Bernardo Silva je prošle sezone bio igrač godine u Manchester Cityu i sada ga se bez sumnje može svrstati među najbolje vezne igrače na svijetu. Ali, nije uvijek bilo tako. Bivši trener Benficinih juniora Joao Tralhao objašnjava kako je Bernardo morao proći kroz krizu samopouzdanja u mladosti kako bi osjetio slast uspjeha.

Manchester City je prošle sezone osvojio trostruku domaću titulu, ostvarivši tako najbolju sezonu u klupskoj povijesti, a nijedan igrač nije napravio više kako bi tome pridonio od Bernarda Silve. Za klub i reprezentaciju, Portugalac je imao sezonu iz snova. Na svaki način koji je bitan, on je zvijezda. Njegov uspjeh još vrednijim čini činjenica da ni sam nije uvijek vjerovao kako mu je suđeno mjesto na vrhu.

Zapravo, dok je kao tinejdžer igrao za svoju voljenu Benficu, klub koji je podržavao od svojih prvih koraka i koji prati i danas, Bernardo je bio spreman odustati od nogometa u potpunosti. Joao Tralhao je bio trener u slavnoj klupskoj akademiji u to vrijeme i dobro se sjeća svega: "Htio je prestati igrati za Benficu. Želio je napustiti svoj san." kaže Tralhao za Sky Sports.

Trenuci frustracije uslijedili su zbog toga što nije uspijevao ostaviti pravi dojam. "Kad mu je bilo 15-16 godine, nije igrao." prisjeća se Tralhao. Nije bilo mjesta za njega u momčadi Benfice, a u mislima mladog igrača to je značilo da za njega nema mjesta u nogometu uopće. Tralhao, tada trener U19 momčadi, je naslijedio igrača čije je samopouzdanje bilo narušeno.

"Poznavao sam ga od vrlo rane dobi. U to vrijeme sam gledao treninge svake kategorije i razgovarao sa svojim kolegama o svemu." objašnjava on. Talent nije bio upitan, ali su treneri bili zabrinuti, kao što je Nuno Gomes objasnio za Sky Sports: "Mučio se zbog svoje građe. Nije bio snažan kao drugi dječaci."

Sam Bernardo je označio razgovor s jednom portugalskom nogometnom legendom kao prekretnicu. Fernando Chalana je još u sjećanju svojih sunarodnjaka kao 'mali genije' zbog svojih vještina koje je pokazivao na krilnim pozicijama u momčadima Portugala i Benfice. S obzirom na to da je bio vrlo nizak, morao je prebroditi činjenicu da je krhke građe kako bi ostvario karijeru na najvišoj razini.

Chalana je radio kao trener u akademiji Benfice kad je izvukao Bernarda u stranu i rekao mu kako ga ne treba obeshrabriti nedostatak minutaže, jer je bio najbolji u momčadi. "To je vjerojatno bio najvažniji razgovor koji sam imao u životu. Bez Chalane, ne znam što bi se dogodilo sa mnom." prisjetio se kasnije Bernardo.

Značaj tog trenutka leži u činjenici da je mladiću ulio vjeru kako se može natjecati s drugima, vjeru koja mu je nedostajala. Ovo nije priča o ružnom pačetu koje je postalo labud. Nije odjednom izrastao, nije bilo te fizičke preobrazbe koja bi sve promijenila. Bernardo je i dalje visok tek 173 centimetra. Ono što se promijenilo jeste njegov stav, njegov mentalitet.

"Razgovarao sam s njim u tom trenutku. Imali smo vrlo otvoren razgovor o tome što mu je potrebno kako bi potvrdio svoj potencijal. On u to vrijeme nije trebao razmišljati o svojim fizičkim atributima. To nije bilo važno. Trebao je promijeniti svoj mentalitet. Profesionalni nogomet će pred vas uvijek staviti puno prepreka i ne smijete zbog toga odustati, morate se dodatno potruditi. Razgovarali smo puno o tome što se treba dogoditi sljedeće. On je morao shvatiti na čemu može raditi, a na čemu ne, jer fizičke predispozicije nisu nešto na što možete sami utjecati. Stoga, koncentrirajmo se na stvari koje možemo kontrolirati, kao što je vaš fokus. Uvjerio sam ga, jer sam poznavao njegov talent, da ako to napravi može postati igrač kakav želi biti." kaže Tralhao.

Nakon što je u mlađim dobnim skupinama bio periferalna figura, Bernardo je postao ključni igrač U19 momčadi Benfice. "Postavio sam ga za kapetana i osvojili smo ligu, što nije bilo lako jer je liga vrlo fizički zahtjevna, a mi nismo uopće bili fizički snažni. Bili smo jaki tehnički i taktički, tako da smo bili drugačiji od drugih momčadi. Bernardov uspjeh u toj momčadi nije bio posljedica napretka u fizičkim kvalitetama, jer je s 19 godina bio jednako građen kao i sa 17. Radilo se o promjeni u njegovom mentalitetu. Samopouzdanje je bilo vrlo važno za njega i imali smo vrlo dobar odnos tijekom te dvije godine zajedničkog rada jer mi je on vjerovao, a ja sam vjerovao u njega."

Na nesreću za Benficu, njihov tadašnji trener prve momčadi Jorge Jesus nije bio tako uvjeren, čak ni nakon što je Bernardo napravio novi iskorak u B momčadi. "Trenirao sam kao lijevi bek i shvatio sam da nemam budućnosti u toj momčadi." kasnije je priznao Bernardo. Nasreću, neki drugi su već primijetili njegov talent. Kad je stigla ponuda Monaca, nije puno razmišljao. Uspjeh koji je uslijedio bio je neizbježan. Nije više bilo prepreka na putu. Tranzicija u život u Manchester Cityu je bila još lakša pod vodstvom Pepa Guardiole. Tralhao nije iznenađen. Bernardo ima sve atribute koje Guardiola traži od igrača. Njih dvojica savršeno odgovaraju jedan drugome.

"Ne smijemo zaboraviti Bernardove tehničke vještine. On je vrlo kreativan igrač, to je jedno od njegovih najjačih oružja. Ali da biste bili kreativni, morate oko sebe imati okružje koje promovira takvo ponašanje. Morate imati pravu količinu slobode. Ako imate previše slobode, nastaje kaos. Ako nemate dovoljno slobode, sve postane vrlo reaktivno. Ako igračima date točno određenu količinu zadataka u igri, onda stvarate puno kreativnije igrače koji donose bolje odluke na terenu. Mislim da je to jedna od tajni koje su dovele do toga da Bernardo eksplodira kao kreativan igrač. Okruženje mu je omogućilo da bude kreativan i donosi dobre odluke na jednoj od najvažnijih pozicija na terenu. On može kreirati igru kao playmaker ili krilo a, taktički, mislim da je proces njegovog razvoja promovirao njegove najbolje kvalitete. Ako pogledate njegovo vrijeme u Monacu, Leonardo Jardim je radio isto. On mu je dao slobodu u igri. Pep Guardiola je isti. Njegov nogomet je vrlo kreativan i daje Bernardu mogućnost donositi te dobre odluke." kaže Tralhao.

Zanimljivo, kad su ga u intervjuu prije U21 Europskog prvenstva 2015. godine pitali što smatra svojom najvećom kvalitetom, mladi Bernardo je naveo donošenje pravih odluka kao svoju najveću vrijednost. To znanje kada ubrzati, a kada usporiti igru, kada se vratiti u defanzivnu formaciju ili iskoristiti slabosti protivnika, je rijetkost, ali on ga je uvijek imao.

Možda su Bernardu prepreke koje je imao u akademiji Benfice pomogle na drugačiji način, jer su ga naučile poniznosti. To saznanje da nije uvijek bio zvijezda, nego netko tko se mora grčevito boriti za ono što će postići u sportu je utjecalo i na njegov stil igre. Nijedan igrač Manchester Citya nije prošle sezone pretrčao i pokrio veći dio terena od njega. Na pitanje o mogućnosti osvajanja Zlatne lopte, Bernardo je jednostavno odgovorio kako su njegovi golovi rezultat kolektivne igre. On je ultimativni momčadski igrač i čak i sada, nakon svega što je napravio u dresu Manchester Citya i nakon što je osvojio nagradu za najboljeg igrača završnog turnira Lige nacija u uspjehu Portugala na domaćem terenu, postoji osjećaj kako je ponekad potcijenjen.

To se može činiti trivijalnim, ali kad je Manchester City na svojoj stranici objavio nominacije za klupskog igrača sezone, bilo je zanimljivo vidjeti da su naglasili vratarske vještine Edersona, defanzivne mogućnosti Laportea, napadački učinak Sterlinga i Aguerovu stalnu prijetnju protivničkom golu, a da Bernarda nisu ni spomenuli. On je na kraju osvojio nagradu unatoč tome. Navijači znaju. I on sada zna. Trenutak sumnje koji je zaprijetio završetkom avanture prije nego što je i počela? To je sada davna prošlost. Njegov potencijal je ostvaren.

"On je napravio to i još više. On je zaslužan za to što je postao igrač kakav je danas jer je promijenio svoj mentalitet u pravom trenutku." zaključio je Tralhao.