Jordan Henderson je možda dugi niz godina bio potcijenjen od strane nogometne javnosti, ali danas to zasigurno više nije - osvajač nagrade za nogometaša godine u izboru novinara i među prvima u izboru igrača, posljednje je dvije sezone bio kapetan momčadi koja je osvojila naslove prvaka Europe i Engleske.

Nije loše za igrača kojega su mnogi smatrali preskupim promašajem, za kojega su govorili kako ne zna ni pravilno trčati i kojega su Redsi 2012. godine htjeli iskoristiti kao 'žeton' u razmjeni s Fulhamom za Clinta Dempseya.

Kako je igrač, koji ima i impresivnih 57 nastupa za reprezentaciju Engleske, postao žila kucavica kluba i reprezentacije i izrastao u lidera momčadi kakvog vidimo danas?

Henderson je upisao 71 nastup za svoj matični klub Sunderland prije nego što je 2011. godine preselio na Anfield za 22 milijuna eura. Međutim, u omladinskoj školi Sunderlanda gotovo su ga odbacili jer su imali dvojbe oko njegove najbolje pozicije na terenu i oko njegove građe.

"Kad smo donosili odluke oko šesnaestogodišnjih igrača imali smo brojne upitnike iznad njegovog imena. Medicinski odjel je napravio neka testiranja i konsenzus je bio da će on porasti, ali posljednji iz svoje generacije. Razgovarali smo s njegovom obitelji i to je bio prilično emotivan sastanak jer je veliki teret skinut s njihovih ramena, ali on je procvjetao jednom kad se njegovo tijelo u potpunosti formiralo." kaže tadašnji direktor omladinske škole Sunderlanda Ged McNamee.

Od izlaznih vrata, Henderson je brlo napredovao na Akademiji Svjetlosti, impresioniravši sve svojim radnim navikama, stavom i sposobnostima.

"On je imao ogromnu želju postati igrač i tadašnji menadžer Roy Keane je vidio u njemu nešto što mu se svidjelo. Nakon što je utakmica rezervne momčadi prošla loše, Roy je pitao Jordana i još par drugih momaka misle li da mogu igrati u prvoj momčadi i kad je Jordan rekao 'Da' shvatio mu je da u njemu ima nešto. Kad je pozivan na treninge prve momčadi, često je igrao uz Roya u veznom redu, tako da je sa 16-17 godina imao jednu takvu figuru da priča s njim, trenira ga i govori mu što treba raditi. Menadžer mu je stalno bio za vratom, ali mislim da ga je baš to natjeralo da napreduje i želi još više." dodao je McNamee.

Dio mentaliteta na Akademiji Svjetlosti jeste stav koji kaže 'zvijezda momčadi je momčad' i čini se kako se to urezalo i u Hendersonov mentalitet do današnjeg dana. Osjećaj igranja u Championshipu dok je bio na posudbi u Coventryu 2009. godine mu je također pomogao da ojača, tri mjeseca nakon što mu je Keane pružio priliku za debi u Premier ligi u porazu rezultatom 5:0 kod Chelsea.

"Mogli ste vidjeti nešto u njemu i vidjelo se da bi mogao postati lider. U to vrijeme smo se doista mučili bez njega. On nas je tako mlad držao zajedno. Mislili smo, 'Tko je, dovraga' ovaj dečko?', ali jedna od prvih stvari koju ste mogli primijetiti je njegova radna etika - prečesto igrači koji dođu na posudbu iz velikih klubova u niže lige nemaju tu radnu etiku." kaže bivši vratar Coventrya Andy Marshall.

Hendersonova forma po povratku u Sunderland donijela mu je debi u engleskoj reprezentaciji u dvoboju protiv Francuske u studenom 2010. i transfer u Liverpool sljedećeg ljeta za 22 milijuna eura. Međutim, život na Merseysideu nije započeo najbolje, jer je prvo patio zbog postavljanja na desnu stranu terena i nepravednih usporedbi s kapetanom Stevenom Gerarrdom.

"Odmah je bilo jasno da mu je nemoguće u takvim usporedbama parirati Gerrardu. Tek kad je Gerrard otišao 2015. godine i kad se momčad počela razvijati pod Jürgenom Kloppom, ljudi su počeli uviđati Hendersonove kvalitete." kaže bivši vezni igrač Redsa Danny Murphy.

Bivši menadžer Brendan Rodgers ga je prvotno pokušau 'utopiti' u pokušaju dovođenja američkog reprezentativca Dempseya.

"Biti na pragu toga da budete posuđeni ili prodani Fulhamu i reći, 'ne, ja ostajem ovdje' - ta vjera u sebe jednostavno zrači iz igrača. On je primao puno nepravednih kritika na svoj račun, ali njegova mentalna snaga je vjerojatno jedna od najboljih ili najjačih koje smo mogli vidjeti u Premier ligi. Mislim da je njegov mentalitet fenomenalan." rekao je bivši branič Liverpoola Stephen Warnock.

Od dolaska Kloppa 2015. godine, tridesetogodišnji nogometaš je nesumnjivo iz godine u godinu podizao svoju razinu igre, a priče o tome kako je želio podijeliti svoju nagradu za igrača godine sa suigračima ili njegova poruka i dar na odlasku Dejanu Lovrenu su samo naglasili njegov status.

Njegov rad proteže se i izvan terena, što je bilo posebno vidljivo tijekom karantene zbog korona virusa, kad je on bio ključni u organiziranju kapetana premierligaških klubova kako bi skupili sredstva za pomoć medicinskim djelatnicima.

"Ja sam zapravo igrao protiv njega kad je on započeo svoju prvu utakmicu za Sunderland 2008. godine. On je bio desni vezni, a njegov otac mi je prišao nakon utakmice i rekao 'ovo je debi utakmica za mog dečka, ima li šanse da dobijemo tvoj dres kao uspomenu'. Nisam ni slutio što će on postići u svojoj karijeri i da će jednog dana postati veliki kapetan Liverpoola kakav je postao. Kad igra na poziciji centralnog veznog, vidite sasvim drugačijeg igrača. Ta pozicija odgovara njegovoj igri. Ali ne radi se samo o promjeni pozicije - on je izrastao u kapetana i shvatio da nosi određenu odgovornost. Kad ga vidite kako se obraća igračima kao što su Sadio Mane, Mohammed Salah ili Virgil van Dijk i kako ga oni slušaju, to pokazuje da shvaćaju ulogu koju on ima kao kapetan i što on donosi momčadi. On je zaradio svoje mjesto među najvećim kapetanima Liverpoola zbog svega što je napravio i zbog načina na koji je to napravio. On je bio kapetan koji je podigao trofej za osvajača Premier lige nakon tolikih godina čekanja, ali je doprinio puno više od toga. Ako pogledate sve što je napravio, on je bio fenomenalan." zaključio je Warnock.

Koliki je značaj i doprinos Jordana Hendersona dobro pokazuje i statistika, koja kaže da je Liverpool s njim u momčadi od dolaska na klupu Jürgena Kloppa odigrao 130 utakmica, upisavši pri tome 90 pobjeda i samo 12 poraza, dok je u 55 utakmica koje je preskočio Liverpool upisao 31 pobjedu i 11 poraza. S njim u momčadi Liverpool u prosjeku postiže 2,2 gola po utakmici i prima 0,9, a bez njega suigrači su postizali 2 gola i primali 1,2 po utakmici.