Chelsea je i u ovoj utakmici bio bez Jon Obi Mikela, tako da je klasicnu ulogu zadnjeg veznog igrao Michael Essien. Jeffrey Bruma je zapoceo kao središnji branic u izostanku Branislava Ivanovica i Alexa, dok je mjesto na desnom boku zauzeo Ferreira.
Gerard Houllier je koristio Gabriela Agbonlahora na lijevom krlu, a Ashley Young je zaigrao više u sredini, iza leða isturenom napadacu Emilu Heskeyu. Ciaran Clark je zapoceo na lijevom beku, a Carlos Cuellar se vratio na svoju poziciju desnog beka.
Prvo poluvrijeme je bilo prilicno loše sa obje strane, sedam žutih kartona i dva gola, oba nakon jedanaesteraca i jako malo kreativnosti sa obje strane.
Villa je bila bolja momcad u pocetnom razdoblju utakmice, a zasluge za to pripadaju pocetnoj postavi Gerarda Houlliera. Ne samo da su sprijecili Chelsea da razvije svoju igru, nego su bili i vrlo ambiciozni i izravni kada im se ukazala prilika da krenu naprijed. Houllierova taktika je funkcionirala dobro. Izostavio je iz momcadi Marka Albrightona, obecavajuceg mladog igraca koji ipak još uvijek ima sumnjive defanzivne kvalitete (što se i pokazalo kod gola Johna Terrya u 89. minuti), a u momcadi su se našli i Gabriel Agbonlahor i Stewart Downing. Downing je igrao desno i jako dobro pratio Ashleya Colea naprijed i nazad uz aut-liniju (nešto poput Kierana Richardsona kada je Sunderland slavio sa 3:0 na Stamford Bridgeu ranije ove sezone) i tako neutralizirao ofanzivne prijetnje sa Coleove strane.
Na drugoj strani terena, Agbonlahor je brzinom dominirao nad Paolom Ferreirom, iako je rijetko išao izravno na Portugalca. Umjesto toga, igrao je prilicno duboko u terenu, što je funkcioniralo prilicno dobro. Ferreirina taktika kada igra protiv krila koja ga mogu pretrcati (što je, iskreno receno, vecina njih) je stajati vrlo blizu svog igraca, cesto izlazeci daleko od svog gola i ostavljajuci puno prostora iza svojih leða koji onda moraju pokrivati njegovi branici. Postavljanje Agbonlahora daleko od gola znacilo je da i Ferreira krece daleko naprijed, što je ostavljalo puno prostora Ashleyu Youngu, koji je to dobro koristio u pocetku susreta.
Nogometni Menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri!Young je odigrao dobru utakmicu, dobro je koristio cinjenicu da Chelsea u momcadi nema onog istinskog defanzivnog veznjaka, buduci da Essien puno bolje igra kada može imati više slobode, pa se dobro kretao sa jedne na drugu stranu terena. Najbolja stvar kod takvog igraca kakav je Young jeste da cesto dolazi u jako dobre pozicije kako bi kreirao trokute izmeðu njega, isturenog napadaca (u ovom slucaju Emilea Heskeya) i jednog od krila. Villa nije to iskoristila na nacin da stvori puno prilika za gol, ali su bili stalna opasnost.
Nedostatak cinjenice da je Villa igrala sa samo dva centralna vezna igraca (ako Younga brojimo kao napadaca) bila je da su cesto bili u manjini u sredini terena. Petrov i Nigel Reo-Cocker su naizmjenice kretali prema naprijed, ali su u tim situacijama odlazili daleko od svog gola i tako ostavljali veliki prostor iza svojih leða. Frank Lampard ni ovaj put nije igrao onako kako zna, pa nije uspijevao u potpunosti iskoristiti ovaj prostor, ali taj deficit igraca u veznom redu je dijelom doprinio broju dobivenih žutih kartona kod gostiju, pa su obojica središnjih branica zatvarajuci prostor iza leða svojih veznjaka zaradili opomene.
Villa je došla u vodstvo pocetkom drugog poluvremena, kada se Downing riješio Ashleya Colea i uputio centaršut prema Emileu Heskeyu koji je zabio gol iz skoka, ali nakon toga su se previše povukli i cinilo se kako samo žele zadržati prednost do kraja utakmice, bez ikakvih ambicija da ponovno krenu prema naprijed.
Istina je da su se branili prilicno dobro (iako su se u nekoliko navrata morali osloniti na sjajne obrane Brada Friedela) ali bilo je iznenaðujuce vidjeti kako Gerrard Houllier ne mijenja ništa sa ponekom zamjenom sa klupe. Bila je ovo treca utakmica Ville u samo tjedan dana i u završnici utakmice je umor bio sasvim ocigledan, a ne treba ni napominjati koliko je opterecenje bila cinjenica da je cak sedam gostujucih igraca u završnicu susreta ušlo sa žutim kartonima. Jedina izmjena koju je Houllier napravio bila je prisilna, kada je ozlijeðenog Gabriela Agbonlahora zamijenio Mark Albrighton, a i ta je stigla tek kada je Chelsea izjednacio.
U meðuvremenu Ancelotti je uveo dvojicu ofanzivno orijentiranih igraca - Josea Bosingwu umjesto Paola Ferreiere i Salomona Kaloua umjesto Ramiresa.
Posljednjih desetak minuta bilo je uzbudljivo i zabavno razdoblje koje malo toga duguje taktici jedne ili druge strane, a puno više umoru, individualnim pogreškama i u nekim trenucima nedostatku srece. John Terry je pomislio da je zabio pobjednicki gol minutu prije kraja regularnog dijela utakmice, ali nedugo nakon toga Albrighton je dobro sebi otvorio prostor i ubacio, a Ciaran Clark iza leða dekoncentrirane domace obrane neometan zabio za novo izjednacenje.
Bila je ovo luda utakmica izmeðu dvije momcadi kojima ocito nedostaje samopouzdanja. Houllier je pogodio sa izborom pocetne postave i taktikom, ali je pogriješio neuvoðenjem svježih snaga u završnici utakmice cime bi možda zadržao i sva tri boda. Ancelotti je, s druge strane, pogodio sa izmjenama i promjenom taktike, ali daleko je to od Chelsea kakvog ocekuju njegovi navijaci, posebno kada se igra na Stamford Bridgeu.
Malo se toga može nauciti iz taktickih postava dviju momcadi u cjelini, ali je zato bilo zanimljivo vidjeti neke individualne situacije - kako je Young pronalazio prostor na obje strane terena, kako je Agbonlahor izvlacio Ferreiru skoro do centra terena i kako su se veznjaci Ville nalazili u neugodnoj situaciji kada bi otišli daleko od svog gola.
Chelsea se i dalje previše oslanja na Drogbu i njihova najveca šansa da do kraja ostanu u utrci za naslov prvaka jeste da on do kraja sezone pruži ono najbolje što može. Drogba se probudio u posljednjih desetak minuta utakmice i tek tada postao prava prijetnja za protivnicki gol, ali pogreške u obrani su pokazale da Chelsea nije u ovoj utakmici zaslužio tri boda.
