam uspio pronaći pravu informaciju u biblioteci, bio sam jako sretan. Sada imate previše informacija, tako da je ključno selektirati one prave. Ja nisam protiv društvenih mreža, ali to je veliki gubitak vremena. I to je pomalo crno ili bijelo. Život je puno kompliciraniji od toga.


Primili ste veliki broj kritika tijekom karijere, posebno pred kraj karijere u Arsenalu. Postoji li neka koja je posebno utjecala na vas?
Samrat, Indija

Morate analizirati što je od kritika opravdano, a što ne. I na mene su, naravno, utjecale kritike. Jer nitko ne može reći da je imun na to, posebno kad osjećate da dajete svoj maksimum. Kritike su započele 2016. godine, kad smo završili drugi u ligi, jer nismo mi bili ti koji su osvojili titulu. A rekao bih da, kad bismo danas završili kao drugi u ligi, to bi bio veliki uspjeh. Ali, zbog toga što je Leicester osvojio prvenstvo, svi ostali su bili krivi. Ali oni su imali odličnu momčad i izgubili su samo tri utakmice u sezoni. Sve u svemu, tako je kad ste negdje dugo vremena.


Jeste li ikad dobili ponudu da vodite englesku reprezentaciju i, ako jeste, zašto ste je odbili?
Gavin Stamp, Kingston upon Thames

Puno puta sam dobivao ponude za preuzimanje engleske reprezentacije. Odbijao sam ih iz dva razloga: prvo jer sam smatrao da, prije svega, je bolje da taj posao radi Englez i drugo, zbog toga što sam bio sretan tu gdje sam već bio. Bio sam u klubu gdje sam uživao u onome što sam radio. Bayern, Juventus, Barcelona... toliko me je klubova kontaktiralo. I danas sam ponosan zbog toga kako sam vodio svoj život. Služio sam ovom klubu kroz delikatno razdoblje u kojemu smo otplaćivali stadion. Nije se radilo samo o osvajanju prvenstva, nego o vođenju kluba kroz vrlo osjetljivo razdoblje i dovođenje tog procesa do kraja. I to je ono što sam pokušavao raditi. Nakon toga su ljudi govorili: 'Ostao si predugo'. Možda, ali ja se nisam tako osjećao.


Smatrate li da vas je strast prema lijepom nogometu učinila manje uspješnim i je li vam to u redu?
Matt, Highbury

Vjerujem da se nogomet više okrenuo organizaciji defenzive, jer su brojni znanstvenici dobili važne usluge i pojačali fizičke kvalitete igrača. Ali u nekom trenutku u sportu uvijek pokušavate nagraditi ljude koji preuzimaju inicijativu ili vam to vrlo brzo dosadi.


Donijeli ste revoluciju u način na koji se britanski nogometaši odnose prema svojoj prehrani i zdravom životu. Psihologija je trenutna moda u vrhunskom sportu. Što mislite o tome da bi mogla biti sljedeća stvar koja će učiniti značajnu promjenu?
Dan Graham, Melbourne

Sljedeća velika stvar je neuroznanost. Zašto? Jer smo na vrhuncu napretka u fizičkoj brzini. Sljedeći korak će biti ubrzati proces donošenja odluka. Brzina izvedbe, brzina koordinacije, to su stvari gdje će neuroznanost imati ulogu. U posljednjih deset godina se snaga i brzina igrača popravila, ali sada imate sprintere svugdje. Sljedeći korak će zasigurno biti popraviti brzinu rada našeg mozga.


Što mislite o Tottenhamu?
Jasmine Baba, London

Neprijateljstvo ne, konkurencija da. Dok sam bio u Arsenalu uvijek je bilo važno pobijediti Tottenham zbog poštovanja kluba. Konkurencija je važna, sve dok ne postane luda. Kad igrate protiv Tottenhama, već početkom tjedna su svi nervozniji nego inače.


Tko je jedan igrač za kojega žalite što ga niste doveli kad ste imali priliku?
Ross Hamilton, Belfast

Uh! Rekao bih da to nije jedan igrač, nego njih 50! S druge strane, možda je najbliže tome bio Cristiano Ronaldo, kad je potpisao za Manchester United. Mi smo imali dogovor sa Sportingom, a Manchester United je doveo Carlosa Queiroza za pomoćnog trenera i oni su jednostavno nadvisili našu ponudu i brzo ga doveli. Ali, mi smo imali načelni dogovor. On je već imao dres Arsenala, ja sam ručao s njim i njegovom majkom u našem trening centru! To je jedan primjer, ali ima ih još puno. Povijest velikog kluba je puna propuštenih sjajnih igrača!


Kad biste se mogli vratiti kroz vrijeme, koju stvar biste promijenili u finalu Lige prvaka 2006. godine protiv Barcelone (kad je Robert Pires zamijenjen nakon što je vratar Jens Lehman dobio crveni karton, a Arsenal je izgubio 2:1)?
Ade Solarin, Kopenhagen

To sam pitanje sam sebi postavio puno puta. Možda bih samo igrao s dvojicom centralnih stopera u posljednjih trinaest minuta kad smo gubili s 1:2. Ali žal koji ostaje iz te sezone Lige prvaka jeste da smo pobijedili Real Madrid sa Zidaneom i Ronaldom, pobijedili smo Juventus s Ibrahimovićem, Trezeguetom i Vieirom, ušli smo u finale bez da smo primili gol u nokaut fazi protiv tih momčadi. Kada igrate cijelu utakmicu s desetoricom igrača, jasno je da će posljednjih dvadeset minuta biti teško, posebno protiv momčadi kakva je Barcelona. Ali imali smo priliku postići drugi gol u dvije situacije i propustili smo ih.






.: EuroNogomet, nogometni portal. .:. Online od 28. listopada 2005. .:. Izrada i održavanje DG Informatika d.o.o. .:. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja bez dozvole :.

Login ili Registracija

LOGIN