Svi su oni zvijezde, svi su oni slavni, no još nešto imaju zajednicko, a to im je nažalost nocni život. Kako i sam naslov ovog clanka jasno kaže, tocno kao da im je slava udarila u glavu, ova trojica Bazilaca svojevremeno ponajbolji, a neki cak i najbolji igraci svijeta svoju karijeru stavili su na kocku radi nocnih izlazaka i provoda.
Zaista ne moraš biti neki veliki nogometni znalac da shvatiš kako pod rijec "profesionalizam“ u HNL možemo svrstati jedino Hajduk i Dinamo, dok svi ostali klubovi doslovno krpaju kraj s krajem, što je naime i žalosno..
Dvadeset godina nakon što je berlinski zid srušen, cime je oznacen pocetak ponovnog ujedinjenja dva dijela njemackog naroda i države, na nogometnom planu malo se toga promijenilo. Nogometom i dalje dominiraju momcadi iz zapadnog dijela zemlje, dok one iz istocnog dijela uglavnom samo maštaju o boljim danima.
Teoretski, svjetsko prvenstvo bi trebao biti turnir na kojem igraju najbolje 32 svjetske reprezentacije. Meðutim, cini se kako uvijek nedostaje nekoliko momcadi koje bi svojim prisustvom ucinile to natjecanje još neizvjesnijim i kvalitetnijim.
1. lipnja 2008. godine na sarajevskom stadionu Koševo je igrana revijalna utakmica kojom su legende bh. nogometa željele dati podršku tek smijenjenom izborniku Mehi Kodri i njegovom strucnom stožeru i pokrenuti akciju kojom ce se sa cela nogometnog saveza te države maknuti kriminalci koji njime godinama vladaju i sustavno uništavaju bh. nogomet.
Posve je jasno kako veliki nogometaši ne moraju uvijek postati veliki treneri (slucaj Maradona?). Taj fenomen je nešto što ne bi trebalo iznenaðivati, jer su vještine i sposobnosti potrebne za ostvarivanje vrhunske karijere na terenu razlicite od onih koje su potrebne za karijeru pored terena.
Nogometne menadžerske igre su cesto popularne, može se reci izrazito popularne, iz jednog jednostavnog razloga - nogometni fanovi, cak i oni jako oskudnog nogometnog znanja, cesto vjeruju kako bi napravili bolji posao od trenutnog nesposobnog trenera njihove omiljene momcadi. U slucaju agentinske reprezentacije, moguce je da su cak i u pravu.
Vec cetrnaest godina predsjednici, menadžeri i treneri klubova proklinju ime Jean-Marc Bosmana. On je glavni aktor belgijskog sudskog slucaja, koji je omogucio igracima odlazak iz kluba pred kraj ugovora i tako moc iz ruku klubova predao u ruke igraca.
cini se da se mostarski sindrom i draga uzrecica 'a ta ce on' proširila na citavu državu. Jer kad netko negdje spomene da je Blaž Sliškovic svojevremeno došao bliže od Miroslava Blaževica jednom velikom natjecanju, upravo ce dobiti 'a ta ce on' u facu.
