EuroNogomet, nogometni magazin

Portret: Pierre-Emerick Aubameyang

Trenutni nositelj nagrade za najboljeg nogometaša afričkog kontinenta je čovjek kojega su oblikovali brojni utjecaji. Rođen je u Francuskoj, karijeru započeo u Italiji, igra za reprezentaciju Gabona, sada igra u Njemačkoj, a već od sljedećeg ljeta mogao bi zaigrati u Španjolskoj.


Svi kojima je Milan u srcu vjerojatno duboko uzdahnu kad čuju za svaki novi sjajan potez Pierre-Emericka Aubameyanga, 50 milijuna eura vrijednog napadača dortmundske Borussije i najboljeg igrača Afrike u ovom trenutku.

Prije nego što je postao jedan od najcjenjenijih igrača na svijetu i stigao na listu želja Real Madrida i Manchester Citya, Aubameyang je već kao tinejdžer postao profesionalac u svetim hodnicima Milana. Međutim, nikad u tom klubu nije stigao dalje od juniorske momčadi i na kraju je slan na posudbe u niz klubova - Dijon, Lille, Monaco i Saint-Etienne, da bi na kraju bio zaboravljen i odbačen.

Aubameyang je danas sigurno jedno od imena za kojim uveliko žale u klubu koji je predugo zapostavljao vlastitu akademiju, tražeći novi put k ponavljanju slavnih prošlih imena dovođenjem skupih i zvučnih pojačanja, koja ništa nisu napravila. Tek su im nova imena poput Donnarumme ili Locatellija otvorili oči do kraja, iako je to još ranije učinio upravo Aubameyang, ali na njihovu žalost u dresu drugog kluba.

"On je dočekao svoj trenutak osvete. Danas bi netko poput njega s lakoćom oskočio među Milanove profesionalce. Iako su financijske poteškoće u koje je klub upao odigrale svoju ulogu, Milan danas s više hrabrosti daje priliku svojim mladim igračima. U to vrijeme nije vladala politika kontinuiteta, a igrači poput Aubameyanga su se olako puštali." kaže njegov suigrač iz mlade momčadi i bivši vratar Milanove U19 momčadi Gianmarco Campironi.

Igrajući u istoj momčadi s današnjim bekom Manchester Uniteda i talijanske reprezentacije Matteom Darmianom i napadačem Atalante Albertom Paloschijem, Aubameyang je u redovima Rossonera proveo samo osamnaest mjeseci, ali i to mu je bilo dovoljno da bi impresionirao svoje suigrače. Nigerijski veznjak Wilfred Osuji tvrdi kako je očekivao da će Aubameyangovo ime vidjeti na velikoj sceni, dok se napadač Emanuele Orlandi posebno prisjeća napadačeve nevjerojatne brzine, koja je i danas jedna od njegovih najvećih prednosti.

"Sve što je on radio bilo je u velikoj brzini. Kad bi se našao jedan na jedan s protivnikom, sve bi bilo gotovo. Mogli ste već tada reći da je on budućnost nogometa, ali ja se vjerojatno ne bih kladio na to da će završiti u Borussiji iz Dortmunda." rekao je Orlandi za francuski magazin So Foot.

Vrhunac njegovog razdoblja u Milan je nesumnjivo bio sjajan nastup na Champions Youth Cupu u Maleziji 2007. godine, jednoj od preteča današnje Omladinske Lige prvaka. Bio je strijelac svih sedam golova Milana na tom turniru, zabijao je protiv Flamenga, Ajaxa, Bayerna i Juventusa, i gotovo sam odveo svoju momčad do polufinala, dobivši nagradu za najboljeg strijelca. No, to sjajno ljeto na jugoistoku Azije bio je i posljednji veliki trenutak za njega u Milanu.

U usporedbi s velikim imenima u klubu, poput Ronaldinha, Pata, Inzaghija i Shevchenko, brzonogi mladić je bio potpuno nebitan ljudima iz vodstva kluba i nakon nekoliko odlazaka na posudbe 2011. godine je potpisao trajni ugovor sa Saint-Etienneom.

Njegov tadašnji trener iz omladinske škole Milana Filippo Galli, nekadašnji sjajni stoper iz velike klupske momčadi s kraja osamdesetih i početka devedesetih, žali zbog činjenice da on nikada nije dobio pravu priliku na San Siru: "Odluka da ga puste da ode nije bila moja. Pierre je uvijek bio vrlo koristan igrač, napadač velikog potencijala. Bio je vrlo voljan raditi, brzo je učio i iznimno se dobro prilagođavao. Kao njegov prvi trener, imam duboku emocionalnu vezu s njim."

Aubameyang je dugo osjećao kako ga u Milanu ne tretiraju pošteno, a posebno je otvoren bio u razgovoru za list Gazzetta dello Sport 2012. godine, kad je bio u sjajnoj formi u Saint-Etienneu. "U Milanu nisu vjerovali u mene. Zato im sada želim pokazati da su pogriješili." rekao je.

Ali sada, s 27 godina i na vrhuncu karijere, puno je smireniji kad je u pitanju epizoda u Italiji: "U Francuskoj mnogi govore kako mi Milan nije dao priliku. Međutim, istina je da s igračima koje su imali u momčadi, gdje su me mogli ugurati?"

Aubameyang je, zapravo, bio četvrti član svoje obitelji kojega je Milan angažirao. Njegov otac, također Pierre, nekadašnji stoper i zadnji vezni reprezentacije Gabona nastanjen u Francuskoj, je radio u klubu kao skaut, izborivši navodno sebi mjesto u klubu prilikom slučajnog susreta s tadašnjim prvim operativcem kluba Ariedom Braidom u zračnoj luci u Veneciji. Starija braća Pierre-Emericka, Catilina i Willy, su uspjeli ono što on nije i iz juniorske preselili u prvu momčad, iako je to bilo kratkog vijeka. Vezni nogometaš Catilina je upisao nekoliko seniorskih nastupa, dok je napadač Willy brzo nestao sa scene nakon što je zabio pobjednički gol protiv Juventusa u utakmici predsezonskog trofeja Berlusconi.

Apsolutno ključni utjecaj na razvoj u strijelca svjetske klase prema vlastitom priznanju pripada Pierre-Emerickovom ocu i menadžeru, kojega često naziva 'Vodič'. Dok je njegov otac u igračkim danima konstantno mijenjao sredinu, igrajući za čak pet francuskih klubova, te Triestinu u Italiji i kolumbijski klub Junior Barranquilla, ne samo da je iz prve ruke svjedočio nogometnom načinu života, nego je živio i disao sport.

Svjestan da je njegov otac njega obeshrabrivao od bavljenja nogometom, Aubameyang senior je bio odlučan, možda pomalo i opsjednut, u namjeri da njegovi sinovi slijede njegov životni put, a u slučaju Pierre-Emericka nikad se nije previše odvajao od njega, nudio mu je savjete, ohabrivao ga, pružao mu povjerenje i naravno, stavljao mu na raspolaganje svoje veze.

"Na svakom koraku moje karijere moj otac je činio ono što je najbolje za mene. 2012. godine, kad sam imao sjajnu golgetersku sezonu u Saint-Etienneu, dobio sam ponudu iz Katara vrijednu 10 milijuna eura po sezoni. Da sam to prihvatio, moja obitelj bi bila financijski zbrinuta do kraja života. Ipak, odlučili smo ostati u Saint-Etienneu, gdje sam zarađivao 70.000 eura mjesečno. Sljedeće sezone, Saint-Etienne me je htio prodati Newcastleu, ali na kraju smo prihvatili nižu ponudu iz Dortmunda, jer je moj otac proučavao stil igre Jürgena Kloppa. To je razlog zbog svojeg svog oca vidim kao svog proroka." rekao je u razgovoru za L'Equipe ranije ove godine.

Aubameyang senior je također igrao presudnu ulogu u trenutku kad je njegov sin birao za koju će reprezentaciju igrati. Rođen i odrastao u Lavalu na zapadu Francuske, Pierre-Emerick je upisao samo jedan nastup za mladu francusku reprezentaciju u prijateljskoj utakmici u veljači 2009. godine, ali već mjesec dana kasnije odlučio je igrati za Gabon, navodeći kao razloge činjenice da je njegov otac odigrao 80 utakmica za Pume i svoju želju da postane afrički velikan, gabonska verzija Samuela Eto'oa - koji je prijatelj s njegovom obitelji - ili Didiera Drogbe.

Pierre-Emerick Aubameyang često ističe i svoje španjolske korijene i činjenicu da je mogao igrati i za La Roju. Njegova majka Magarita dolazi iz grada Avile u Castilli, a njezin pokojni otac Jose Crespos, je bio veliki navijač Real Madrida.

Bilo da se radi o očevoj ili majčinoj strani, obitelj puno znači Pierre-Emericku i sigurno je kako mu je trebao očev mudri savjet da bi se nakon razdoblja u Milanu vratio u Francusku. Dok je bio relativno uspješan u drugoligašu Dijonu, na posudbama u redove prvoligaša Lillea i Monaca se većinu vremena mučio, a lokalni mediji općenito su ga prikazivali kao običnog brzanca kojemu nedostaje tehnika, snalažljivost u prostoru i golgeterska sposobnost.

Zakratko se, dok je bio u Monacu, činilo kako konačno napreduje, ali nakon što je trenera Guya Lacombea zamijenio Laurent Banide, ponovno se našao na ledu. Lacombe je otkrio kako su ga čak i neki članovi njegovog stručnog stožera odgovarali od njegovog postavljanja u momčad dok je bio na klupi Monaca. "Smatrao sam da je on igrač izvanrednih atletskih mogućnosti. Bio je brz, sjajno je sprintao i bio je živahan na nogama. Tehnički nije bio Maradona, ali sam osjećao da ima nešto u njemu. Imao je tek 21 godinu i klub mu nije dao dovoljno vremena. Nekome se nije sviđao i on se teško nosio s time." rekao je Lacombe.

Početkom 2011. godine je ponovno poslan na posudbu, ovog puta u Saint-Etienne. Dok se o prvih šest mjeseci u tom klubu nije imalo što puno za reći, njegov uzlet je započeo s početkom sezone 2011./2012. Potpisao je trajni ugovor s tim klubom i krenuo zabijati golove, postigavši 16 golova te sezone i još 19 u sljedećoj, pomogavši momčadi da 2013. godine osvoji francuski liga kup.

"On hoda po vodi. On je poput Mojsija. On je dio mora." jednom je u naletu inspiracije ispalio njegov tadašnji trener Christophe Galtier.

Nekoliko čimbenika je doprinijelo njegovom spektakularnom uzletu u Saint-Etienneu. Galtierova odluka da ga koristi uglavnom na desnom krilu, što mu je dalo mogućnost brzog ulaska u sredinu kad god to poželi, Galtierovo puno povjerenje u njega, kao i to što je prvi put u dugom nizu godina konačno 'pripadao' jednom klubu, ali i veliki poticaj koji je stizao s tribina stadiona Geoffroy-Guichard.

Sam igrač, pak, ima drugačiju interpretaciju: "Sada sam otac malog dječaka i to je trenutak koji vam promijeni život. Razmišljam o njemu i njegovoj budućnosti. Želim uspjeti, tako da njemu ništa ne nedostaje i da bude ponosan na mene." rekao je tada za lionski dnevnik Le Progres.

Površni gledatelj će gledajući Aubameyanga njega vidjeti sliku kitnjastog zabavljača, koji golove proslavlja radeći salta i noseći masku Spidermana. Njegova ljubav prema sjajnim, brzim automobilima, avangardnim frizurama i jakna zlatne boje koju je jednom prilikom nosio gostujući na francuskoj televiji samo pojačavaju taj dojam. Ali zagrebete li dublje, pronaći ćete puno jednostavniju dušu.

Umjesto da ode na odmor u neko egzotično ljetovalište na drugoj strani svijeta, on se radije vrati u rodni Laval i opušta s obitelji i prijateljima, a kad god ima priliku, promovira humanitarne ili sportske projekte.

"To je potreba koju imam. Vraćam se u Laval četiri ili pet puta godišnje. Obožavam taj grad. Daleko od Dortmunda se osjećam opušteno. Jednom sam otišao na odmor na drugo mjesto. Nisam to mogao podnijeti. Svaki put kad odlazim iz Lavala nakon odmora, osjećam se sjajno i fizički i psihički, vraćam se u Dortmund pun energije." rekao je za lokalni list Ouest-France.

Gradić s nekih 50 tisuća stanovnika u regiji Mayenne, Laval je mjesto gdje je za Aubameyanga sve počelo. Šutnuvši svoju prvu loptu kao petogodišnjak u klubu L'Huisserie iz južnog predgrađa, zasjao je igrajući za mladu momčad kluba Stade Lavalloios, kluba u kojem je njegov otac igrao nedvojbeno najbolji nogomet svoje profesionalne karijere.

Nekad su ga optuživali da koristi nepotizam, kako ne bi postao profesionalac bez pomoći oca, ali to je daleko od cijele priče. Osim neslomljive uvjerenosti da je profesionalni nogomet njegov poziv, uvijek je znao da samo talent nije dovoljan i da mora uložiti još veliki trud.

Nakon što je prijevremeno kao petnaestogodišnjak napustio školu, bio je odlučan pripremiti se za probu u nekom klubu da je proveo šest mjeseci u Lavalu uz rigorozan režim prehrane, trčavši na duge staze, radeći na svojim sprintevima i pokušavajući iskopirati golgeterske vještine vrhunskih napadač Lyona iz tog vremena, Sonnya Andersona i Sidneya Govoua.

Prijatelji su se pitali gubi li vrijeme uzalud, no on nije bio spreman slušati nikoga. A uskoro će mu se to isplatiti, jer je bio ocijenjen dovoljno dobrim za omladinske škole Le Havrea, Bastije i Milana.

Ta radna etika i posvećenost nogometu su i danas njegove ključne karakteristike. Uzmite za primjer njegovu reakciju kad ga je Jürgen Klopp držao na klupi u posljednjim utakmicama njegove prve sezone u Dortmundu. Kad mu je trener rekao da mora ponuditi više od svoje brzine i da mora više pomagati obrani, mogao je potonuti ili postati destruktivan. Umjesto toga, još je više vremena provodio na treninzima.

Kad se sljedeće sezone vratio u početnu postavu, činilo se kako je bolje usvojio Kloppov sustav igre. Bio je više okrenut potrebama momčadi, fleksibilniji, tehnički bolji i daleko smireniji u iskorištavanju prilika pred protivničkim golom, a većina od njegovih 16 bundesligaških golova te sezone stigla je nakon prelaska s pozicije desnog krila na poziciju najisturenijeg napadača.

"Imati priliku za igrati kroz sredinu je bila prekretnica za mene. U osnovi, to je moja omiljena pozicija. Omogućava mi da budem koncentriraniji kad dođe trenutak za zabijanje gola. Igranje na krilu je zamornije. Sada mogu biti u opasnoj zoni cijelo vrijeme." rekao je u razgovoru s bivšim francuskim veznjakom i trenerom Luisom Fernandezom na njegovoj postaji Radio Monte Carlo ranije ove godine.

Prije par godina, nakon odlaska poljskog napadača Roberta Lewandowskog u Bayern, Dortmund je njegovim prelaskom u vrh napada u najmanju ruku popunio prazninu. A kao dodatak tome, gabonski napadač je prošle sezone bio još bolji pod vodstvom novog trenera Thomasa Tuchela, postigavši ogromnih 39 golova u svim natjecanjima.

S razlogom, Aubameyang je pun hvale na račun na koji su Klopp i Tuchel izvukli ono najbolje iz njega, ali veliku zahvalnost duguje i njemačkom nogometu u cjelini. Poznata po svojoj dinamičnosti, svježini i otvorenosti, napadačkom stilu igre, Bundesliga je kao stvorena za njega i bit će zanimljivo vidjeti kako će se snaći u novoj sredini ako u bližoj budućnosti preseli u Englesku ili Španjolsku.



.: EuroNogomet, nogometni portal. .:. Online od 28. listopada 2005. .:. Izrada i održavanje DG Informatika d.o.o. .:. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja bez dozvole :.

Login ili Registracija

LOGIN