EuroNogomet, nogometni portal

Switch to desktop Register Login

Pariz

Uloga Pariza u povijesti i razvoju nogometnog svijeta nikako se ne smije zanemariti. Svjetsko prvenstvo, Europsko prvenstvo, Europski klupski kupovi - sve je to utemeljeno u glavnom gradu Francuske, koji je ujedno ugostio i mnoga finala velikih natjecanja. Ona najupecatljivija su finala Europskog prvenstva 1984. godine, koje je osvojila Francuska predvoðena Michelom Platinijem, i Svjetskog prvenstva 1998., koje je takoðer pripalo Francuskoj, ovog puta predvoðenoj sjajnim Zinedineom Zidaneom.

I Park Princeva, na kojem je igrano finale 1984. i Stade de France, koji je sagraðen za Svjetsko prvenstvo 1998. su sjajna nogometna zdanja, vrijedna najvecih dogaðaja i malo se europskih gradova može pohvaliti takvim stadionima.

Ipak, pariški klupski nogomet ima povijest promjenjivog uspjeha. Nakon što su u prvim godinama od pocetka organiziranog igranja nogometa u Francuskoj razliciti amaterski klubovi osvajali naslove državnog prvaka, Racing Club de Paris je tridesetih godina prošlog stoljeca postao glavna snaga. Bila je to momcad sastavljena od internacionalnih zvijezda, koja je privlacila na svoj Colombes stadion ljude iz visokog društva.

Racing je 1936. osvojio dvostruku krunu, a njegov stadion ugostio je finale Svjetskog prvenstva 1938. godine. Meðutim, nakon Drugog svjetskog rata uslijedio je pad i Racing je 1966. godine u potpunosti ugašen.

Razocarani cinjenicom da Pariz nema spomena vrijednog kluba, 20.000 lokalnih ljubitelja nogometa je doniralo novac kako bi se osnovao klub koji ce ujediniti snage sa klubom imena Saint-Germain-en-Laye, koji se upravo izborio za nastup u drugoj ligi pocetkom sezone 1970./71.

Novi klub imena Paris Saint-Germain je odmah u prvoj sezoni izborio plasman u prvu ligu, no ubrzo je uslijedio razlaz meðu klupskim rukovodstvom i klub je ekspresno izbacen u trecu ligu, te je sljedece dvije sezone morao ponovno tražiti put do društva najboljih. U to vrijeme na celo kluba došao je modni dizajner Daniel Hechter, koji je dizajnirao prepoznatljive plave dresove sa crvenom okomitom prugom po sredini. PSG je preselio i na netom preureðeni Park Princeva, koji je do tada ugošcavao samo utakmice francuske nogometne i ragbi reprezentacije.

Pariz je tek osamdesetih godina dobio status pravog nogometnog grada, kada je Platini podigao u tom gradu trofej prvaka Europe, PSG osvojio dva francuska kupa zaredom, a 1986. godine i prvi naslov prvaka, nakon što su uložili velike novce u igrace poput Luisa Fernandeza, Keesa Kista i Osvalda Ardilesa.

U meðuvremenu, investitori i sponzori su oživjeli zamrli Racing Club, sada Matra Racing, dovevši izmeðu ostalih strane zvijezde Pierrea Litbarskog i Enza Francescolija. No mjehur id sapunice ubrzo se raspuknuo u slucaju oba kluba, koji su nastavili životariti samo od prihoda od ulaznica i skromnih TV prava.

PSG je spašen potpisivanjem unosnog ugovora sa televizijskom kompanijom Canal Plus, dok je Racing uskrsnuo 1992. pod imenom Racing 92. Taj klub, danas poznat pod imenom Racing CFF 92 danas igra u cetvrtoj ligi, zajedno sa još jednim poznatim starim pariškim klubom Red Star 93, kojega je osnovao slavni Jules Rimet, osnivac Svjetskog prvenstva. Još jedan klub, Paris FC, natjece se u trecoj francuskoj ligi.

PSG je doživio još jednu renesansu devedesetih godina, kada je njihova prva zvijezda bio David Ginola. Osvojili su kup i ligu sezonu za sezonom, a iako je Ginola ubrzo otišao u Englesku, klub je nastavio napredovati. Luis Fernandez je postao trener i doveo klub do osvajanja Kupa pobjednika kupova 1996. godine.

Ipak, nisu uspjeli zadržati se na najvišoj razini dugo. Marseille je uskoro preuzeo naslov prve francuske momcadi, a rivalstvo izmeðu ova dva kluba danas je postalo toliko intenzivno da njihovi meðusobni susreti cesto bivaju popraceni krvavim sukobima navijackih skupina.

Unatoc investiranju u skupe brazilske zvijezde, poput Raia, Leonarda ili Ronaldinha, pariški klub je pao i daleko iza Lyona, a sukobi u upravi kluba nisu pomogli u ostvarenju ocekivanih rezultata nakon velikih ulaganja.

PSG je s vremena na vrijeme osvajao domace kup natjecanje, ali u Europi nisu uspijevali napraviti ništa, dok su u prvenstvu iz jedne solidne ulazili u drugu katastrofalnu sezonu, te bi jednu sezonu završavali kao peti ili šesti na ljestvici, a sljedece se borili za opstanak u ligi.

Novine su konstantno pune prica o financijskim problemima u klubu, a imidž kluba u javnosti je izuzetno loš, te navijacku skupinu cine uglavnom jako mladi ljudi iz pariških predgraða, cesto sa rasistickim stavovima. Kulminacija se dogodila u studenom 2006. godine, kada je jedan navijac ubijen od strane policajca za vrijeme nereda nakon domace utakmice Kupa UEFA protiv izraelskog Hapoel Tel Aviva.

No, osim ako u goste dolazi Marseille, posjeta stadionu na kojem igra PSG je uglavnom ugodno iskustvo ako se u Parizu naðete za vikend. Do Parka Princeva se sa lakocom dolazi metroom iz bilo kojeg dijela grada, a u sklopu samog stadiona postoji pristoran restoran, posebno nakon posljednjeg preureðenja. Iako su domace utakmice PSG-a dosta dobro posjecene, do ulaznica nije problem doci.


STADIONI

Francuski nacionalni stadion Stade de France, sagraðen za Svjetsko prvenstvo 1998. godine na mjestu bivše plinare u cetvrti Saint-Denis, jedan je od najvecih stadiona na svijetu. Stadion kapaciteta 80.000 gledatelja ugošcuje finala francuskog Kupa i Liga kupa, te vecinu meðunarodnih utakmica i druge velike sportske dogaðaje, kao što su ragbi utakmice ili koncerti.


Park Princeva, smješten u jugozapadnom dijelu grada, bio je nacionalni stadion sve do izgradnje Stade de Francea. Nekada je to bio velodrom, sagraðen je pocetkom proteklog stoljeca, a svoj moderni izgled duguje potpunom preureðenju iz 1972. godine. Park Princeva je takoðer preureðen pred Svjetsko prvenstvo 1998., a trenutno ima kapacitet od 49.000 gledatelja. Koristi se uglavnom za domace utakmice Paris Saint-Germaina. Odnedavno u sklopu stadiona postoji i trgovina PSG-ovim suvenirima, a tu su i dobro ureðeni restoran i bar.



{slide=DOLAZAK I TRANSPORT}
Glavni pariški aerodrom Roissy-Charles-de-Gaulle je udaljen oko 30 kilometara sjeveroistocno od centra grada. Od njega se za oko 40 minuta podzemnim vlakom stiže u središte, gdje se nalazi Gare du Nord, glavna željeznicka stanica, na koju stiže i Eurostar iz Londona. Aerodrom Orly je smješten 15 kilometara južno od grada. Željeznica Orlyrail povezuje ga sa gradom.
{/slide}
{slide=HOTELI}
Dobra opcija srednje kategorije je Hotel Brighton, gdje nocenje sa doruckom košta oko 170 eura, a za one pliceg džepa tu je Hotel Chopin, gdje je nocenje 90 eura.
{/slide}
{slide=HRANA I PIcE}
Pariz je tradicionalno poznat kao jedno od gastronomskih središta svijeta, a izbor jela je ogroman, kao i raspon cijena. Mnogi mali lokalni restorani pružit ce solidan obrok po prihvatljivoj cijeni. Pariz je grad nocnog života sa brojnim barovima na svakom kutu, te izbora ne nedostaje, bilo da se radi o hrani ili o picu.
{/slide}


.: EuroNogomet, nogometni portal. .:. Online od 28. listopada 2005. .:. Izrada i održavanje DG Informatika d.o.o. .:. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja bez dozvole :.

Vrh Desktop verzija