Nekada je bio ponajbolji napadac na svijetu, drži brojne rekorde po broju postignutih golova, a danas je politicar pocetnik koji kaže da želi svom narodu uzvratiti za povjerenje i pomoci onima kojima je to najpotrebnije.

Radi se o Romariu, bivšem napadacu brazilske reprezentacije, koji je vrhunac karijere imao na Svjetskom prvenstvu u Sjedinjenim Americkim Državama, gdje je osvojio naslov prvaka svijeta.


Jeste li sretni što ste igrali u svoje vrijeme, a ne danas?
 - Prilicno sam siguran da sam roðen u pravo vrijeme i nikada nisam trošio vrijeme misleci o tome što je moglo biti. Za mene je u karijeri sve išlo kako treba i ja nisam nostalgican tip. U osnovi, nakon Pelea, ja sam bio najveci brazilski igrac ikad.

Jesu li igraci danas previše placeni?
 - Financijski, igra je puno evoluirala u posljednjih nekoliko godina, a kao posljedica toga i place su otišle u nebo. Ali i moja generacija je zaraðivala puno novca takoðer. Mislim da se doista ne možemo žaliti zbog toga. Možda se igraci koji su igrali u šezdesetima ili sedamdesetima mogu osjecati malo izraðenima.

Koja je vaša najljepša uspomena iz igrackih dana?
 - Ništa nikada nece nadici osjecaj podizanja pokala za naslov prvaka svijeta iz 1994. godine. Dlake na vratu mi se i sad podignu kada pomislim na taj trenutak koji je toliko puno znacio generaciji igraca i za brazilske navijace. Bilo je puno mladih navijaca koji nikada nisu vidjeli kako Brazil osvaja naslov prvaka svijeta, jer ga je posljednji put prije toga osvojila generacija iz sedamdesetih. Još jedna dobra uspomena je utakmica protiv Urugvaja iz 1993. godine, kljucna utakmica u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1994. godine, u kojoj sam zabio dva gola nakon što nisam igrao za reprezentaciju više od godinu dana.

Koliko se vaša era razlikovala od današnjeg vremena?
 - Igra je sigurno nazadovala u tehnickom smislu, sudeci po utakmicama koje gledam na televiziji i doista to više ne volim gledati. Previše je koncentracije na fizicku snagu ovih dana i zbog toga pati kvaliteta igre. Ja za to krivim trenere, posebno na mlaðim razinama, gdje se tehnika ostavlja po strani, a djecu se umjesto toga stimulira da idu u teretanu. Takoðer ih se uci previše defanzivnih poteza. Ja sam uvijek mislio da je napad najbolja obrana.

Kada biste ponovno mogli poceti karijeru, ima li nešto što biste željeli napraviti drugacije?
 - Izostavljen sam sa dva svjetska prvenstva (1998. i 2002.) i sa Olimpijskih igara 1996. godine iz razloga koje nikada nisam razumio. Možda bh se volio vratiti u to vrijeme i napraviti neke stvari drugacije...

Kojim igracima se u posljednjih pedeset godina najviše divite?
 - Pele, Maradona, Ronaldo, Zidane, Van Basten i Michael Laudrup. Puno se ljudi iznenadi kada spomenem Laudrupa, ali on je bio najbolji partner sa kojim sam igrao. On je igrao jako dobro sa obje noge i bio je sjajan dodavac. Za napadaca, igrati pored njega je bio blagoslov.

Tko je imao najviše uspjeha na vašu karijeru?
 - Odrastao sam gledajuci Reinalda. On je bio sjajan napadac koji nažalost nikada nije imao šansu zasjati previše na meðunarodnom planu zbog ozljede koljena. Ali on je bio sjajan finišer i desetljecima je držao rekord sa najviše postignutih golova u brazilskom prvenstvu. Ali moja najveca inspiracija je bio moj otac, Edevair. On je bio moj najbolji prijatej i covjek koji mi je usadio prave stvari u glavu. On je umro prije par godina i jako mi nedostaje.

U ovom mjesecu se kandidirate na izborima u državi Rio. Što vas je motiviralo da se pocnete baviti politikom?
 - Ja sam ušao u politiku kako bih pomogao ljudima, kako bih im vratio nešto nakon svih tih godina kada su me podržavali i vjerovali u mene. Ja sam posebno zainteresiran za projekte koji ce pomoci obespravljenoj djeci, ukljucujuci i one sa posebnim potrebama (i sam Romario ima kcer sa Downovim sindromom). Politika je jednostavna: pomažete ljudima tamo gdje je potrebno i ja to namjeravam ciniti.