EuroNogomet, nogometni portal

Switch to desktop Register Login

Koliki je značaj pravilne prehrane za formu nogometaša?

U današnje vrijeme skoro svi razumiju osnove sportske ishrane i njezinog značaja na zdravlje i kondiciju igrača. Od školske djece u Buenos Airesu, preko amaterskih igrača u Velikoj Britaniji do malonogometaša u Italiji, svima su pravila o tome što se smije, a što ne smije jesti poznata gotovo kao i sama pravila igre.


Ono što nesumnjivo mora biti dio ishrane svakog sportaša su ugljikohidrati, svježe voće i povrće. Ugljikohidrati se pretvaraju u glikogen, koji je glavno gorivo za trčanje, ali iako se to čini dosta jasno, postoje i brojna pogrešna shvaćanja. Nutricionist dr. Justin Roberts, koji radi kao savjetnik za Manchester City i tvrtku za proizvodnju suplemenata Biocare, kaže: "Kad pitate nogometaše da nabroje hranu bogatu ugljikohidratima, oni će reći 'tjestenina ili kruh'. Nisu uopće svjesni drugih oblika ugljikohidrata, To nije njihova krivnja, oni nisu nutricionisti, ali postoje i drugi oblici ugljikohidrata. Crvena riža je, na primjer, odlična hrana za sportaše."

Roberts vjeruje da ista jela od tjestenine iz dana u dan dosade igračima. On također smatra da je manja vjerojatnost da će oni kod kuće jesti nezdravu hranu ako im klubovi omoguće zanimljiv i raznolik jelovnik.

Korist od svježeg voća i povrća ogleda se u unosu vitamina, vlakana i antioksidansa, a oni sadrže i jako malu količinu masti i kolesterola.

Gordon Strachan, koji je 1986. godine predstavljao Škotsku na svjetskom prvenstvu, te engleski prvak s Leedsom 1992. godine, rijetko se prije i nakon treninga mogao sresti bez banane u ruci. Dijetnu revoluciju u englesku reprezentaciju uveo je devedesetih godina Glenn Hoddle, koji kaže: "Kad sam bio u Monacu, od 1987. do 1991. godine, imali smo liječnika koji me je naučio pravilnoj prehrani. Bio sam spremniji s 29 nego  22 godine." Bivši engleski veznjak je to znanje prenio kao trener prvo u Swansea, a onda u Chelsea.

S dolaskom Arsena Wengera, Josea Mourinha i Rafaela Beniteza, ispravne prehrambene navike su postale normalna stvar u vrhunskim engleskim klubovima.

Elegantni škotski playmaker John Collins je također igrao za Monaco i 'procvjetao' zahvaljujući tamošnjem režimu prehrane. "Od trinaeste godine francuski igrači se uče disciplini. Oni ne jedu smeće." kaže Collins, koji je u Kneževini igrao od 1996. do 1998. godine.

Područje tako veliko i kultorološki raznoliko kao što je Europa će uvijek donositi velike razlike, unatoč tome što se svi prilagođavaju modernim navikama. Meso je kralj u Velikoj Britaniji, sočan odrezak tamo je najbolji izvor proteina, iako je na primjer Robin van Persie jako smanjio konzumaciju mesa nakon što su ga nutricionisti savjetovali da previše mesa može oštetiti mišiće.

Međutim, nećete takvo što čuti od južnoameričkih igrača koji igraju u Serie A ili La Ligi. Inter je jedna od najvećih južnoameričkih kolonija u Europi, a jelovnik u tom klubu je prikladno bogat mesom. Predvođena argentinskim veteranima Javierom Zanettijem i Estebanom Cambiassom, druženja uz roštilj su postala jedno od obilježja tog kluba. I ne radi se samo o Argentincima - iste prehrambene navike sa sobom donose i Urugvajci, Brazilci, Čileanci ili Kolumbijci.

Prije desetak godina roštilji su se održavali i u Rimu. Čileanski napadač Marcelo Salas se prisjeća: "U Laziu smo imali puno južnoameričkih roštiljanja. Moj dolazak u klub se poklopio s početkom stvaranja argentinskog bloka u klubu: Veron, Lopez, Crespo, Simeone, Sensini i Almeyda. Lako sam se prilagodio."

U Real Madridu su Brazilci Ronaldo i Roberto Carlos također uživali u educiranju svojih europskih suigrača o tome što je pravi odrezak.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri


Klubovi će uvijek tražiti neku sitnicu koja bi ih mogla odvesti iznad konkurencije. U Italiji, naciji poznatoj po svojoj opsesiji hranom, Udineseov kuhar istražuje interesantne nove ideje. Zadaću zdravog načina ishrane momčadi koja je posljednjih godina u vrhu talijanskog nogometa ima Rafael Gallego, koji kaže: "Moto je ovdje pripremati hranu što prirodnije i sa što manje procesa obrade." Još jedan Gallegov potez je zabrana kukuruza i špinata, jer oni fementiraju u želucu. A poseban sastojak jelovnika je sok koji igrači piju svako jutro: "To je kanonada od procijeđene mrkve, ananasa i kivija." kaže Gallego.

Gazzetta dello Sport je nedavno izdvojila pileća prsa, tjesteninu s rajčicom i rižoto ala parmigiana kao temelj prehrane talijanskih klubova. Nasreću, to nisu samo korisna jela, nego su i ukusna. S druge strane, svaki talijanski igrač koji bude uhvaćen kako konzumira gazirana pića ili kekse je u problemima.

"Gazirana pića mogu imati negativan utjecaj na tijelo, ne samo zbog količine šećera, nego i zbog fosfora, kalija i kiselosti. Sastavite sve to i dobijete jako štetan napitak. Ispitivanja pokazuju da gazirana pića uzrokuju pojavu želučane kiseline i lošu apsorpciju ostalih sastojaka. Sportašima uvijek savjetujem da se klone gaziranih pića." kaže dr. Roberts.

Slavna slika koja prikazuje braniča Manchester Uniteda Ria Ferdinanda kako usred utakmice stavlja u usta jaffa keks kako bi nadoknadio malo energije bi svakako otvorila neka pitanja u Italiji.

Jedna od zemalja u kojima savjeti za pravilnu ishranu nisu previše potrebni je Japan. Količina i kvaliteta ribe u Japanu je kao stvorena za nogometaše. Nekadašnji talijanski reprezentativni napadač Salvatore Schillaci je proveo tri godine igrajući u Japanu za Jubilo Iwatu, a impresionirala ga je raznolikost i korist ribljeg jelovnika.

"Jednom su mi donijeli meduze i trebalo im je pola sata da me uvjere da to pojedem. Ali bilo je doista dobro. A sushi je također odličan." priznao je on.

Povrće i riba se u Japanu pripremaju na pari, ne prže se. To je također korisno, jer pržena hrana može oštetiti arterije. Japanski reprezentativci su zbog svog vrhunskog načina ishrane stoga gotovo savršeno pripremljeni. Masna riba koja je dostupna u zemljama dalekog istoka negira potrebu za dnevnim unosom suplemenata koji se koriste u brojnim zapadnim zemljama.

Religija je još jedan važan faktor koji treba uzeti u obzir kod prehrane nogometaša. Europa pokazuje posebno suosjećanje u mjesecu Ramazana, kad je muslimanskim vjernicima zabranjeno jesti i piti od zore do sumraka. To, naravno, ne znači da se raspored treninga i utakmica može prilagođavati, no islamske vlasti u Njemačkoj, na primjer, daju igračima dopuštenje da normalno jedu i piju i za vrijeme Ramazana.

Igrači u Španjolskoj, poput malijskog dvojca Mahamadoua Diarre i Frederica Kanoutea su se jednom prilikom javno zahvalili navijačima, suigračima, trenerima i direktorima za njihov odnos u vrijeme Ramazana. "Ja sam davao sve od sebe tijekom tog mjeseca. Svi su prema meni odnosili korektno, svi su razumjeli." izjavio je Kanoute.

S identificiranim i kategoriziranim različitim skupinama hrane, štetnim proizvodima izbačenima iz upotrebe i poštivanjem religijskih običaja, pomislili biste da su dostignute krajnje granice. Ali, prevarili biste se. Kao i uvijek, Barcelona je korak ispred. Katalonci su zaposlili kuhara s tri Michelinove zvjezdice Ferrana Adriu kako bi obnovio jelovnik u njihovoj omladinskoj školi La Masiji. "Barca je svjetska referentna točka što se tiče njihovog odnosa prema ishrani, kao i rezultata na terenu." tvrdi Adria. Kad aktualna generacija Barceloninih tinejdžera sazrije, vidjet ćemo može li prehrana s tri zvjezdice proizvesti igrače s pet zvjezdica.

.: EuroNogomet, nogometni portal. .:. Online od 28. listopada 2005. .:. Izrada i održavanje DG Informatika d.o.o. .:. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja bez dozvole :.

Vrh Desktop verzija