EuroNogomet, nogometni portal

Switch to desktop Register Login

Juventus

Poceci u 19. stoljecu

Legenda kaze kako je jednog dana prije vise od stoljeca, tocnije 1. studenog 1897., grupa mladica u dobi od 14 do 17 godina iz srednje skole D'Azeglio iz Torina, sjedeci na neuglednoj klupi u ulici naziva Corso Re Umberto, odlucila osnovati sportski klub sa ciljem da se bave nogometom. Ista legenda kaze da je klub nazvan "Juventus" manje-vise slucajno, te da je ime odmah prihvaceno kao nacin zivota.
Klub, ciji je prvi predsjednik bio Enrico Cafari, cesto je mijenjao sjediste, ali uskoro su stvorili respektabilno ime, usprkos tome sto je u gradu bilo jos dosta klubova organiziranih od strane profesionalaca. Igraci su u pocetku nosili roze dresove, a prvu utakmicu u talijanskom prvenstvu klub je odigrao 1900-te, upravo u tim dresovima. Crno-bijela kombinacija uvezena je iz Nottinghama 1903. Ekipa je igrala utakmice na igralistu Piazza D'Armi. Neke od ranijih utakmica igrane su i na igralistu koje se nalazilo blizu danasnje zeljeznicke postaje Porta Susa. Ovo igraliste ubrzo su zamijenile stambene zgrade i Juventus je iznajmio teren u cetvrti Crocetta. Tamo su igrali do 1906. godine, a zatim su se preselili na sjever grada na stadion Corso Marsiglia. Ovaj mali stadion postao je u Torinu poznat kao "Campo Juventus".






Izmedju dva rata

Juventus je prvi naslov prvaka Italije osvojio nakon infarktnog finala u tri utakmice protiv Genoe i Milanesea. Ova titula okrunila je napore osnivaca kluba, pod predsjedanjem Svicarca Alfreda Dicka, uz pomoc mnogih igraca iz inozemstva. Alfredo Dick je uskoro napustio klub nakon sto je izgubio potporu vecine igraca i osnovao svoj vlastiti klub, pod nazivom Torino. Sa sobom je poveo i nekoliko stranih nogometasa.

Godine koje slijede nisu bile lagane za ovaj klub. Sve do prvog svjetskog rata talijanskim nogometom vladali su klubovi Pro Vercelli i Casale. Odmah nakon rata Juventus se vratio u vrh talijanskog nogometa, a vratar Giacone i stoperi Novo i Bruna bili su prvi nogometasi ovog kluba koji su zaigrali za reprezentaciju Italije. U to vrijeme predsjednik kluba bio je knjizevnik Corradino Corradini.

1923. godine debitirao je jedan od najvecih vratara svih vremena Giampiero Combi. 24. srpnja te povijesne godine clanovi kluba su za predsjednika jednoglasno izabrali Edoarda Agnellija, sina osnivaca automobilske industrije Fiat. Klub je sagradio svoje vlastito igraliste u Corso Marsigliji, sa tribinama koje su mogle primiti veliki broj navijaca.

1930-tih Juventus je pod vodstvom Carla Carcana i sa postavom u kojoj su najcesce bili Orsi, Caligaris, Monti, Cesarini, Vargalien I i II, Bertolini, Ferrari i Borel osvojio pet uzastopnih naslova prvaka Italije. Ovaj neprekinuti niz trajao je od 1930. do 1935., a u isto vrijeme igraci Juventusa igrali su znacajnu ulogu u talijanskoj reprezentaciji, koja je osvojila naslov svjetskih prvaka 1934. u Rimu.

Izgradnja legendarnog Comunale stadiona zapocela je 1932. godine. Stadion je izgradjen za samo sedam mjeseci, a najprije je nazvan po fasistickom vodji Benitu Mussoliniju. Prva utakmica na novom stadionu odigrana je 14. svibnja 1933. Stadion je mogao primiti 71 160 gledatelja i dugo vremena bio je najveci stadion u Italiji. Nakon drugog svjetskog rata preimenovan je u Stadio Comunale.






Vrijeme Giampiera Bonipertija

Prvi klupski koraci na medjunarodnom planu potjecu iz istog razdoblja, a cetiri su puta bili sudionici polufinala Europskog kupa, kasnije poznatog pod nazivom Kup Pobjednika Kupova. 1947. Giovanni Agnelli, sin Edoarda koji je poginuo u zrakoplovnoj nesreci 1935., preuzeo je klub, vracajuci ga na stare staze slave. U to vrijeme najpoznatiji igraci su bili Carlo Parola, Danci John Hansen i Praest, te najpoznatiji od svih Giampiero Boniperti, koji je postao rekorder po broju odigranih utakmica (444), a do ove godine drzao je i rekord po broju postignutih golova (177). Juventus je postao prvak Italije 1950. i 1952. godine.

1953. Giovanni Agnelli je odstupio sa mjesta predsjednika kluba, pozicije koju je dvije godine kasnije preuzeo njegov brat Umberto. Novi ciklus pobjeda je bio na obzoru: klub je osvojio prvenstva Italije 1958., 1960. i 1961., a u sastavu su bili izmedju ostalih Omar Sivori i John Charles, postavsi tako prvi klub u Italiji koji je osvojio deset nacionalnih prvenstava (1958.), zbog cega mu je dodijeljena nacionalna medalja za uspjehe u sportu. Iako je gradski rival Torino imao vlastiti stadion, zbog njegovog sve losijeg stanja i taj klub se preselio na Comunale 1960. godine.

Juventus se vratio trijumfima 1967. pod predsjedanjem Vittorea Catelle, otvarajuci dugi niz pobjeda predvodjen svojim najpoznatijim igracem Bonipertijem: klub je osvojio devet naslova prvaka Italije u 15 godina (1972., '73., '75., '77., '78., '81., '82., '84., '86.), a uspjesi nisu izostali ni na medjunarodnom planu, te su tako osvojeni: Kup UEFA 1977., Kup Pobjednika Kupova 1984., Kup Prvaka, Superkup i Svjetsko klupsko prvenstvo 1985.

Juventus su u gore navedenim godinama sa klupe predvodili Vycpalek, Parola i, prije svega, Giovanni Trapattoni. U to su vrijeme u klubu igrali poznati talijanski reprezentativci (Od Zoffa do Sciree, od Tardellija do Cabrinija, od Causija do Paola Rossija, Gentilea, Furina, Anastasija i Roberta Bettege), ali takodjer i poznati internacionalci poput Michela Platinija, koji je u klubu proveo pet sezona, osvojivsi dva naslova prvaka Italije, dva naslova prvaka Europe, te tri naslova najboljeg strijelca i tri Zlatne lopte.

1987. godine kapacitet Comunalea je smanjen na 45 000 mjesta zbog sigurnosnih razloga i postalo je osito da je gradu potreban novi stadion. Novi stadion nazvan Delle Alpi sagradjen je daleko od centra grada i bio je spreman za Svjetsko prvenstvo 1990. Gledatelji su uskoro uvidjeli da je vidljivost sa tribina slaba, a najudaljenija mjesta od lopte su u nekim trenucima udaljena cak 162 metra. Stoga ovaj stadion nikad nije postao popularan medju navijacima i Juventus je odlucio krenuti u potpunu renovaciju, a prve utakmice na renoviranom stadionu trebale bi se odigrati 2007. godine.






Kraj 20. stoljeca i moderna vremena

Uspjesima protkane 80-te slijedile su nesto losije, ali ne i neuspjesne rane 90-te. 1990. Juventus je osvojio pod vodstvom predsjednika Vittoria Caissottija di Chiusana i trenera Dina Zoffa Kup UEFA i talijanski kup, a 1993. ponovno je osvojen Kup UEFA.

Nakon nekoliko razocaravajucih godina na trenersku poziciju dosao je Marcello Lippi, koji je odmah osvojio ligaski naslov 1995., devet godina nakon posljednjeg osvojenog Scudetta 1986. Lippi je svoju sjajnu prvu sezonu okrunio dvostrukom krunom, nakon sto je osvojio i talijanski kup, trofej koji je u klupske vitrine od 1938. godine stigao cak devet puta.

Lippi je nastavio uspjesnu seriju u klubu i 1996. je stigao naslov prvaka Europe, koji su cekali jos od posljednjeg uspjesnog, ali u isto vrijeme i tragicnog, finala na Heyselu 1985. godine. Uspjesi su se nastavili i u sezoni 1996./97. osvojeni su naslov prvaka Italije, europski Superkup i Svjetsko klupsko prvenstvo. 1997. su izgubili u finalu Lige Prvaka od Borussije Dortmund i godinu kasnije od Real Madrida. 25. naslov prvaka Italije stigao je u sezoni 1997./98. Lippi je dobio otkaz u sezoni 1998./99., ali ni Ancelotti, koji ga je naslijedio, nije uspio donijeti naslov prvaka.

Marcello Lippi vratio vratio se u klub u ljeto 2001. godine i iste sezone osvojio Serie A. U sezoni 2002./03. osvojili su i drugu titulu zaredom, ali su porazeni u svom trecem finalu Lige prvaka zaredom. 2003. godina bila je tragicna jer su preminuli i Giovanni Agnelli i Vittorio Chiusano, a godinu kasnije umro je i Umberto Agnelli. Nakon razocaravajuce 2003./04. sezone Lippi je otisao iz kluba i preuzeo duznost izbornika Italije od Giovannija Trapattonija. Juventus je sokirao sve kada su objavili da je njegov nasljednik Fabio Capello, dotadasnji trener Rome.

2004. Juventus je poceo izgradnju kompleksa Mondo Juve. Gigantski trening kamp lociran u Vinovu pored Torina sastoji se od devet terena i otvoren je u ljeto 2005. U svibnju 2006. zapocinje i izgradnja novog stadiona, koji ce se nalaziti unutar sadasnjeg Delle Alpija, a trebao bi biti gotov do 2008. godine.


.: EuroNogomet, nogometni portal. .:. Online od 28. listopada 2005. .:. Izrada i održavanje DG Informatika d.o.o. .:. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja bez dozvole :.

Vrh Desktop verzija