Ronald Koeman je na puno načina klasični trener Barcelone: bivši general veznog reda ove momčadi, strijelac gola koji je Barceloni donio prvi naslov prvaka Europs 1992. godine, koji nikada nije skrivao svoju želju da sjedne na trenersku klupu ovog kluba. I Nizozemac je, što je u ovom klubu uvijek dobra referenca.

Ali, u isto vrijeme, to je trener koji je svoj posljednji veliki trofej osvojio još 2008. godine, a u katalonski klub je stigao u jednom od najtežih razdoblja u njegovoj povijesti, u vrijeme financijskog nereda, razdora u svlačionici i upravi i u vrijeme kad je jedna od najvećih zvijezda u povijesti kluba sudskim putem pokušavala izboriti odlazak.

Dok je usred tog nereda u svojoj prvoj sezoni ipak uspio osvojiti barem Kup Kralja, ulazak u drugu obilježio je odlazak Lea Messija bez odštete i niz rezultatskih katastrofa. Nakon razočaravajućih remija protiv Granade i Cadiza već su zaostali u utrci za prvaka u domaćem prvenstvu, u kojem ih sljedećeg mjeseca očekuje niz teških utakmica, a novu sezonu Lige prvaka otvorili su s dva poraza po 0:3, na domaćem terenu od Bayerna i na gostovanju kod Benfice.

Koeman je bez sumnje dobio težak posao i nema sumnje da sada u rukama ima daleko lošiju momčad od svojih prethodnika. Za sada je Barcelonin trener s najgorim učinkom svih vremena...


Hennes Weisweiler (svibanj 1975. – travanj 1976.)

Weisweiler je na Nou Camp stigao nakon osvajanja Kupa UEFA s Borussijom iz Mönchengladbacha. Dvostruki osvajač Bundeslige imao je težak zadatak naslijediti legendarnog Rinusa Michelsa. Došao je s ciljem osvajanja trofeja, ali posao mu je odmah otežao Johan Cruyff. Prvoj zvijezdi kluba nisu se sviđale njegove stroge metode, pa je jasno izjavio: "Weisweiler nije trener po mom ukusu." U klubu je odmah izbio 'građanski rat', a pobjednik je bio unaprijed poznat - Weisweiler je napustio klub nakon samo jedne sezone, u kojoj nije uspio osvojiti niti jedan trofej.


Laszlo Kubala (svibanj 1980. - studeni 1980.)

Weisweilerov nasljednik Kubala potrajao je još kraće, samo pola godine. Igračka legenda Barcelone imao je na trenerskoj klupi dva mandata, ali ovaj drugi pokazao se kao potpuni promašaj. Mađar je prvo izazvao kontroverze objavivši kako će preuzeti momčad Barcelone dok je još bio na poziciji španjolskog izbornika pred Europsko prvenstvo 1980. Španjolska je na tom natjecanju završila kao posljednja u svojoj skupini, ali stvari su postale još gore nakon što je prešao u Barcelonu - Katalonci su s Mađarem na klupi izgubili šest od trinaest utakmica, a posljednja kap koja je dovela do otkaza bio je šokantni domaći poraz od Kölna u Kupu UEFA rezultatom 0:4.


Llorenc Ferrer (svibanj 2000. - travanj 2001.)

Bivši trener Betisa i trener u omladinskoj školi Barcelone naslijedio je Louisa van Gaala na klupi Barcelone 2000. godine, a odmah je izazvao nedoumice među igračima oko svojih trenerskih kapaciteta kad je na početku priprema za novu sezonu pitao novo pojačanje Emanuela Petita na kojoj poziciji igra. Dok se Barcelona još oporavljala od odlaska Luisa Figa u Real Madrid, Ferrer je pokušavao izvući maksimum od njegove zamjene Marca Overmarsa i ostatka momčadi, koja je ispala iz Lige prvaka, a zatim i Kupa UEFA od Leedsa i Liverpoola. Otpušten je nakon poraza od Osasune rezultatom 3:1, ostavivši momčad na petom mjestu domaćeg prvenstva.


Louis van Gaal (svibanj 2002. - siječanj 2003.)

Van Gaal je u svom prvom mandatu na klupi Barcelone osvojio dva uzastopna naslova prvaka i dva Kupa Kralja, ali nije uspio ponoviti ni slične rezultate u drugom mandatu. U njegovom odsustvu Barcelona je odradila dvije sezone bez osvojenog trofeja i predsjednik Joan Laporta ga je u očaju pozvao da pomogne. Ubrzo je i požalio zbog toga. Van Gaal je izazvao pravi kaos u momčadi, pustivši zvijezdu momčadi Rivalda da ode iz kluba bez odštete, iako je imao još godinu dana ugovora, i zamijenivši ga novopridošlim Juanom Romanom Riquelmeom, kojega je gurnuo na neprirodnu poziciju krila, iako je ime stvorio u Boca Juniorsima kao playmaker. Nizozemac je ovog puta potrajao trideset utakmica. U ligi je upisao samo šest pobjeda, a momčad je ostavio na samo tri boda iznad zone ispadanja i na dvadeset bodova zaostatka od vrha ljestvice.


Gerardo ‘Tata’ Martino (srpanj 2013. - svibanj 2014.)

Barcelona je prekinula svoju tradiciju regrutiranja trenera iz vlastitih redova i dovela Martina nakon njegovih uspjeha s Newell's Old Boysima iz Argentine. Kao i Pep Guardiola, i Martino je slijedio trenersku filozofiju Marcela Bielse, ali s puno manje uspjeha. Za razliku od Guardiole, Martino nije uspio stvoriti prepoznatljiv stil igre, iako je na raspolaganju imao talentiranu momčad. U finalu Kupa Kralja je izgubio od Real Madrida, a u domaćem prvenstvu i Ligi prvaka nadmašio ih je madridski Atletico. Martino je kasnije svoj mandat u Barceloni opisao kao 'totalni promašaj'. "Da je Barcelona igrala svojim stilom igre i nije osvojila naslov, to ne bi bio promašaj. Ali mi nismo pobjeđivali, a nismo ni igrali lijepo." priznao je Martino.


Quique Setien (siječanj 2020. - kolovoz 2020.)

Iako je iza sebe imao devetnaest godina trenerske karijere, Quiqie Setien je bio gotovo nepoznat izvan Španjolske, pa je njegovo imenovanje za trenera Barcelone bilo veliko iznenađenje. Najveći posao koji je radio prije toga bilo je dvogodišnje vođenje momčadi Betisa. Njegov mandat na Nou Campu je bio kratak i potpuno neuspješan. Porazi od Athletica u Kupu Kralja i od Real Madrida u El Clasicu brzo su ga spustili na zemlju nakon ushita zbog dolaska na klupu velikog kluba. Do kraja sezone je izgubio i utrku za naslov prvaka, a u Ligi prvaka ih je s ukupnih 8:2 ponizio Bayern. Bio je to prvi put nakon 1951. godine da je Barcelona izgubila sa šest golova razlike. Barcelona je sezonu 2019./2020. završila bez izjednog osvojenog trofeja, što je bio prvi takav slučaj od prije ere Pepa Guardiole, pa je Setienova sedmomjesečna avantura stigla do kraja.