Prica o velikom milanskom derbiju pocinje davne 1899., kada je Englez Alfred Edwards osnovao Milan Cricket and Football Club za strance i dobrostojece Milaneze, koji su se sastajali na koktelima u American Baru u središtu grada. Britanski utjecaj je bio snažan i kada je klub prerastao u Milan FC, i to toliko da su se talijanski i švicarski clanovi uprave kluba 9. ožujka 1908. sastali u restoranu Oroologio i oformili svoj vlastiti klub. Odražavajuci multinacionalnu prirodu svoje skupine, odlucili su novi klub nazvati Internazionale.
PRVI DERBI
Tako se rodio jedan od najvecih gradskih derbija. Milan FC, koji je kasnije dobio naziv AC Milan, slavio je u prvom prvenstvenom derbiju u sijecnju 1909., u sezoni u kojoj su osvojili i naslov prvaka, ali Inter se vec sezonu kasnije osvetio, i to u velikom stilu, pobjedama od 5:0 i 5:1, na svom putu do naslova prvaka.
U to vrijeme Inter su podržavali clanovi visokog društva, dok su navijaci Milana bili poznati pod nazivom cacciavite ili 'odvijaci'. Inter, koji igra u plavo-crnim dresovima je danas poznat pod nazivom nerazzurri, dok se crno-crveni Milan naziva rossonerri.
U ranim godinama Inter je igrao na stadionu Arena, u blizini dvorca Sforzesco sjeverozapadno od centra grada, koji se sada koristi za juniorska atletska natjecanja. Zbog svojih talijanskih korijena, Inter je postao favorit fašisticke vlasti. Pod imenom Ambrosiana-Inter predvoðeni Giuseppeom Meazzom, nerazzurri su osvojili tri naslova prvaka.
Njihove rivale je podržavao originalni clan društva sa koktela, magnat koji se bavio proizvodnjom automobilskih guma, Piero Pirelli. On je financirao izgradnju novog stadiona u cetvrti San Siro u zapadnom dijelu grada, koji je sagraðen po uzoru na engleske stadione, sa cetiri tribine smještene uz sami rub igrališta. Stadion je otvoren 19. rujna 1926. godine, a u prvom derbiju odigranom na novom stadionu Inter je savladao Milan rezultatom 6:3.
Nakon drugog svjetskog rata stadion je obnovljen, dobio je nove redove tribina i danas prepoznatljivi vanjski izgled. Inter je doselio na san Siro u sezoni 1947./48., a dvije sezone kasnije San Siro je ugostio jedan od najvecih derbija svih vremena - Interovu legendarnu pobjedu rezultaom 6:5. Bilo je to u studenom 1949. godine, a to je bio ujedno i prvi gradski derbi koji je sa tribina pratio današnji predsjednik i vecinski vlasnik Intera Massimo Moratti, tada tek cetverogodišnjak.
Ali, Milan je brzo uzvratio. Nakon što su kupili vrhunske strane igrace, poput švedskog Gre-No-Li trojca, koji su cinili Gunnar Gren, Gunnar Nordhal i Nils Liedholm, uz pomoc Josea Altafinija i Juana Schiaffina osvojili su pet naslova prvaka Italije u razdoblju od 11 godina, da bi postali i prvi talijanski klub koji se okitio naslovom prvaka Europe 1963. godine.
Inter, sa naftnim tajkunom Angelom Morattijem, Massimovim ocem na mjestu predsjednika i Heleniom Herrerom na mjestu trenera, dostigao je milanov europski rezultat godinu kasnije i ponovio taj uspjeh sljedece sezone. Milan je takoðer osvojio svoj drugi naslov prvaka Europe 1969., ali ni jedan ni drugi klub nisu uspjeli u kontinuitetu ostvarivati uspjehe.
Tek je krajem osamdesetih godina prošlog stoljeca medijski magnat, kasnije talijanski premijer Silvio Berlusconi, oživio Milan koji je bio na rubu bankrota i likvidacije, dovoðenjem trenera Arriga Sacchija i nizozemskih zvijezda Marca van Bastena, Ruuda Gullita i Franka Rijkaarda. Inter je u momcadi imao svjetske prvake iz Njemacke Lothara Mattheusa, Jürgena Klinsmanna i Andreasa Brehmea.
Milan je ponovno osvojio naslov 1988. godine, a Inter godinu dana kasnije. Bila su to dobra vremena i za stadion, u koji je pred Svjetsko prvenstvo 1990. godine uloženo 75 milijuna eura.
Milan je pocetkom devedesetih godina ostvarivao uspjeh za uspjehom, sa Francom Baresijem i Paolom Maldinijem u obrani, Dejanom Savicevicem i Zvonimirom Bobanom, te Marcelom Desaillem u vezi, Rossoneri su se svojim protivnicima suprotstavljali brzim tempom i osvajali Scudetto za Scudettom. Vrhunac je bio 1994. godine., kada su u atenskom finalu Lige prvaka rezultatom 4:0 pregazili favoriziranu Barcelonu.
Milan je i nakon toga konstantno imao vrhunsku momcad, a ova trenutna, predvoðena trenerom Ancelottijem i sjajnim Brazilcem Kakom na terenu osvojila je naslov prvaka Europe u sezoni 2006./07, pobijedivši u finalu Liverpool, cetiri godine nakon što su boljim izvoðenjem jedanaesteraca slavili u finalu protiv Juventusa.
Inter je gotovo dvadeset godina bio u sjeni Milana, uantoc ogromnim ulaganjima Morattija. U polufinalu Lige prvaka 2003. su u polufinalu izgubili upravo od Milana nakon slabijeg izvoðenja jedanaesteraca, a dvije godine kasnije Milan je ponovno bio bolji u cetvrtfinalu ovog natjecanja.
Meðutim, Inter, koji nije bio umiješan u aferu calciopoli je dobio naslov prvaka za 2006. godinu za zelenim stolom, da bi ga osvojio još dvije godine zaredom, no na europskom planu i dalje ne uspijevaju napraviti ništa ozbiljnije.
STADIONI
San Siro je ime dobio po dijelu grada u kojem je sagraðen, zapadno od samog centra grada, dvadesetih godina prošlog stoljeca. Tadašnji predsjednik Milana Piero Pirelli je dao sagraditi pravi nogometni stadion, po uzoru na oone engleske, sa cetiri odvojene tribine u blizini samog terena, bez atletske staze.
Stadion je ugostio polufinale Svjetskog prvenstva 1934. godine, a grad Milano ga je otkupio pet godina kasnije, kada su tribine sagraðene i u kutovima i kapacitet povecan na 55.000 mjesta.
1953. godine je sagraðen i prvi kat tribina, a stadion je dobio i prepoznatljivi i jedinstveni vanjski izgled, slican kakav ima i danas. Kapacitet je tada povecan na 85.000 mjesta, od cega je 60.000 bilo sjedecih.
Za Svjetsko prvenstvo 1990. godine stadion je dobio i krov od pleksiglasa sa crvenim nosacima, dodan je drugi kat tribina, a kapacitet je nakon ove obnove i proširenja bio 85.000 sjedecih mjesta, koliki je ostao i do danas, iako su nedavno uvedene sigurnosne mjere smanjile iskoristivi kapacitet na 83.000 mjesta.
Jedanaest betonskih stupova nose konstrukciju krova stadiona i daju mu prepoznatljiv izgled. Navijaci su na gornjim tribinama smješteni gotovo iznad samog terena, a takva konstrukcija doprinosi tome da se na San Siru može stvoriti jedna od najboljih atmosfera na europskim stadionima.
Na sjeveru, dijelu poznatom pod nazivom Curva Nord smještaju se tradicionalno navijaci Intera, dok navijaci Milana svoje mjesto imaju na jugu, na Curvi Sud.
{slide=DOLAZAK I TRANSPORT}
Milan ima dvije zracne luke. Malpensa je glavna i do nje se 40-ak minuta putuje metroom. Linate uglavnom ugošcuje manje letove, a sa gradom je spojena autobusnom linijom, kojom se do centra putuje oko 30 minuta. Milan ima metro sustav kojim je povezan najveci broj dijelova grada, a tu su i trolejbusi, tramvaji i autobusi.
{/slide}
{slide=HOTELI}
Hotel srednje klase Ariosto ima cijenu nocenja od oko 200 €, a smješten je u cetvrti San Siro u blizini stadiona, kao i upola jeftiniji Piemonte.
{/slide}
{slide=HRANA I PIcE}
Milano je grad poslovnih ljudi. Poslovni dogovori se ugovaraju za ruckom ili navecer uz pice i to nikada nece biti posebno jeftino. Neocekivano za Italiju, riža je cešca nego tjestenina, a maslac se nalazi cešce nego maslinovo ulje. Da biste isprobali originalni milanski rižoto prošetajte do restorana Da Abele ili 180 godina starog restorana Trattoria Madonnina. Skupi bistro Duomo ima divan pogled na gradsku katedralu, a mirna Osteria delle Vigne nudi pristojna i jeftina jela.
{/slide}
