{mosimage}Samuel Eto'o iza sebe ima turbulentno ljeto. Novi trener Barcelone Josep Guardiola ga je nakon preuzimanja momcadi oznacio viškom, skupa sa Ronaldinhom i Decom. Meðutim, Kamerunac je želio ostati u Barci i na kraju zadobio naklonost i trenera i navijaca. U razgovoru za World Soccer je odgovarao na pitanja o svojoj prošlosti, sadašnjosti, ali i buducnosti u nogometu.

Koja su vaša prva sjecanja iz svijeta nogometa, dok ste kao djecak odrastali u Kamerunu?
Sjajna reprezentacija sa Rogerom Millom. Ali, ja nisam nikakva iznimka kad se o tome radi, to je kljucni trenutak djetinjstva svakog djecaka iz moje generacije u Kamerunu. Ono što je reprezentacija ostvarila na Svjetskom prvenstvu 1990. godine je bilo nešto nevjerojatno, jedinstveno i neocekivano.

Onda, da li vam je Roger Milla bio uzor? Jeste li uvijek bili napadac?
Ne, iznimno sam ga cijenio, on je bio moj junak, ali ja sam zapoceo kao centralni vezni igrac. Kasnije sam prešao na desno krilo i tek na kraju na mjesto napadaca. Nije ispalo tako loše.

Nije loše?! Vaš golgeterski ucinak je fenomenalan. Što je kljuc zabijanja golova iz sezone u sezonu?
Želja. Morate imati želju. Sve je u gladi za uspjehom i posvecenosti nogometu. Uvijek sam govorio da je igrac kojem se divim Raul. On predstavlja upravo ono o cemu govorim - tu želju, sezonu za sezonom, da postiže golove, da nikad ne odustane, cak i kada ga ljudi ignoriraju ili dovode njegovu vrijednost u pitanje. Ja postižem golove jer to želim. Nikada nisam zadovoljan, uvijek se borim za još.

Došli ste u Real Madrid sa 16 godina i onda poslani na posudbu bez da ste dobili priliku u prvoj momcadi. Je li bilo trenutaka kada ste pomislili da necete uspjeti?
Ne, nikada. Uvijek sam govorio da želim igrati nogomet i to na najvišoj razini. Nije važno kojim putem krenete, ima puno putova do vrha. Bio sam uvjeren da cu doci na vrh. Nikada nisam sumnjao u to.

Je li uspjeh još slaði zbog cinjenice da je došao na racun Reala? cini se da ste uvijek posebno motivirani kada igrate protiv njih.
Ne. Uspjeh je sladak zbog cinjenice da moja momcad pobjeðuje, ništa drugo nije važno. Želim da navijaci Barcelone budu sretni. Ne igram da bih nekome nešto dokazao, igram da pobjedim.

Bili ste umiješani u nekoliko kontroverznih incidenata. Jeste li ikada požalili zbog necega što ste ucinili?
Uvijek sam pokušavao biti ono što uistinu jesam. Ljudi na to reagiraju na nacin koji njima odgovara, ali ja sam takav. Ne pretvaram se da sam nešto što nisam. Mogu napraviti pogrešku, ali nema smisla žaliti zbog toga.

Prijetili ste da cete napustiti teren u Zaragozi zbog rasistickih uvreda tamošnjih navijaca. Mislite li da je to bilo od koristi?
:) Radije ne bih govorio o tome.

Ima li nešto što bi vlasti mogle uciniti da poprave situaciju po tom pitanju?
Oni su tu da naðu rješenje za te probleme i oni znaju što treba napraviti. Ja nisam osoba koja im to treba reci. Moram vjerovati da ce oni znati kako reagirati.

Kako ste se osjecali zbog cinjenice da se mnogi klubovi žale zbog odlaska igraca na Africki Kup Nacija, iako se nikada ne žale zbog Europskog prvenstva?
Taj turnir treba prihvatiti i dati mu više poštovanja. Ali treba uzeti u obzir i potrebe klubova i potrebe nacionalnih saveza. Vladajuca tijela europskog nogometa trebaju postici sporazum sa vladajucim tijelima africkog nogometa. Ali, mislim da bi bilo jako teško mijenjati termine, jer smo ih vec jednom mijenjali i ostalo nam je malo mogucnosti. Na koji datum još možemo preci? Nadajmo se da ce sjesti i naci najbolje rješenje za sve strane.

Postoji li još neki napadac kojeg posebno cijenite?
Uvijek sam kao djecak gledao Rogera Millu, ali sada sasvim sigurno ima nekoliko napadaca koje bih volio gledati. Ima jedan igrac za kojeg vjerujem da ce uskoro postati jedan od najvecih, moj kolega iz momcadi Bojan Krkic. Taj decko ima sve. Mora nastaviti napredovati i razvijati tu posebnu auru koju napadaci imaju, ali na dobrom je putu. Ono što je on ostvario do 17. godine je puno više od onoga što bi normalan igrac mogao. Samo jako posebni igraci to mogu u tako ranim godinama.

Protiv kojeg je obrambenog igraca posebno teško igrati?
Izabrao bih Dani Alvesa ili Carlesa Puyola. Sreca je da Puyola imam na svojoj strani, a olakšanje je i cinjenica da je tu sada i Dani Alves. On je obrambeni igrac protiv kojeg sam nekada uživao igrati, jer je to pravi izazov. Igrati protiv nekoga kao što je on vas tjera da radite na sebi i napredujete kao igrac.

Pratite li ostale lige?
Da, uvijek. Gledam talijansku ligu, englesku ligu, njemacku ligu, francusku ligu. Lud sam za nogometom, doista ovisan.

Ovog ljeta se cinilo kako biste mogli napustiti Španjolsku. Imate li i dalje ambiciju zaigrati u nekoj drugoj državi? Da li biste bili razocarani ako ne biste osjetili kako je to igrati u nekoj drugoj ligi?
Bilo je ponuda iz drugih klubova, ali ja sam donio odluku da ostanem u Barceloni i iskreno mislim da je to najbolja odluka koju sam mogao donijeti u životu. Nemam neku veliku želju igrati u drugoj ligi. Do sada sam cijelu karijeru proveo u Španjolskoj i ako tu ostanem do kraja bit cu zadovoljan. Kamerunac sam, ali sebe smatram i Španjolcem. Igrati negdje drugo bi mi bilo kao da napuštam svoju zemlju. Možda ne bi bilo toliko teško kao odlazak iz Kameruna, ali u svakom slucaju ne bi bilo lako. Sretan sam ovdje i nemam namjeru otici.