EuroNogomet, nogometni magazin

Nogomet poslije pandemije: Biti više kao Athletic Bilbao?

Regrutirajući samo lokalne igrače, baskijski klub nije stvorio samo jedinstveni identitet, nego je generirao cijeli način razmišljanja među svojim navijačima. To bi mogle biti dobre smjernice i za druge klubove.


Athletic Bilbao se iznutra osjeća upravo onako kako i izgleda izvana. Za Aritza Adutiza, koji je nedavno otišao u igračku mirovinu, to je uvijek bio "klub iz susjedstva koji osvaja svijet". To je klub u kojem igrači dijele zajedničko porijeklo i u kojem je linija između momčadi i navijača gotovo u potpunosti izbrisana.

Korijeni tog identiteta su vrlo dobro dokumentirani. Athletic je jedan od rijetkih klubova u elitnom nogometu koji odbija iskoristiti pogodnosti globalizacije koja je u potpunosti promijenila sport - uglavnom na bolje, iako ponekad i na gore - u posljednjih dvadesetak ili nešto više godina, i koji se naslanja na striktnu politiku dovođenja samo igrača koji su rođeni ili odrasli u baskijskim regijama Španjolske i Francuske.

To je, površno gledano, veliki nedostatak u natjecateljskom smislu. Athleticovi rivali mogu dovoditi igrače iz cijelog svijeta, dok se Athletic oslanja na svoju omladinsku školu i na svoju sposobnost da dovodi najbolje igrače iz drugih klubova iz svoje regije: Real Sociedad iz San Sebastiana, Osasuna iz Pamplone i, u posljednje vrijeme, Eibar. S vremena na vrijeme se poneki igrač baskijskih korijena pojavi i drugdje: Athletic je doveo Bixentea Lizarazua, francuskog Baska, iz Bordeauxa u devedesetim godinama, a 2011. godine je iz Real Zaragoze doveo Andera Herreru, koji je rođen upravo u Bilbau. Cristian Ganea, rumunjski reprezentativac, je dobio priliku priključiti se klubu 2018. godine jer je nekoliko svojih tinejdžerskih godina proveo u ovoj regiji.

Ipak, ne ispunjavaju svi takvi igrači stroge kriterije. U klubu su, na primjer, smatrali kako se Marcos Asensio ne uklapa u potpunosti i odbili su priliku dovesti ga kao tinejdžera. On je danas član madridskog Reala.

To što je Athletic i dalje važna snaga u španjolskom nogometu - nikad nije ispao iz prve lige i osvojio je veliki broj trofeja Kupa Kralja, pa je i ove sezone izborio plasman u finale - je svojevrsno malo čudo s obzirom na sve. Tome pomaže činjenica da je baskijska regija tradicionalno plodno tlo za mlade igrače, kao i to što klub ima financijsku snagu da se odupre svim osim onih najunosnijih ponuda za svoje zvijezde, što im omogućava da zadržavaju momčad dugo na okupu.

Pomaže, naravno, i to što igrači poput Aduriza uživaju u osjećaju koji donosi igranje za svoj najdraži klub, da cijene to što imaju priliku igrati za klub za koji osjećaju da se bori za nešto posebno.

Nešto je kroz Adurizovu karijeru tog igrača stalno vuklo natrag u Bilbao. Za taj klub je potpisivao tri puta. Nikad im nije mogao reći ne, čak ni kad su ga po drugi put prodali i tako natjerali na suze zbog pomisli da opet mora otići. Četiri godine kasnije, kad su ga iz Athletica pozvali da se vrati, nije mogao odoljeti. Želio je otići u mirovinu u tom klubu, 'zatvoriti krug', kao što je sam rekao, u klubu koji nosi u srcu.

Prije svega, ipak, Athletic Bilbao funkcionira zahvaljujući svojim navijačima.

Moderni nogomet na neki način modelira svoje navijače da razmišljaju na vrlo specifičan način. Ono što je na kraju najvažnije je rezultat. Uspjeh se, u eliti, mjeri samo u osvojenim trofejima i medaljama. Za sve ostale, mjeri se u položaju na ligaškoj tablici i prihodima. Ako je vaš klub nisko na tablici, ako ne ispunjava očekivanja, onda je vaše pravo da zahtijevate promjene. Treneri se moraju otpuštati, igrači prodavati, a drugi kupovati i, ako je nužno, mijenjati i uprave. Što god da je primjenjivo, ali promjena mora
biti.

Ono što je posebno kad je Athleticov model u pitanju jeste da njegovi navijači ne razmišljaju na taj način. Narano, ima trenutaka kad se San Mames, klupski stadion, ori od povika nezadovoljstva. Bilo je sezona kad je klub redom mijenjao trenere ili kad su igrači dolazili u nemilost navijača ili kad je uprava bila pod paljbom.

Ali ono što se nalazi u nepisanom ugovoru između Athletica i njegovih navijača je to shvaćanje i prihvaćanje činjenice da će uvijek biti i dobrih i loših sezona. Bit će sezona kad je uspjeh i osigurati miran plasman u sredini tablice. Bit će vremena kad su trofeji nedostižni san, i kad je najviše čemu se možete nadati poneka pobjeda protiv nekog od giganata iz La Lige. I to mora, u najmanju ruku, biti tolerirano, jer model po kojem funkcionira klub to čini neizbježnim. Athletic nije klub koji može otići na tržište igrača i zamijeniti bilo kojeg igrača ako nema baskijskog igrača koji se uklapa u profil. Athletic ne može potrošiti stotine milijuna eura na igrače ako se ti igrači ne uklapaju u njihove kriterije.

Do određene razine, Athletic je odabrao staviti svoj model funkcioniranja iznad svojih ambicija. Uspjeh je za Athletic biti jednako dobar kao i susjedni klub koji mora tražiti rješenja širom svijeta da bi to ostvario. To u nekim sezonama može biti plasman u finale važnog natjecanja, dok će u nekim drugim to biti nemoguće, ali većina navijača ipak podržava ovu politku. Nema poziva ne promjene, ni velike ni male.

Postoji nešto u tome što će, možda, biti koristan primjer za klubove daleko od baskijske regije sada kada se i nogomet u cjelini suočava s novom post-pandemijskom realnošću.

Mnogi vodeći ljudi u klubovima prihvaćaju činjenicu da je tridesetogodišnji rast tržišta završen, barem na neko vrijeme. Klubovi će se morati prilagoditi novoj realnosti i smanjiti svoju potrošnju, barem na određeno vrijeme, i ulagati pametnije kako bi ostvarili uspjeh. Prilagodba na promjene na tržištu neće biti laka i problemi će, barem na neko vrijeme, morati biti rješavani na druge načine osim trošenja enormnih količina novca.

Za navijače, također, možda je trenutak da razmisle o tome što je zapravo uspjeh, da prihvate činjenicu da će neke sezone biti lošije nego druge, da građenje sustava polako i oprezno možda neće biti samo poželjno, nego nužno.

Ideja da bi neki drugi klub mogao svojevoljno ograničiti svoje opcije izbora, kao što je to davno napravio Athletic Bilbao, je teško zamisliva. Njihov je model teško kopirati, ali neke će se stvari morati promijeniti. Promjene se ne moraju uvijek gledati kao nešto pozitivno. Vrijednost kluba se ne mora uvijek ocjenjivati isključivo na osnovu ligaške pozicije. Nekad uspjeh može biti i jednostavno imati momčad koja je na svom mjestu i koja se može nositi sa svijetom.





.: EuroNogomet, nogometni portal. .:. Online od 28. listopada 2005. .:. Izrada i održavanje DG Informatika d.o.o. .:. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja bez dozvole :.

Login ili Registracija

LOGIN