Nema potrebe da se stvari uljepšavaju: Manchester United je u velikoj krizi kako rezultata, tako i identiteta. U sezoni gdje drugi timovi velike šestorke ostvaruju razne uspjehe na sportskom planu, United nije opet uradio ništa.

Moglo se pretpostaviti da će biti problema još prije početka sezone kada se Jose Mourinho konstantno žalio na nedostatak podrške što se tiče dovođenja igrača i govorio da će United biti “u problemu” kada sezona počne. Mourinho se nije zadržao dugo na Teatru Snova, pošto je otpušten u prosincu prošle godine, ali
možemo slobodno reći da je bio u pravu.

Dok su se neki slagali sa trenerom da mu je potrebno još novca kako bi dostigao rivale iz Manchester City-a, drugi su napominjali da je od 2016. godine, kada je preuzeo klub potrošio ogromnih 360 milijuna funti na pojačanja.

Mourinho svakako nosi najveći teret za propast Uniteda ove sezone. Njegova prevaziđena, defanzivna taktika, kao i neuspjeh da motiviše igrače su bili glavni problem u svlačionici Crvenih Vragova za vrijeme Mourinha. To se dobro vidjelo kada je tim preuzeo Ole Gunnar Solskjaer koji je vodio tim do serije pobjeda
koje su postale i klupski rekord.

Konstanti neuspjesi su simptom, a ne razlog

Ipak, taj rekord je vodio ka drugom rekordu, kada je United napravio najlošiju seriju rezultata u poslednjih 57 godina. Fokus se tada prebacio sa menadžera na igrače, za koje se sada smatra da su najslabija karika tima, a ne Solskjaer ili Mourinho.

Moramo se složiti da je trenutni neuspjeh simptom, jer United kontinuirano propada još od početka post-Ferguson ere i samo jedan čovjek može biti odgovoran za tako nešto, izvršni direktor Ed Woodward.

U periodu od šest godina nakon što se Ferguson povukao sa mjesta menadžera Uniteda, Woodward je napravio seriju katastrofalnih pogrešaka koje su unazadile ne samo Manchester United, nego su urušile temelje koje je Freguson gradio godinama i pretvorio United u jedan od najbogatijih i najuspješnijih klubova
na svijetu.

Da budemo iskreni, prva velika odluka koju je Woodward doneo je bila da postavi na mjesto menadžera David Moyes-a, upravo na preporuku bivšeg menadžera, koji je veliki poštovalac rada ovog trenera.

Ipak, ono što nije imalo nikakvog smisla je bila činjenica da su ponudili bivšem treneru Everton-a šestogodišnji ugovor, posebno imajući u vidu da je smijenjen nakon samo nekoliko mjeseci rada u Unitedu. Može se zamjeriti i Mojesu na razočaravajućim rezultatima, ali najveću pogrešku je svakako napravio Woodward koji apsolutno nije imao ideju šta da radi kada su transferi bili u pitanju. Mojes je pravilno napravio strategiju pojačanja – želeo je kreativnog veznjaka u liku Fabregasa i Alcantare iz Barcelone, a
dobio je Marouana Fellaini-ja.

Woodward se nalazi u panik modu

Kako se prvo post-Ferguson ljeto pokazalo kao vrlo razočaravajuće, a United je počeo da zaostaje za svojim rivalima u Premier Ligi, Woodward je upao u panik mod i naoružan sa možda i najvećim transfer budžetom u svijetu fudbala, odlučio da počne da se razbacuje sa novcima.

Ovaj vid poslovanja je poznat u svetu klađenja kao “All-In” strategija – izraz koji se koristi da se objasni taktika gdje se gubi strpljenje u odnosu na volatilnost i riziskira se mnogo. Takvi igrači pokušavaju da dobiju mnogo u kratkom vremenskom periodu i pokušavaju da povrate izgubljen novac što prije.

Woodward je pokušao sa sličnim pristupom kada se radi o kupnj igrača, a možemo slobodno reći da mu se rizik nije isplatio. Činjenica je da je devet od deset najskupljih pojačanja u povijesti Manchester Uniteda bilo dovedeno u eri Woodward-a.

Ovo nije toliko iznenađenje, imajući u vidu da je novac od transfera otišao nebu pod oblake u poslednjih nekoliko godina, kao i činjenici da klubovi od Premier Lige dobijaju velike iznose novca, ali šokantna je činjenica da niko od kupljenih igrača nije pokazao ni trunku svog talenta na terenu.

Što je još gore? Osmorica tih igrača - Paul Pogba, Romelu Lukaku, Fred, Nemanja Matic, Juan Mata, Anthony Martial, Victor Lindelof i Eric Bailly – su kupljeni u eri Jose Mourinha i bili su deo ekipe koja je nedvosmisleno odigrala jednu od najgorih sezona u povijesti kluba.

Zanimljivo, League Cup, Europa League i drugo mjesto u Premier League su sve uspjesi koji su postignuti pod trenerskom palicom Jose Mourinh-a, ali temelji su bili vrlo nestabilni, posebno imajući u vidu poznatu činjenicu da Mourinho zna da podbaci u svojoj trećoj sezoni kao menadžer.

Ono što mnogi misle je da Woodward nije naučio iz svojih katastrofalnih grešaka, kada je za menadžera postavio nizozemskog stručnjaka Louis van Gaal-a, kada je kupio Argentinca Angel Di Mariu i kada je platio neverovatnu sumu za pozajmicu Radamel Falcao-a.

Bezobzirni i bez pravog identiteta

Pod Nizozemskim stručnjakom u njegovoj drugoj sezoni Manchester je spiskao nevjerojatnih 86.4 milijuna funti na igrače koji više nisu u klubu sa izuzetkom vanjskog igrača Matteo Darmian-a koji svakako nije prvotimac, nego rezervni igrač u najboljem slučaju, a iznos od 54 milijuna na Martiala tek treba da se
pokaže kao dobro potrošen novac.

Sve ovo ukazuje na činjenicu da je Woodward pogrešno procenio situaciju i da mu nije prošao “All-In” pristup: nadao se da će velikom potrošnjom novca uspjeti da pogodi džekpot brzo i da će na taj način podići grogiranog giganta, ali u stvarnosti klub tone sve više i više.

To je upravo nesmotrena i riskantna strategija koju je Woodward pokušao, a da stvar bude gora, nije kupovao tako samo igrače, nego je tako nesmotreno kupovao menadžere, trenere i skaute. Vrlo loš posao je napravio sa šestogodišnjim ugovorom kod Mojesa, pa onda dvogodišnjim sa Van Gaal-om i na kraju
trogodišnjim sa Mourinhom. Sve ove ugovore Manchester mora da plati do isteka roka.

Možda i najgora Woodwardova odluka je najskorija odluka: odlučio je da da odriješene ruke Solskjaer-u i ponudi mu stalni posao, iako se ne čini da je Norvežanin dorastao tome. Ovo je odluka koja je donesena na temelju emocija, umesto da je odluku donio svojom glavom i čini se da će mu se i ta odluka obiti o glavu.

Iako Woodward ima neograničeni budžet kojim pokreće točkove, učinio je vrlo malo da bi pogurao Manchester unapred i doći će vrijeme kada će ga njegove odluke koštati posla.