Arsene Wenger je u startnu postavu uvrstio Robina van Persiea umjesto Marouanea Chamakha, Theo Walcott je zaigrao umjesto Andrei Arshavina, a Samir Nasri je preselio na lijevu stranu. Lukasz Fabianski se vratio na gol.
Carlo Ancelotti je ostao bez Nicolasa Anelke nedugo prije pocetka utakmice, a zamijenio ga je Salomon Kalou. Ostatak momcadi, u koju se vratio i Frank Lampard, bio je ocekivan.
Utakmica je zapocela u brzom ritmu, po vec poznatom uzorku kada igraju ove dvije momcadi. Domacin je u prvom poluvremenu imao posjed lopte od 63%, a Ancelotti je ponovno koristio svoju uobicajenu takitku protiv Arsenala - cekanje duboko u svojoj polovici, usko i sa puno igraca iza lopte.
Vjerojatno najvece iznenaðenje u izboru igraca - Theo Walcott umjesto Andreia Arshavina - pokazalo se kljucnim. Walcott je bio discipliniran u defanzivi i opasan kada bi imao loptu (iako mu je nekoliko puta izmakla kontroli) i zadavao je puno više posla Ashleyu Coleu nego u nekim prethodnim utakmicama izmeðu ove dvije momcadi, kada je lijevi bek Chelsea bio prijetnja protivnickom golu.
Defanzivni dio posla ipak nije znacio i povratak duboko na svoju polovicu terena. Najvažnije obilježje igre Arsenala nije bilo ono što su radili kada su imali loptu u nogama, nego to koliko dobro su pritiskali igrace Chelsea kada bi je izgubili. Walcott je u tim trenucima bio izuzetno važna karika. U usporedbi sa letargicnim pristupom na kakav smo navikli od Arshavina, Walcott je imao energije i volje bez prestanka trcati i bez lopte, kao i ostatak momcadi Arsenala u cjelini. A upravo ta 'cjelina' je ono što je odigralo važnu ulogu. Arsenal je pritiskao kolektivno i složno, kao jedno tijelo.
Razlika u igri dviju momcadi bez lopte dobro se oslikava u grafickom prikazu pozicija na kojima su presjecali protivnicke napade:
Prirodna posljedica ovoga jeste da je Arsenal igrao bliže protivnickom golu i stoga je glavna (ili jedina?) taktika Chelsea bila igrati na duge lopte prema svojim napadacima iza leða obrane Arsenala. Meðutim, razumijevanje izmeðu dodavaca i napadaca je cesto izostajalo, pa su se napadaci Chelsea cesto nalazili u zaleðima. Postavlja se pitanje i da li bi bilo nešto drugacije da je mogao zaigrati Nicolas Anelka, posebno zbog cinjenice da je Kalou odigrao vrlo lošu utakmicu.
Sa Van Persiem u postavi Arsenal je dobio još jednu mogucnost pas igre u trenucima kada ima loptu, jer se on cesto uvlacio u sredinu izmeðu veznog reda i obrane Chelsea. (Kao posljedica toga, Arsenal je jako dobro cuvao loptu, pa je cijela momcad završila utakmicu sa impresivnim postotkom tocnih dodavanja; Alex Song sa 93% i Samir Nasri sa 91% predvode tu ljestvicu u veznom redu.) Arsenal ipak u prvom poluvremenu nije posebno dobro iskoristio tu mogucnost za kreiranje izglednih prilika. Iako Cesc Fabregas zna iskoristiti prostor koji mu otvori Van Persie, Jon Obi Mikel je igrao dosta blizu obrane i gotovo je uvijek bio za korak ispred Španjolca, prisiljavajuci ga da po loptu dolazi gotovo na centar terena.
Nogometni Menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri!Od pocetka se znalo da ce prvi gol biti od presudnog znacaja. On je došao kada se Alex Song probio u šesnaesterac i rutinski završio akciju koja je krenula od Jacka Wilshirea. Bio je to Songov cetvrti gol ove sezone, što je prednost koju mu je donijela nova pozicija koju igra posljednjih mjeseci (rotiranje pozicija sa Jackom Wilshierom u sredini veznog reda umjesto da igra kao klasnicni zadnji vezni).
Ancelottijeva izmjena u poluvremenu, kada je izašao Mikel, umjesto njega ušao Ramires, a Essien zazuzeo više centralnu poziciju u veznom redu, nije pomogla Chelseau da nametne svoj ritam igre, a bez izravne pratnje Mikela, Fabregas je dobio još više prostora za igru prema naprijed. Tu slobodu je iskoristio kako bi se sjurio kroz obranu i zabio na Walcottovo dodavanje, a onda je Walcott vec u sljedecem napadu oduzeo loptu neopreznom Maloudi, Fabregas mu uzvratio asistencijom i pitanje pobjednika je bilo riješeno.
Utakmica je kod 3:0 trebala biti zatvorena, ali Arsenal je lošim postavljanjem u obrani omogucio Branislavu Ivanovicu da vrati nadu gostima. Bio je to izuzetno jednostavan gol - Ubacivanje lopte sa tridesetak metara i udarac glavom iza leða obrane, vrlo slican onima kakve je Arsenal primao protiv Newcastlea (Andy Carroll) i Tottenhama (Younes Kaboul) u porazima na Emirates stadionu ove sezone. Srecom po Arsena Wengera i njegovu momcad, za Chelsea je ovo bio tek utješni gol i - vjerovali ili ne - jedini udarac u okvir gola koji je Chelsea uputio u 90 minuta igre.
Izvoðenje Walcotta iz igre je rezultiralo time da se Arsenal naðe pod pritiskom. Njegova zamjena, Abu Diaby, je igrao puno više prema sredini terena, što je Ashleyu Coleu otvorilo prostor uz lijevu aut-liniju. Bila je to pomalo cudna odluka Arsena Wengera, s obzirom da vrlo dobro poznaje Colea, a to je ispravio tek uvoðenjem Tomasa Rosickog u samoj završnici utakmice, kada se Arsenal zatvorio u 4-5-1 formaciju kako bi mirno priveo utakmicu kraju.
Zakljucak je da je Arsenal bio puno bolja momcad, kako u igri sa loptom, tako i bez nje. Razvili su kvalitetnu pas igru i ucinkovito radili pressing, ali ono što je najvažnije od svega, bili i precizni pred golom.
Chelsea je igrao ocajno. Njihov pristup je bio slican onome kakav je Ancelotti prethodno imao u uspješnim susretima sa Arsenalom, ali individualne pogreške su bile preceste da se ne bi osvetile, a u sredini terena nije bilo dovoljno kreativnosti i mirnoce kako bi se olakšao pritisak, a o kreiranju šansi za gol da i ne govorimo.
Nakon što su došli u zaostatak, aktualni prvaci nisu uspjeli preokrenuti igru, teško su prenosili loptu na protivnicku polovinu, preoprezno su se otvarali i jedini put do gola bili su im prekidi.
