Bilbao, grad kolijevka španjolskog nogometa, dom je Athleticu - klubu simbolu industrijskog sjevernog luckog grada, ocuvatelju stogodišnje tradicije domaceg nogometa i ponosu pokrajine Baskije.
Dok klubovi poput Reala i Barcelone imaju financijsku moc da u svoje redove dovedu najbolje i najskuplje svjetske nogometaše, Athletic je do svoje slave došao igranjem sa iskljucivo Baskima. Unatoc tomu što ne troše basnosnovne iznose na skupa pojacanja, Athletic ne samo da nikada nije ispao iz prve španjolske lige, nego je osam puta bio prvak države i cak 23 puta osvajao španjolski kup.
Klub koji posljednjih nekoliko sezona uglavnom osvaja mjesta u sredini ljestvice u posljednje je vrijeme malo 'olabavio' svoju politiku, pa se u momcadi osim igraca roðenih u Baskiji mogu naci i igraci kojima su roditelji Baski, a roðeni su negdje drugo ili cak igraci druge nacionalnosti koji su prošli kroz omladinsku školu kluba.
Ipak, tradicija je ono što je glavno obilježje i temelj kluba. Nakon što je nogomet krajem 19. stoljeca stigao u Bilbao sa britanskim rudarima i luckim radnicima, lokalni studenti su se sastali u Cafeu Garcia i osnovali vlastiti klub. Odabrali su englesko ime Athletic i crveno-bijele dresove koji podsjecaju na one kakve nosi Sunderland, a meðu prvim trenerima bili su i Englezi, stanoviti 'gospodin Shepherd' i Billy Barnes, nakon cega je klub u njegovoj najuspješnijoj eri nedugo prije pocetka španjolskog graðanaskog rata vodio Fred Pentland iz Wolverhamptona. Njihov stadion 'San Mames' je otvoren 1913. godine, a na njega je položena engleska trava, dok su navijaci bili na tribinama napravljenima jako blizu terena. Stadion je lokalno poznat pod nazivom 'La Catedral' ili u prijevodu Katedrala.
Baskijski klub je dominirao španjolskim kupom u ranim danima, a jedan od najboljih strijelaca Athletica u to vrijeme bio je Rafael Moreno, poznat kao 'Pitxitxi' (u prijevodu mali patak). Strijelac 200 golova u 170 utakmica umro je sa samo 29 godina, a u njegovu cast najbolji strijelac španjolskog prvenstva do današnjih dana dobija naziv 'El Pichichi'.
Rane tridesete godine prošlog stoljeca bile su najslavnije godine ovog kluba. Pobjeda rezultatom 12-1 protiv Barcelone ostala je do danas rekordni poraz Barcelone, dok je Athletic u to vrijeme osvojio cetiri lige u sedam godina, a kup je osvajao cetiri puta zaredom.
Unatoc tome što je po diktatu generala Franca klubu dato više španjolsko ime Atletico, Bilbao je nastavio sjati i u cetrdesetima. Njihovi napadaci Zarra, Panizo i Agustin Gainza su osvajali naslove u domacim natjecanjima i predvodili Španjolsku do cetvrtog mjesta na Svjetskom prvenstvu 1950. godine. Zarra je bio izuzetno ucinkovit, pa je šest puta osvajao naslov najboljeg strijelca španjolske lige, a u ligi je postigao 252 ligaška gola, više nego bilo koji drugi igrac, ukljucujuci Di Stefana ili Raula.
Iako su popularni Lavovi 1956. godine osvojili dvostruku titulu i postali prvi klub koji je Španjolsku predstavljao u europskim natjecanjima, Athletic je brzo spoznao kako ce se teško više nositi sa skupim stranim zvijezdama kakve su u svoje redove dovodili Real Madrid, Barcelona i Valencia.
I dalje ih je bilo jako teško pobijediti, posebno na San Mamesu, ali na nove trofeje su cekali više od desetljeca. Ponovni uspon je stigao tek nakon smrti generala Franca sredinom sedamdesetih. Vrativši se svom starom imenu Athletic, crveno-bijeli su ponovno pokazali baskijski ponos suprotstavivši se velikanima i plasiravši se 1977. godine u finale Kupa UEFA. Nedugo prije tog finala legendarni vratar Jose Angel Iribar i kapetan drugog baskijskog kluba Real Sociedada zajedno su na lokalni derbi izašli noseci baskijsku zastavu.
Dok su rivali iz Sociedada poceli dovoditi strane igrace, Bilbao se i dalje zadržao samo na domacim snagama, a za trenera je doveden takoðer Baskijac i bivši igrac kluba Javier Clemente, koji je predvodio momcad u najuspješnijem razdoblju kluba u posljednjih nekoliko desetljeca.
Meðutim, momcad koja je osvojila dva uzastopna naslova prvaka, a 1984. godine i dvostruku titulu, bila je poznata po svom vrlo agresivnom stilu igre, koji je posebno poersonificirao Andoni Goikoetxea, poznat pod nadimkom 'Mesar iz Bilbaa'. Njegov grubi start na tada igraca Barcelone Diega Maradonu skoro je okoncao karijeru ponajboljeg svjetskog nogometaša svih vremena, što je dovelo do napetosti izmeðu ovih klubova i kulminiralo tucnjavom u finalu Kupa Kralja 1984. godine.
Nakon što je kroz klub prošlo nekoliko stranih trenera, poput Howarda Kendella i Juppa Heynckesa, nekadašnji francuski reprezentativac i porijeklom Bask Luis Fernandez je bio taj koji je iskoristio nešto liberalniju politiku dovoðenja igraca da bi doveo Athletic do drugog mjesta u ligi 1998. godine. Klub je tada ubilježio svoj debi i u Ligi prvaka, a momcad sastavljenu od domacih igraca predvodio je Ismael Urzaiz, koji je u golove pretvarao asistencije sjajnog veznjaka Julena Guerrera, kojemu je klub ponudio rekordnu placu kako bi ostao u svom maticnom klubu do kraja karijere u kojoj je odigrao 40 utakmica za reprezentaciju.
Unatoc ovim pozitivnim pomacima u modernoj eri, klub je teško podnio umirovljenje Guerrera i lošu politiku rotiranja momcadi novog trenera Felixa Sarriugartea. Momcad je bila na rubu ispadanja iz lige po prvi put u povijesti, ali su pobrali simpatije javnosti kada su u svoje redove doveli Jonasa Ramalha, prvog tamnoputog igraca u povijesti kluba, cija je majka bila Baskijka.
Obecavajuci start mladih zvijezda Javia Martineza, Markela Susaete i Francisca Yestea koincidirao je sa pojavljivanjem u Europa ligi i planovima za izgradnju novog stadiona - San Mames Barria, koji ce biti izgraðen pored legendarnog San Mamesa tocno stoljece nakon njegove inauguracije.
Stadion
San Mames - najstariji stadion u Španjolskoj, ima kapacitet od gotovo 40.000 mjesta i dva je puta generalno renoviran, posljednji put za domacinstvo Svjetskog prvenstva 1982. godine. Kada stadion doživi stoljece postojanja, 2013. godine, planirano je da bude srušen, a klub ce svoje utakmice igrati na stadionu San Mames Barria, koji se gradi tik uz postojeci stadion i koji bi trebao biti otvoren tocno sto godina nakon svog prethodnika.
DOLAZAK I TRANSPORT
Zracna luka u Bilbau je udaljena desetak kilometara od središta grada i spojena je sa centrom Bizkaibus linijom broj 3247, koja vozi svakih dvadeset minuta do trga Plaza Moyua. Taksi do grada košta oko dvadeset eura. Linije podzemne željeznice i tramvaja pokrivaju sve gradske zone, a jednodnevna karta za tramvaj košta cetiri eura, dok postoje i karte cijene od pet do petnaest eura, koje se mogu koristiti i u metrou i u tramvaju i u autobusu.
HOTELI i SMJEŠTAJ
Informacije o gradu možete pronaci u turistickom uredu (Paseo del Arenal 1, tel. 94 479 5760, www.bilbao.net). Hotel Miro (Alameda de Mazarredo 77, www.mirohotelbilbao.com) je smješten u blizini muzeja Guggenheim, kao i Gran Hotel Domine (Alameda de Mazarredo 61, www.grandhoteldominebilbao.com), a cijena nocenja sa doruckom nije mala i krece se od 175 do 250 eura. Znatno jeftiniji je hostel sa dvije zvjezdice San Mames (Luis Brinas 15, 40€), koji je skromno, ali udobno mjesto u blizini stadiona.
HRANA I PIĆE
Bilbao je pravo gastronomsko sjedište Španjolske u kojem možete pronaci pravu razlicitih restorana sa svim vrstama hrane. Omiljeno mjesto turista je tzv. cider house ili sidreria, gdje placate fiksnu cijenu za razlicite vrste mesa sa roštilja i jabukovacu. Još jedan popularan nacin prehrane je 'skakanje' iz jednog 'tapas bara' u drugi. Vecina ih je smještena u uskim ulicicama stare gradske jezgre. Ukoliko želite probati izvornu baskijsku hranu, odlucit cete se sa menija naruciti merluzu (oslic) ili bacalao (bakalar) uz txakoli (blještavo bijelo vino). Jedan od najboljih restorana u gradu nalazi se u samom muzeju Guggenheim. Za vecernji izlazak se preporucuje Pozas, cetvrt izmeðu stadiona San Mames i sljedece tramvajske stanice prema središtu grada, koja je prepuna barova, kao i cetvrt Casco Viejo. Gauxtxori je tipicni bar u cetvrti Casco Viejo u kojem cete uvijek pronaci sugovornike koji su spremni razgovarati o nogometu.
DNEVNA ZABAVA
Guggenheim muzej (Avenida Abandoibarra 2, www.guggenheim-bilbao.es) je nezaobilazno mjesto za svakog turista koji posjeti Bilbao. Remek-djelo moderne arhitekture prepoznatljivog vanjskog izgleda i napravljeno od titanija. Poželite li otici u shopping, nezaobilazna je posjeta trgu Plaza Moyua sa bezbroj trgovina.
DAN UTAKMICE
Navijaci Athletica podijeljeni su u više skupina, od kojih su najvece i najpoznatije Herri Norte, koja se okuplja na donjoj sjevernoj tribini, te Abertzale Sur i Tripustelak, koji zauzimaju južnu tribinu. Za neutralnog posjetitelja najbolje mjesto je istocna tribina. Ulaznice po prosjecnoj cijeni od 35 eura mogu se kupiti na prodajnim mjestima na samom stadionu, kao i na nekoliko lokacija u gradu. Stadion se može posjetiti svaki dan po cijeni od šest eura.
