EuroNogomet, nogometni magazin

Da bi izbjegli ozljede, nogometaši moraju promijeniti način na koji se kreću

Ozljede su integralni dio nogometne igre, reći će ljudi koji se bave tim poslom. Sigurno je kako se broj ozljeda u nogometu ne smanjuje, iako je većina klubova iz najvišeg ranga u svoje strukture uključila eksperte iz polja sportske medicine i znanosti, a oprema i tereni za igru su daleko kvalitetniji nego ranije. Broj nekih ozljeda, kao na primjer istegnuća mišića zadnje lože ili puknuća ligamenata koljena je čak i u porastu.


Ne treba ni spominjati kako broj ozljeda u pojedinoj momčadi izravno utječe na njezine rezultate - statistika pokazuje kako klubovi koji imaju na raspolaganju više igrača i koji trpe manje ozljeda osvajaju više bodova. Engleski prvak od prije nekoliko godina Leicester je, na primjer, u svojoj šampionskoj sezoni imao jako mali broj ozlijeđenih igrača, dok je Arsenal, koji nije osvojio ligu od 2004. godine, poznat po velikom broju ozlijeđenih igrača u sezonama iza nas.

Velika reprezentativna natjecanja kao što su europska i svjetska prvenstva povećavaju rizik od ozljeda za igrače zbog zgusnutog ritma i velikog broja utakmica, kojih po sezoni zna biti i preko 60. Prosječna momčad od 23 igrača može očekivati u prosjeku 46 ozljeda po sezoni, odnosno dvije ozljede u prosjeku po igraču. Zbog svega toga je poželjno što je moguće više izbjegavati ozljede. Može li se po tom pitanju nešto napraviti?

Nogometaši se najčešće ozljeđuju bez kontakta s drugim igračima, kad naglo mijenjaju smjer ili brzinu kretanja. Te se ozljede događaju u slučajevima kad se na pojedini dio mišićnog ili drugog tkiva stavlja pritisak koji ono ne može podnijeti. Najčešće su u nogometu iščašenja koljena ili gležnja.

Kad nogometaš nauči novu vještinu, oni prvo savladaju pokrete koje trebaju izvesti prije pojačavanja njihovog intenziteta i kompleksnosti. Trčanje i promjena smjera se ne smatraju klasičnim nogometnim vještinama, kao što je to, na primjer, pucanje po golu nogom ili glavom. Nogometaši stoga često pridaju vrlo malo pozornosti učenju i treniranju tih osnovnih pokreta - i to je ono gdje leži problem.

Nogometaš, na primjer, prvo nauči kako udariti loptu stopalom. Zatim se ta vještina nadograđuje učenjem kako pristupiti lopti, zatim kako je pravilno primiti i udariti, pa onda neke varijacije kao što su udarvi unutrašnjim ili vanjskim dijelom stopala. Kad pojedinac nauči različite tehnike i počne ih koristiti pod pritiskom na utakmicama, njihove vještine se nastave napredovati i razvijati. To je integralni dio učenja igranja nogometa.

S druge strane, ljudi se obično kreću na najjednostavniji nogometni način. Istraživanja stručnjaka pokazuju da kad ljudi redovno trče, oni poboljšavaju svoju tehniku kako bi popravili efikasnost kretanja, ali se ne koncentriraju na smanjivanje rizika od ozljeda. Vjerojatno je kako se isto to događa i kad je u pitanju promjena smjera. Kad bi nogometaši i njihovi treneri primjenjivali iste postepene tehnike učenja i na ove osnovne vještine kretanja kao što to rade s udaranjem lopte, vjerojatno je da bi to smanjilo broj ozljeda.

Ono što znamo jeste da kad se krećemo i koristimo mišiće kako bismo usmjerili teret na donji dio tijela, sve to pridonosi stvaranju nekontaktnih ozljeda. Također znamo da ranije ozljede mijenjaju način na koji radimo te stvari. Kao rezultat, igrači koji se vraćaju nogometu nakon ozljede imaju veći rizik od nove ozljede nego što je to bilo prije ozljede. Zbog toga je za njih izuzetno značajno raditi na tehnikama kretanja.

Istraživači su razvili uspješne programe povratka u puni trening koji smanjuju rizike od ozljeda i ponovnih ozljeda, ali je često potrebno nekoliko tjedana da oni u potpunosti profunkcioniraju. Neke sportske klinike također nude detaljnu analizu kretnji, obično koristeći specijalizirane kamere, kako bi napravili personalizirane programe treninga za svakog pojedinog igrača. Ipak, i u tom slučaju je potrebno dragocjeno vrijeme kojega igrači često nemaju na raspolaganju, posebno kad su u pitanju velika turnirska natjecanja.

Igračima ponekad može biti teško izdvojiti vrijeme na analizu i prilagodbu svojih kretnji, u odnosu na vrijeme koje potroše da ojačaju mišićne i plućne kapacitete, ali u tom slučaju moraju biti svjesni da riskiraju obnavljanje ranijih ili nove ozljede, što ponekad može imati poguban utjecaj na njihovu karijeru.





.: EuroNogomet, nogometni portal. .:. Online od 28. listopada 2005. .:. Izrada i održavanje DG Informatika d.o.o. .:. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja bez dozvole :.

Login ili Registracija

LOGIN