U kasnim 1800-tim Joan Gamper i jos deset entuzijasta igrali su nepoznati sport nazvan "foot-ball". Kad je Gamper krenuo osnovati Barcelona Football Club, 29. studenoga 1899., tesko je mogao zamisliti dogadjaje koji ce uslijediti! Tijekom nekih od, za Kataloniju, najtezih godina, zastava je predstavljala nade naroda za slobodom, a danas je ta ista zastava simbolicna veza koja nastavlja predstavljati vezu izmedju jednog posebnog kluba i njegovih navijaca.
U vise od 100 godina postojanja, klub je prozivljavao trenutke slave i tragedije, kroz dobra i losa vremena, kroz epske pobjede i slamajuce poraze. Svaki od ovih momenata je doprinio oblikovanju Barcelone u apsolutno jedinstven klub kakav je danas.
Barcelonin renome moze se, dijelom, pripisati impresivnoj statistici, ali drugi znacajan faktor je zasigurno to sto je Barcelona jedan od najvise "ukrasenih" timova na svijetu. S iznimkom Interkontinentalnog Kupa, u Barceloninoj trofejnoj dvorani moze se naci svaki trofej koji su bili u mogucnosti osvojiti. Na vrhu te impresivne kolekcije je naslov prvaka Europe, osvojen u finalu na Wembleyu koje je uslo u povijesne knjige.
Uz to sto su osvojili naslov prvaka, Barcelona je takodjer u zavidnoj poziciji stoga sto su jedini klub u Europi koji je bio sudionikom Europskih kupova svake sezone jos od 1955. kad su natjecanja pocela. Njihova velika kolekcija Europskih trofeja takodjer ukljucuje Kup Pobjednika Kupova, koji je klub osvojio cak 4 puta - sto ga cini neospornim kraljem. Barcelona je takodjer prikupila 4 Kupa UEFA, dva od njih iz vremena kad se jos zvao Kup Velesajamskih Gradova.
Naravno, Barcelona vlada i u Spanjolskoj kao i u Europi i nijedan drugi spanjolski klub se ne moze izjednaciti sa 24 trofeja Kupa Kralja.
Sto se tice spanjolskog prvenstva (povijesno jednog od najtezih natjecanja za klub), Barcelona slavila stogodisnjicu sa 16 ligaskih naslova. 6 od njih osvojeno je u zadnjih deset godina 20. stoljeca.
1898. - 1922., Barca je rođena
Hans Gamper je uspostavio klub koji je postepeno trasirao put u Katalonsko drustvo. Ovaj dio govori vise o ranim danima kluba, njegovom putovanju preko razlicitih ngometnih terena i najranijim simbolima FC Barcelone, kao sto je klupski grb i dres.
Počeci
Poslovni čovjek Hans (Joan) Gamper, rodjen u Winterthuru 22. sijecnja 1877., bio je covjek koji je odlucio osnovati nogometni klub u Barceloni, stavljajuci oglas u lokalni sportski magazin 22. listopada 1899., u kojem je trazio igrace. Gamper, poznat u Barceloni kao Joan, preselio je u Katalonsku prijestolnicu 1898. iz poslovnih razloga i samo mjesec dana nakon objave oglasa, 29. studenoga 1899. predsjedao je prvim klupskim sastankom u Gimnas Soleu. Zajedno sa Gamperom, Gualteri Wild, Lluis d'Osso, Bartomeu Terradas, Otto Kunzle, Otto Maier, Enric Ducal, Pere Cabot, Carles Pujol, Josep Llobet, Joh Parsons i William Parsons su prisustvovali tom povijesnom okupljanju. Na sastanku je osnovan klub i Englez Gualteri Wild je postao prvi predsjednik, kombinirajuci svoje izvrsne duznosti sa igrackim vjestinama, buduci je Wild, kao i ostatak osnivaca, bio prije svega igrac.
Prvi dresovi
Od pocetka, igraci su nosili slavne plavo-crvene dresove, pola dresa je bilo jedne boje, pola druge, sa rukavima suprotne boje i bijele gacice.
Prvi klupski grb
Na pocetku svoje povijesti, klub je dijelio grb sa gradom, kao demonstraciju svoje odanosti gradu. Kasnije, 1910., odbor je odlucio da klub treba svoj vlastiti grb i organiziran je natjecaj da se izabere najbolje dizajnersko rjesenje na kojemu je pobijedio anonimni clan koji je dizajnirao sadasnji oblik.
Prva utakmica
U svojoj prvoj utakmici, Barca je igrala sa timom sacinjenim od Engleskih useljenika iz Bonanove (poznate i kao Turo Park). Engleski tim, koji je zapravo ukljucivao dio igraca Barce, je pobijedio 1-0.
Prvo igralište
Dok je Barca u svojim pocecima trazila stalni dom igrali su na igralistu Hotel Casanovas (1900), la carretera d'Horta (1901.), el carrer Muntaner (1905) i carrer Industria, sto je bilo prvo igraliste u vlasnistvu kluba i ciji je kapacitet bio 6000 na dvorednim tribinama, jedinstvenim u svoje vrijeme. Igraliste je sluzbeno otvoreno 14. ozujka 1909., u vrijeme kad je klub vec poceo skupljati naslove, osvojivsi Kup Macaya 1901./02. i Katalonsko Prvenstvo 1904./05. i 1908./09. Klub je zatim osvojio Katalonsko Prvenstvo 1909-10, 1910-11, 1912-13, 1915-16, 1918-19 1919-20, 1920-21 and 1921-22, i spanjolsko Prvenstvo 1909-10, 1911-12, 1912-13, 1919-20 i 1921-22, dok su uzivali u prvom periodu sportske i drustvene ekspanzije.
1922. - 1957., Les Corts, mjesto uspješnog razdoblja
Stadion Les Corts, otvoren 1922., postao je pozornica za rast kluba kroz zlatno razdoblje (1919.-1929.). Ovo divno razdoblje je bilo iznenada prekinuto Gradjanskim ratom i posljedicama koje su ga pratile. Medjutim, stadion Les Corts je prozivio jos jedno sjajno razdoblje, u kojem je Barca osvojila 5 kupova.
Početak Slavnih Godina - El Camp dels Corts
Desetljeće između 1919. i 1929. se smatra zlatnim razdobljem za klub, kad su u klub stigli igraci poput Samitier, Alcantara, Zamora, Sagi, Piera i Sancho, cije su vjestine odusevljavale publiku i klub se poceo identificirati sa Katalonskim nacionalizmom tijekom posebno teskog razdoblja.
20. svibnja 1922. bila je inauguracija novog Les Corts igralista, koji je ubrzo postao poznat kao "katedrala nogometa". To je bio predivan stadion kapaciteta 30000 gledatelja, sto je kasnije udvostruceno na 60000. Na proslavi 25-te obljetnice kluba, 1924., koja je oznacena slavnim posterom kojega je nacrtao umjetnik iz Valencie Josep Segrelles, FC Barcelona je imala 12207 clanova i buducnost kluba je izgledala svijetlo. Pet godina kasnije, u sezoni 1928./29. Barca je osvojila prvi od mnogih naslova prvaka spanjelske, donoseci vrhunac periodu u kojem su pokorili Katalonsko Prvenstvo 1923./24., 1924./25., 1925./26., 1926./27. i 1927./28. i spanjolsko Prvenstvo 1924./25., 1925./26. i 1926./27. Ova zadnja pobjeda dosla je nakon dva ponavljanja utakmice sa Real Sociedadom i herojske izvedbe Barceloninog golmana Franza Platka, koji je kasnije slavljen u pjesmi Rafaela Albertia.
Teška vremena
Sredinom slavnih 20-tih, Barcelona je pretrpjela pretecu nesportskih sukoba koji ce obiljeziti sljedece desetljece. 14. lipnja 1925., tijekom diktature Prima de Rivere, publika je na utakmici u cast Orfea Catalana izvizdala spanjolsku drzavnu himnu, a za kaznu vlada je zatvorila stadion na 6 mjeseci, sto je kasnije skraceno na tri mjeseca i prisilila Gampera da odustane od predsjesnicke funkcije. Pet godina kasnije, 30. lipnja 1930., osnivac kluba je umro. Iako su i dalje u svojim redovima imali dobre igrace, klub je usao u jedno negativno razdoblje i period u kojem su politicki sukobi zasjenili sportske dogadjaje. Barcelona se suocila sa krizom na tri fronta: financijskom, drustvenom, sa stalnim opadanjem broja navijaca, i sportskom, gdje, unatoc tome sto su bili prvaci Katalonije u sezonama 1929./30., 1930-31, 1931./32., 1934./34., 1935./36. i 1937./38., nisu uspjeli ostvariti nikakav uspjeh na nivou cijele Spanjolske.
Efekti građanskog rata
Mjesec dana nakon sto je zapoceo građanski rat, predsjednik Barcelone Josep Sunol ubijen je od strane Francovih vojnika u blizini Guadalajare. Nasrecu, ekipa je bila na turneji po Meksiku i USA, sto je, iako je financijski spasilo klub, takodjer rezultiralo i time sto je pola momcadi zatrazilo azil u Meksiku i Francuskoj. 16. ozujka 1938. fasisti su bacili bombu na klupske prostorije i uzrokovali ozbiljne stete. Nekoliko mjeseci kasnije, Barcelona je pala pod fasisticku okupaciju i, kao simbol katalonskog nacionalizma, klub, sada sa samo 3486 registriranih clanova, suocio se sa ozbiljnim problemima. U ozujku 1940. bliski suradnik Francovog rezima, Enric Pineyro, proglasen je predsjednikom kluba. U isto vrijeme, ime kluba promijenjeno je iz anglikanskog originala Futbol Club Barcelona u vise spanjolsku verziju Club de Futbol Barcelona (promjena koja je ponovno vracena tek 1973.) i cetiri crvene linije sa katalonske zastave na grbu su pretvorene u dvije, a vracene su 1949.
Od jedva osiguranog opstanka do osvajanja Copa Latin (1949.)
Tijekom 40-tih godina, klub se postepeno oporavio od krize koja ih je skoro odvela u drugu ligu 1942., iako su iste te sezone osvojili spanjolski kup. Tijekom sljedece sezone u skandaloznoj utakmici protiv Reala igraci Barcelone dobili su prijetnje od policije i suca, te je Pineyro, podrzavatelj fasistickog pokreta, ali uistinu razocaran tretmanom njegovih igraca, podnio ostavku na predsjednicku funkciju. Nakon sto su osvojili naslove prvaka u sezonama 1994./95., 1947./98., i 1948./49., kao i Copa Latina 1949., izgledalo je kao da je klub ostavio sve probleme iza sebe. Sa igracima poput Cesara, Basore, Curta, brace Gonzalvo itd. Barca je proslavila 50. obljetnicu, a klub navijaca je narastao do broja 24893.
Kubala i pet trofeja
S dolaskom Ladislava Kubale u lipnju 1951. ubrzo je postalo jasno da je klub prerastao tadasnji stadion Les Corts. Izmedju 1951. i 1953. Barcelona je osvojila svako natjecanje u kojem su sudjelovali - prvenstva Spanjolske 1951./52. i 1952./53., kup Spanjolske 1951., 1952. i 1953. Tijekom sezone 1951./52. klub je osvojio pet naslova: spanjolsko prvenstvo, spanjolski kup, Latin kup Eva Duarte i Martin Rossi trofej.
1957. - 2002., Camp Nou, Barcin dom za budućnost
Ladislav Kubala bio je prevelika figura za stari stadion Les Corts i klub je 1957. godine otvorio vrata novog stadiona Camp Nou. Neki od najvecih svjetskih igraca gazili su njegovim terenom (Kubala, Cruyff, Maradona, Schuster, Ronaldo...), a 90-tih je bio popriste nekih od najspektakularnijih utakmica ikad odigranih, zahvaljujuci nezaboravnom "Dream teamu". Kako se klub razvijao, tako je i stadion prosirivan i unapredjivan.
Novi stadion
Nesretna klima stvorena aferom oko Di Stefana, zbog cega je Argentinac na kraju potpisao za Real , dovela je do odlaska predsjednikakluba Enrica Martija Carreta. Njegov nasljednik, Francesc Miro-Sana ulozio je svu svoju energiju u izgradnju novog stadiona, koji je otvoren 24. rujna 1957. Novi stadion imao je kapacitet od 90 000 mjesta i bio je savrsen dom za klub koji je upravo osvojio spanjolski kup i dosao do brojke od 40 000 clanova. Sa Heleniom Herrerom na klupi, ekipa sa odlicnim igracima poput Kocsisa, Czibora, Evarista, Kubale, itd. osvojila je spanjolsku ligu u sezonama 1958./59. i 1959./60. Na nesrecu, sezdesete nisu znacile nastavak kontinuiteta uspjeha i Barcelona je osvojila samo tri trofeja tijekom tog desetljeca. Unatoc tome, klub se sve vise identificirao sa katalonskim drustvom tog vremena i postao je poznat kao "nesto vise od kluba" zbog svoga drustvenog znacaja. Klub je ponovno postao zariste nacionalnih osjecaja tijekom diktatorskog razdoblja, koje je sputavalo svaki drugi oblik iskazivanja katalonskog identiteta.
Dolazak Johana Cruyffa
Barca je 1971. osvojila spanjolski kup, u okviru sportskog drustva zapocela je izgradnja dvorane Palau Blaugrana i klizalista. Dvije godine kasnije, 1973., dovodjenje nizozemske legende, Johana Cruyffa stavilo je tocku na sjajnu napadacku liniju koju su sada cinili Rexach, Asense, Cruyff, Sotili i Marcial, sto je dovelo do osvajanja lige u sezoni 1973./74. U godini kada je klub slavio 75. rodjendan broj clanova navijackog kluba porastao je na 69 556, sto je Barcelonu ucinilo najpopularnijim sportskim klubom na svijetu.
Era Josepa Luisa Nuneza
1978. klub je ponovno osvojio spanjolski kup, a u to vrijeme predsjednik je postao Josep Luis Nunez, sa jasnom namjerom potpune renovacije i reizgradnje unutar kluba. Klub je poceo znacajan period rasta i financijske stabilnosti, a rastao je i broj clanova. Napravljena su poboljsanja na stadionu i, sto je najvaznije, stigli su uspjesi na sportskom planu. Pred 30 000 Katalonaca koji su prisustvovali finalu, Barcelona je 1979. osvojila Kup Europskih pobjednika kupova, a zatim prvenstvo Spanjolske pet godina kasnije, pod vodstvom Terryja Venablesa. Od 1990. do 1994. pod vodstvom Johana Cruyffa, Barcelonin "Dream team" osvojio je pet uzastopnih naslova prvaka Spanjolske i naslov prvaka Europe 1992. na Wembleyu. Zatim je stigao Bobby Robson, pod cijim su vodstvom ponovno osvojili Kup pobjednika kupova 1996. i Superkup 1996./97., a nakon njega drugi Nizozemac, Luis van Gaal, koji je donio naslove prvaka u sezonama 1997./98. i 1998./99., u sezoni kada je klub nakon 39 godina osvojio duplu krunu u Spanjolskoj.
Imena poput Miguelija, Sancheza, Carrasca, Schustera, Urrutija, Maradona, Zubizarrete, Linekera, Bakera, Begiristaina, Amora, Koemana, Laudrupa, Ferrera, Stoitxkova, Guardiole, Romarija, Sergija, Abelarda, Ronalda, Luisa Enriquea, Figa, Rivalda, Kluiverta, Puyola i Saviole sudjelovali su u ovom sjajnom uspjesnom razdoblju. Proslava stotog rodjendana kluba poklopila se sa dolaskom novog predsjednika Joana Gasparta, ciji su napori ponajprije usmjereni na dovrsenje novog trening centra "Ciutat Esportiva Joan Gamper" u predgradju Sant Joan Despi.
2003. - danas, novo zlatno doba Barcelone
Ljeto 2003. označilo je početak jedne od najuspješnijih era u povijesti FC Barcelone. Dolaskom Joana Laporte na mjesto predsjednika započela je potpuna reorganizacija kluba, a godinu kasnije na klupu je stigao Frank Rijkaard. Istodobno je iz Paris Saint-Germaina doveden Ronaldinho, čiji je dolazak vratio osmijeh navijačima i ponovno učinio Barcelonu jednom od najatraktivnijih momčadi svijeta. Uz igrače poput Xavija, Inieste, Puyola, Deca, Eto'oa i Giulyja, Barcelona je osvojila naslove prvaka Španjolske 2005. i 2006., a vrhunac je stigao u svibnju 2006., kada je u finalu Lige prvaka u Parizu svladan Arsenal rezultatom 2:1. Bio je to drugi europski naslov u povijesti kluba.
Guardiola na klupi
Nakon nekoliko slabijih sezona uslijedila je nova revolucija. U ljeto 2008. trener prve momčadi postao je bivši kapetan Pep Guardiola. Njegov dolazak označio je početak razdoblja koje mnogi smatraju najboljim u povijesti klupskog nogometa. Guardiola je momčad izgradio oko igrača poniklih u La Masiji, prije svega Xavija, Andrésa Inieste, Sergija Busquetsa i mladog Lionela Messija, koji je izrastao u najvećeg igrača u povijesti kluba.
Već u svojoj prvoj sezoni Guardiola je osvojio povijesnu trostruku krunu - La Ligu, Kup kralja i Ligu prvaka. Barcelona je iste kalendarske godine dodala i španjolski Superkup, UEFA Superkup te Svjetsko klupsko prvenstvo, postavši prvi španjolski klub koji je osvojio svih šest mogućih trofeja u jednoj godini.
Sljedećih nekoliko sezona Barcelona je dominirala europskim nogometom. Naslovi prvaka Španjolske osvajani su 2009., 2010. i 2011., a 2011. godine na Wembleyju je u finalu Lige prvaka svladan Manchester United rezultatom 3:1 u utakmici koju mnogi smatraju jednom od najboljih finalnih predstava u povijesti natjecanja. Guardiolina Barcelona postala je sinonim za tiki-taka stil igre, tehničku superiornost i potpunu kontrolu posjeda lopte.
Odlazak Guardiole
Nakon Guardiolina odlaska 2012. klub su vodili Tito Vilanova i Gerardo Martino, a 2014. na klupu je stigao Luis Enrique. Pod njegovim vodstvom Barcelona je ponovno osvojila trostruku krunu u sezoni 2014./15. Napadački trojac Lionel Messi, Luis Suárez i Neymar, poznat kao "MSN", predvodio je momčad do naslova prvaka Španjolske, Kupa kralja i pete Lige prvaka. U finalu u Berlinu pobijeđen je Juventus rezultatom 3:1.
Sljedeće godine donijele su nastavak domaćih uspjeha, ali i postupni kraj jedne velike generacije. Barcelona je nastavila osvajati naslove prvaka Španjolske i Kup kralja, no u Ligi prvaka uslijedila su bolna ispadanja, među kojima se posebno izdvajaju porazi od Rome 2018. i Liverpoola 2019., nakon kojih su propuštene velike prilike za novi europski naslov.
Godine 2020. klub je doživio jedan od najtežih trenutaka u svojoj povijesti kada je u četvrtfinalu Lige prvaka poražen od Bayerna rezultatom 8:2. Financijski problemi, pandemija i dugogodišnje loše upravljanje doveli su Barcelonu u ozbiljnu krizu.
Odlazak Lea Messija - kraj jedne ere
Ljeto 2021. obilježilo je emotivan rastanak s Lionelom Messijem, najboljim strijelcem i najvećom legendom kluba, koji je zbog financijskih ograničenja morao napustiti Camp Nou nakon više od dva desetljeća u Barceloni.
Povratak Joana Laporte
Povratak Joana Laporte na mjesto predsjednika označio je početak nove obnove. U studenome 2021. trener je postao klupski velikan Xavi Hernández. Barcelona je postupno vratila natjecateljsku stabilnost te u sezoni 2022./23. osvojila naslov prvaka Španjolske i španjolski Superkup, predvođena mladim igračima poput Pedrija, Gavija, Araúja i Baldea te iskusnim Robertom Lewandowskim.
Nakon završetka sezone 2023./24. Xavi je napustio klupu, a naslijedio ga je njemački stručnjak Hansi Flick. Već u svojoj prvoj sezoni Flick je uspio vratiti Barcelonu na europski i domaći vrh. Sezonu 2024./25. obilježilo je osvajanje domaće trostruke krune - La Lige, Kupa kralja i španjolskog Superkupa. Posebno su se istaknuli Lamine Yamal, Pedri, Raphinha i Lewandowski, dok je Barcelona ponovno igrala prepoznatljiv napadački nogomet.
Do ljeta 2026. Flick je nastavio graditi momčad oko nove generacije igrača predvođene Lamineom Yamalom, Cubarsíjem, Pedrijem i Fermínom Lópezom, uz iskustvo Raphinhe i ostalih nositelja igre. Barcelona je ostala jedan od glavnih kandidata za najveće domaće i europske trofeje, a završetak opsežne obnove Camp Noua označio je početak još jednog važnog poglavlja u bogatoj povijesti kluba.
Més que un club
Više od 125 godina nakon osnutka, Barcelona je ostala vjerna svom motu "Més que un club". Klub je tijekom cijele svoje povijesti predstavljao mnogo više od nogometa, postavši simbol Katalonije, vrhunskog nogometnog stila i razvoja igrača kroz slavnu akademiju La Masiju. Do ljeta 2026. Barcelona je osvojila 28 naslova prvaka Španjolske, 32 Kupa kralja, 15 španjolskih Superkupova, pet Liga prvaka, pet UEFA Superkupova i tri Svjetska klupska prvenstva, potvrdivši status jednog od najvećih i najuspješnijih klubova u povijesti svjetskog nogometa.
Trofeji:
Liga prvaka:
1991-92, 2005-06, 2008-09, 2010-11, 2014-15
Kup pobjednika kupova:
1978-79, 1981-82, 1988-89, 1996-97
Kup velesajamskih gradova:
1955-58, 1958-60, 1965-66
Europski Superkup:
1992, 1997, 2009, 2011, 2015
Svjetsko klupsko prvenstvo:
2009, 2011, 2015
FIFA Interkontinentalni kup:
Nije osvojen.
Prvaci Španjolske (La Liga):
1928-29, 1944-45, 1947-48, 1948-49, 1951-52, 1952-53, 1958-59, 1959-60, 1973-74, 1984-85, 1990-91, 1991-92, 1992-93, 1993-94, 1997-98, 1998-99, 2004-05, 2005-06, 2008-09, 2009-10, 2010-11, 2012-13, 2014-15, 2015-16, 2017-18, 2018-19, 2022-23, 2024-25
Pobjednik Španjolskog kupa (Copa del Rey):
1909-10, 1911-12, 1912-13, 1919-20, 1921-22, 1924-25, 1925-26, 1927-28, 1941-42, 1950-51, 1951-52, 1952-53, 1956-57, 1958-59, 1962-63, 1967-68, 1970-71, 1977-78, 1980-81, 1982-83, 1987-88, 1989-90, 1996-97, 1997-98, 2008-09, 2011-12, 2014-15, 2015-16, 2016-17, 2017-18, 2020-21, 2024-25
Španjolski Superkup:
1983, 1991, 1992, 1994, 1996, 2005, 2006, 2009, 2010, 2011, 2013, 2016, 2018, 2023, 2025
Španjolski Liga kup:
1982-83, 1985-86
Latin kup:
1949, 1952
Kup Eva Duarte (preteča Superkupa):
1948, 1952, 1953
Prvaci Katalonije:
1901-02, 1904-05, 1908-09, 1909-10, 1910-11, 1912-13, 1915-16, 1918-19, 1919-20, 1920-21, 1921-22, 1923-24, 1924-25, 1925-26, 1926-27, 1927-28, 1929-30, 1930-31, 1931-32, 1934-35, 1935-36, 1937-38
Pobjednik Kupa Katalonije:
1990-91, 1992-93, 1999-00, 2003-04, 2004-05
