Hamburg je bio domacin dva najveca poraza Zapadne Njemacke u modernoj povijesti (protiv Istocne Njemacke 1974. i protiv Nizozemske 1988.), a dom je i za dva izuzetno popularna nogometna kluba. Bivši europski prvak Hamburger SV je u svojoj momcadi imao neka od najvecih imena svjetskog nogometa, ukljucujuci Uwe Seelera i Kevina Keegana. Manje poznati niželigaš St Pauli, koji ima potporu širokih narodnih masa, može se po broju navijaca koji ga prate porediti sa najpopularnijim europskim klubovima.
HSV (Njemci ovo izgovaraju Ha-Ess-Fau) slavi sljedece godine svoju devedesetu obljetnicu, s obzirom da je osnovan po završetku Prvog svjetskog rata na ostacima tri kluba, ukljucujuci SC Germaniu. Plava i crna boja kluba potjecu upravo od Germanie, dok su crvena i bijela vezane uz povijest grada.
HSV je odmah nakon osnivanja bio sudionikom završnica regionalnih natjecanja, osvojivši sjevernu regionalnu ligu po prvi put 1923. i dominirajuci tom regijom u nastavku.
HSV je 1953. godine napustio svoj povijesni dom Rothenbaum i preselio na novoizgraðeni Volksparkstadion (Ljudski park stadion) na sjeveru grada u cetvrti Stellingen. Klub, sada sa Seelerom u centru napada, je tri puta došao u finale nacionalnog prvenstva, osvojivši ga 1960.
Kada je 1963. godine osnovana Bundesliga HSV je bio jedan od njezinih osnivaca i danas je jedini klub koji je igrao u svim sezonama tog natjecanja.
Seeler je predvodio napadacki red HSV-a u tri razlicita desetljeca, a u godinama u kojima je dominirao Bayern Franza Beckenbauera tek u sedamdesetima su ponovno došli u vrh, osvojivši 1977. europski Kup Pobjednika Kupova. Tog ljeta klub je doveo Kevina Keegana i, nakon njegove razocaravajuce prve sezone, bivšeg trenera Bayerna Branka Zebeca, pod kojim je klub oživio.
Povijesni prvi naslov pobjednika Bundeslige je stigao u sezoni 1978./79., nakon cega je uslijedio put do finala Kupa Prvaka i poraz u tom finalu od Nottingham Foresta. Trener Ernst Happel i vezni nogometaš Felix Magath su onda preuzeli dirigentsku palicu od Zebeca i Keegana i doveli HSV do još jednog naslova prvaka Njemacke 1982. godine.
Ovog puta je put do finala Kupa Prvaka urodio plodom, kada je HSV sa Mannyem Kalitzom u obrani i Horstom Hrubeschom u napadu iznenadio mnoge pobijedivši u atenskom finalu Juventus rezultatom 1:0.
Unatoc velikim nogometnim imenima u momcadi /Tony Yeboah, Rafael van der Vaart...) i respektabilnim trenerima na klupi (Thomas Doll, Huub Stevens...), HSV nakon toga nije uspio doci do veceg uspjeha, dotaknuvši dno 2006., kada im je dugo bio neizvjestan cak i opstanak u ligi. Povremeni pristojni rezultati u domacem natjecanju donijeli su samo dva nastupa u Ligi prvaka, ali nijedan nije urodio znacajnijim uspjehom. Sada, pod vodstvom trenera Martina Jola, HSV se ponovno vraca u vrh njemackog nogometa, gdje mu je i mjesto.
St Pauli je uistinu poseban klub. Jedan od rijetkih klubova na svijetu koji igra u smeðim dresovima, "pirati" su smješteni u poznatoj cetvrti crvenih svjetala, na nekoliko koraka od glavne gradske ulice Reeperbahn. Navijaci moraju proci kroz luna park da bi došli do stadiona intimne atmosfere naziva Millerntor.
St Pauli je bio jedan od mnogih lokalnih klubova osnovanih prije jednog stoljeca, klub koji je dugo tavorio u nižim ligama prije nego što je doživio revoluciju, zapravo nakon što ga je kao svoj prihvatilo lijevo politicki orijentirano gradsko stanovništvo 80-tih godina dvadesetog stoljeca.
Klub je postao svojevrsni kult, privukavši navijace iz cijele Europe. Petak navecer na prepunom Millerntoru znacio je razuzdanu pijanu zabavu, u kojoj su sudjelovali brojni anarhisti cudnih frizura i more zastava sa lubanjom i kostima na tribinama. Nevjerojatno, ali ovaj klub je pola desetljeca proveo u društvu najboljih, podržavan sa tribina mješavinom domacih i stranih navijaca, što je bila najcudnija navijacka armija u Europi.
Uz to što su podržavali razlicite anti-rasisticke, anti-nacisticke i anti-seksisticke proteste, navijaci su bili organizatori uspješne kampanje prodaje majica kojima su klub spasili od bankrota. cak su organizirali svjetsko prvenstvo izmeðu St Paulija, Grenlanda, Tibeta i Zanzibara. Put do polufinala njemackog kupa 2006. godine pratio je plasman u drugu ligu, gdje St Pauli još uvijek ceka pred vratima velikog društva.
STADIONI
Sada pod nazivom HSH Nordbank Arena, prema sponzoru, stadion HSV-a je posljednja inkarnacija Volksparkstadiona sagraðenog 1953. godine. U vrijeme Uwe Seelera Volksparkstadion je mogao primiti 75.000 gledatelja, a kada je preureðen za svjetsko prvenstvo 2006. godine kapacitet mu je smanjen na 57.000. Stadion ce 2010. godine ugostiti finalnu utakmicu UEFA Lige (današnjeg Kupa UEFA). Na meðunarodnim utakmicama sva su mjesta sjedeca, dok se za domace utakmice koristi i tradicionalna Nordtribune, stajaca tribina na kojoj su smješteni domaci navijaci.
Puno manji Millerntor, okružen brojnim barovima posvecenim nogometu, je dom St Paulija, kapaciteta 22.000 mjesta. Do 2013. godine planira se njegovo proširenje i povecanje kapaciteta.
{slide=DOLAZAK I TRANSPORT}
Hamburški aerodrom se nalazi oko osam kilometara sjeverno od grada. Sa gradom ga povezuje Airport Express bus, koji svakih dvadeset minuta vozi do glavne željeznicke postaje, koja je sa ostatkom grada povezana autobusima i podzemnom željeznicom.
{/slide}
{slide=HOTELI}
Hotel Grand Elysee sa svojim novim kapacitetima je impresivan, kao i cijena nocenja, koja iznosi oko 200 eura. Hotel srednje kategorije i sjajne lokacije za izlazak u nocni život je Hotel Monopol, gdje nocenje košta 100 eura. Ako ste ograniceni novcem, potražite smještaj oko željeznicke postaje ili u hostelu Kieler Hof, gdje ce vas nocenje koštati oko 60 eura.
{/slide}
{slide=HRANA I PIcE}
Hamburgova povezanost sa morem osjeti se i na jelovniku lokalnih restorana, koji nude mnoštvo specijaliteta od morskih plodova, no brojni gradski restorani ponudit ce i razlicita druga jela. cetvrt St Pauli je poznato središte nocnog života, posebno cetvrt crvenih svjetala, koja je danas ipak puno diskretnija i mirnija nego u prošlosti.
{/slide}
