Dvije godine nakon dramatičnog finala u Lisabonu, koje je u produžecima otišlo na stranu Reala, dva madridska kluba ponovno se susreću u najvećoj klupskoj utakmici sezone, ovog puta na milanskom San Siru.
Real je tada u produžecima slavio rezultatom 4:1, ali taj rezultat malo toga otkriva. Po isteknu 90 minuta igre Atletico je imao prednost od 1:0 i samo ih je nekoliko sekundi dijelilo od naslova prvaka Europe, a onda se ukazao Sergio Ramos i golom glavom odveo utakmicu u produžetke, u kojima se Atleticova igra raspala.
Dvije godine kasnije, dosta se toga promijenilo kod obje momčadi, iako ne i stil igre. Atletico i dalje svoje karte stavlja na obranu, presing i brze kontre, dok Real gaji svoju tradiciju oslanjanja na ofanzivnu igru i kombinatoriku.
Atletico je prije dvije godine imao sjajnu obranu. U domaćem prvenstvu su osvojili naslov prvaka sa samo 36 primljenih golova, dok su ih u Europi prije finala primili samo šest. Čini se kako je takvo što teško nadmašiti, ali Diego Simeone je uspio - njegova je momčad ove sezone u domaćem prvenstvu primila samo 18 golova, a u Ligi prvaka jedan više nego prije dvije godine, no treba napomenuti kako su ih od tih sedam samo pet primili s jedanaest igrača na terenu, dok su dva primili od Barcelone na Nou Campu s igračem manje.
Ključni igrač obrane je vratar Jan Oblak, koji je postavio novi klupski rekord s 24 utakmice bez primljenog gola u La Ligi, ali obranu kod Diega Simeonea igra kompletna momčad, a to mora ostaviti traga na napadačkom učinku. Za razliku od sezone 2013/2014, kad su u domaćem prvenstvu zabili 77, a u Ligi prvaka 26, ove sezone su u domaćem prvenstvu zabili 63, a u Ligi prvaka 16. Puno toga treba pripisati i odlasku Diega Coste, koji je u spomenutoj sezoni zabio 27 golova u prvenstvu i osam u Ligi prvaka.
Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri
Diego Costa je u spomenutom finalu prije dvije godine zbog ozljede izdržao samo desetak minuta, a ovog puta Simeone na raspolaganju ima zdravog i raspoloženog Antoinea Griezmanna, uz klupsku legendu Fernanda Torresa, koji je u posljednjih jedanaest utakmica zabio sedam golova. Griezmann iza sebe ima 22 gola u prvenstvu i sedam u Ligi prvaka i njegov je učinak usporediv s onim Diega Coste od prije dvije godine.
Ništa manje nije se promijenila ni momčad madridskog Reala, koja je odlaskom Angela Di Marije ostala bez motora momčadi iz spomenute sezone, a potjerali su i trenera koji im je donio desetu titulu prvaka Europe, Carla Ancelottija. To se pokazalo pogreškom, kao i dovođenje Rafaela Beniteza, ali njegova smjena i dolazak Zinedinea Zidanea stigli su na vrijeme kako bi Francuz podigao formu momčadi i pripremio je za ovo finale, iako je za domaće prvenstvo već bilo prekasno.
Zidane je u drugom dijelu sezone imao niz od dvanaest pobjeda u domaćem prvenstvu, ali upravo prije tog niza krajem veljače Atletico je stigao na Santiago Bernabeu i nanio mu prvi poraz od dolaska na trenersku klupu. Strijelac jedinog gola bio je Antoine Griezmann.
Za razliku od prije dvije godine, Zidane je Garethu Baleu dao više slobode da ulazi u središnjicu, a iako je Cristiano Ronaldo i ove sezone u La Ligi zabio 35, a u Ligi prvaka 16 golova, jasno je kako se momčad počinje sve manje oslanjati samo na njega, a više na Balea i ostatak društva iz napada i veznog reda.
Gledano u cjelini, Atletico se kao momčad čini nešto jačim nego prije dvije godine, dok je Real jasno momčad nabijena zvijezdama, ali ipak u određenoj tranziciji. Hoće li se Realova sjajna forma iz završnice sezone prenijeti i u finale i dovesti kraljevski klub do jedanaeste europske titule ili će Atletico dočekati svoj trenutak osvete i osvojiti svoj prvi naslov prvaka Europe? Doznat ćemo vrlo brzo.
