Arsene Wenger je na teren poslao istih jedanaest igraca koji su proteklog tjedna slavili protiv Chelsea, što znaci da ponovno u prvoj postavi nije bilo mjesta za Marouanea Chamakha i Andreia Arshavina, dok je Roberto Mancini bio prisiljen na nekoliko promjena, pa je u odnosu na standardnu momcad zaigrala nova cetvorka, a posebno se to odnosi na obranu, gdje su izostala trojica od standarne cetvorice igraca. Adam Johnson je ponovno ostao na klupi, a na lijevom krilu se našao Brazilac Jo.
Arsenal je utakmicu poceo u izuzetno jakom ritmu kada je imao loptu u svom posjedu, a do vodstva su mogli vec u prvim trenucima utakmice, kada je Robin Van Persie ostao nekoliko centimetara kratak na ubacivanje Jacka Wilsherea.
Meðutim, kada nisu imali loptu u svom posjedu, Topnici su bili iznenaðujuce mirni, iako im je upravo pritisak u takvim situacijama donio pobjedu protiv Chelsea. Ovog puta su se Robin Van Persie i Cesc Fabregas povlacili u sredinu i koncentrirali se na to da onemoguce City u igri kroz sredinu terena. To je obrambenoj cetvorki Citya davalo vremena da mirno predaju loptu, pa u nekim trenucima i u potpunosti umire tempo igre i zadrže posjed.
Rijetko su taj posjed gosti imali na pozicijama sa kojih bi mogli ugroziti domacine, jer je bilo ocito kako im nedostaje probojnost Davida Silve koji bi bio spona izmeðu Carlosa Teveza i ostatka momcadi. Yaya Toure je igrao kao vezni igrac koji je trebao biti ta spona, ali on se precesto vracao unazad po loptu u dio terena napucen protivnickim igracima.
To je na neki nacin jako dobro odgovaralo Arsenalu, jer je Alex Song mogao igrati više naprijed, kao potpora napadu, nego kao zadnji vezni. Rupa izmeðu veznog reda i obrane koja je tako nastajala nije bila opasna po gol Arsenala, jer su se Jo i Milner držali svojih krila uz aut liniju, a Carlos Tevez nije imao potporu u ostatku veznog reda. Ipak, to je znacilo i da Argentinac ima dosta prostora, pa je cesto izvlacio Laurenta Koscielnya daleko od njegovog gola i tjerao Francuza da pravi prekršaje, koji su bili jedina opasnost po domaci gol u prvom poluvremenu.
Na drugom kraju terena, Arsenal je dominirao. Nekoliko puta su pogaðali okvir gola i cinilo se kako prelako dolaze u prilike kroz sredinu terena, iako je Mancini pokušao postaviti momcad na nacin da upravo takve situacije sprijeci. Žuti karton za Nigela De Jonga bio je dodatni uteg za City, jer je do tada bio dosta dominantan u sredini terena, dok se od tog trenutka morao suzdržavati od cvršcih startova.
Pas igra Arsenal je i ovog puta bila sjajna, ali jednostavno nisu uspijevali postici gol. Takticki, nije bilo ništa pogrešno u njihovoj ofanzivnoj igri, ali s druge strane su dobro svoj posao odradili Kolo Toure i Vincent Kompany, a ono što oni nisu uspijevali sprijeciti, odradio je sjajni Joe Hart.
Nogometni Menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri!Drugo poluvrijeme nije se puno razlikovalo od prvog. City se povukao još dublje, a Yaya Toure zaigrao još defanzivnije, što je smanjilo pritisak na obranu gostiju. Umjesto Joa je u igru ušao Adam Johnson, ali to je imalo malo utjecaja na stanje na terenu.
Arsene Wenger je izmjenama pokušao promijeniti ritam igre, ali Andrei Arshavin je izgledao poprilicno izgubljeno i njegovi sitni trikovi nisu prolazili pokraj cvrste obrane gostiju, dok je Nicklas Bendtner rijetko ucinkovit kada igra na poziciji krilnog napadaca, pa je tako bilo i ovog puta. S te tocke gledišta, pomalo je razocaravajuce da Wenger nije pokušao s dvojicom igraca u špicu napada, ali s obzirom da je Arsenal bio dominantan, teško ga je kriviti zbog cinjenice da nije želio mijenjati formaciju momcadi u tijeku utakmice.
Ono što je možda najviše definiralo ovu utakmicu jeste to koliko je malo napora City uložio u pokušaje da doðu do pobjede. Rijetko da su sa više od trojice igraca kretali prema naprijed, što je ostavljalo dosta prostora na Tevezu, koji je jako tešku ulogu odigrao izuzetno dobro. Iako je Arsenal imao nekoliko dobrih prilika, City se cijelu utakmicu dobro držao u obrani bez ispadanja i gubljenja pozicije, a buduci da osam igraca prakticki nije igralo napad, Arsenal nije imao niti jednu priliku da napravi kontranapad.
Nema sumnje da je City došao na Emirates odigrati utakmicu na 0:0, nešto što su i ranije cinili, pa cak i na svom terenu protiv Manchester Uniteda, ali unatoc tomu cinjenica da nisu uputili udarac u okvir gola u devedeset minuta nije nešto što služi na cast momcadi koja se navodno bori za naslov prvaka.
Kao zakljucak - teško je za ovaj relativni neuspjeh kriviti Arsena Wengera, jer je njegova momcad u cjelini igrala jako dobro. Nisu imali problema u obrani, lopta je dobro cirkulirala u veznom redu, kreirali su prilike, ali jednostavno ih nisu uspijevali pretvoriti u golove, a to je nešto gdje Wenger nije mogao pomoci. Da je onaj Wilshereov pas u prvim minutama utakmice pronašao Van Persiea, vjerojatno bismo gledali potpuno drugaciju utakmicu i vjerojatno pobjedu Arsenala.
Mancini je, s druge strane, dobio ono po što je došao sa svojim defanzivnim stilom igre. City je pretrpio rane nalete Arsenala, ali su bili puno mirniji u drugom poluvremenu, iako je jasno kako postoji puno prostora za popravljanje igre u situacijama kada iz obrane treba preci u napad želi li Mancinijeva momcad ozbiljno konkurirati za naslov prvaka.
