I u rodnoj Hrvatskoj i u Ukrajini, gdje odavno nosi dres Shakhtara, Darijo Srna je jedna od najvećih i najkonstantnijih nogometnih zvijezda. Nedavno je odigrao svoju stotu utakmicu u dresu hrvatske reprezentacije, a kapetan je momčadi koja se plasirala u osminu finala Lige prvaka ove sezone.

U utorak će ukrajinski prvaci odigrati uzvratnu utakmicu osmine finala Lige prvaka protiv njemačkog prvaka Borussie Dortmund, s kojom su u prvom susretu odigranom u Donetsku odigrali neriješeno, 2:2. Za službenu stranicu FIFA-e Srna je pred tu utakmicu odgovorio na brojna pitanja vezana uz klub i reprezentaciju, a naglasio je i važnost obitelji u uspješnoj karijeri.

Za Shakhtar igrate od 2003. godine i čini se kako se tamo osjećate kao doma.
 - Donetsk i Ukrajina su moj drugi gom. Sazrio sam u Shakhtaru i ostvario brojne uspjehe i na domaćem i na međunarodnom planu sa svojim klubom. Moja obitelj i ja smo sretni ovdje i jako sam ponosan zbog toga što sam postao kapetan momčadi. Volio bih završiti igračku karijeru u Ukrajini i nakon toga se odužiti mom matičnom klubu Hajduku za ono što mi je dao kao mladom igraču.

Upravo ste spomenuli impresivan popis trofeja osvojenih sa Shakhtarom. Jesu li trofeji ono što vas motivira?
 - Trofeji su glavni cilj svakog igrača. Osvojili smo prvenstvo i Kup UEFA, a sad želimo osvojiti i Ligu prvaka. Naši navijači ulažu svu svoju ljubav i više od toga u ovaj klub, tako da je na nama da im nešto od toga i uzvratimo. Shakhtar je simbol grada i ove regije i to vidimo na svakoj domaćoj utakmici, gdje je više od 40.000 navijača uz nas.

Kako biste osvojili Ligu prvaka, morate prvo preskočiti Borussiu Dortmund u osmini finala. Kakve ste pouke izvukli iz remija u prvoj utakmici?
 - Borussia Dortmund je jedna od najboljih momčadi u cijeloj Europi. Nama je to bila prva natjecateljska utakmica u godini, jer smo do tada igrali samo prijateljske utakmice. Nije bilo lako. Dortmund ima neke iznimno kvalitetne igrače i nemilosrdno su iskoristili jedine dvije pogreške koje smo napravili.

Odlučujuća utakmica u Dortmundu je jako blizu. Što očekujete od te utakmice?
 - Moramo igrati još bolje u Dortmundu kako bismo imali šansu za prolaz u četvrtfinale. Bit će to fantastična utakmica u spektakularnom okruženju. Stadion će biti rasprodan, ali nama to neće biti prvi put da igramo protiv momčadi koja ima toliko navijača uz sebe. Dortmund je favorit, ali procijenio bih naše šanse na 40%. Borit ćemo se do posljednje sekunde i dat ćemo sve od sebe, jer vjerujemo u svoje mogućnosti.

Vaša uloga kapetana momčadi još više dolazi do izražaja u ovakvim utakmicama. Kako interpretirate svoju ulogu?
 - Mi u Donetsku smo poput jedne velike obitelji. Kao kapetan, jasno je da slušam što svaki igrač ima za reći, a posebno imam zadatak pomoći mladim igračima da se uklope. Sve nam to dolazi jako prirodno, jer smo jako bliski i na terenu i izvan njega.

Kapetan ste i hrvatske reprezentacije. Kako vam iskustvo s klupske razine pomaže u ulozi u reprezentaciji?
 - Za to što sam kapetan reprezentacije puno dugujem klupskom treneru Mircei Lucescuu. On mi je dao priliku da se dokažem u toj ulozi i pokazao je povjerenje u moje sposobnosti time što me je učinio kapetanom. To mi je pomoglo da se naviknem na poziciju kapetana u klubu prije nego što sam preuzeo tu ulogu u reprezentaciji. Jako sam ponosan zbog toga što predstavljam svoju državu, jednu od najboljih nogometnih nacija na svijetu.

Nedavno ste odigrali svoju stotu utakmicu u dresu reprezentacije. Koliko ste ponosni na činjenicu da ste dostigli tu brojku?
 - Uvijek pokušavam pomoći reprezentaciji kad igram. Trenutno se osjećam sjajno i još uvijek sam daleko od toga da budem prestar za igranje u reprezentaciji. Zahvalan sam za sve što sam postigao u životu, a ništa od toga ne bi bilo moguće bez stalne potpore moje obitelji. Uvijek sam se naporno borio i nikad nisam odustajao. Čak i sada gledam u budućnost i sve što dolazi prihvaćam na pozitivan način. Za takav pristup mogu zahvaliti ljudima koji su mi najbliži, koji su uvijek bili tu za mene.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri

Bilo vam je samo 16 godina kad je Hrvatska osvojila treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Što mislite, zašto vaša reprezentacija od tada nije uspjela ponoviti takav uspjeh?
 - Momčad iz 1998. godine je bila sastavljena od generacije sjajnih igrača. Treće mjesto na svjetskom prvenstvu je bio sjajan rezultat za malu državu poput naše. Nakon toga nam je često nedostajalo malo sreće kako bismo ostvarili uspjeh. Na primjer, u četvrtfinalu Europskog prvenstva 2008. godine smo tijesno izgubili od Turske. Međutim, ja i dalje vjerujem u našu momčad, jer i sada imamo dobre igrače.

Hrvatska je propustila prošlo Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi. Čega se sjećate iz tih neuspješnih kvalifikacija?
 - Neuspjeh u borbi za plasman na Svjetsko prvenstvo 2010. godine je najveće razočaranje u mojoj reprezentativnoj karijeri. Ono malo nužne sreće nije bilo na našoj strani. Momčad i trener su bili fantastični, ali nogomet je jednostavno takav. Sad moramo gledati u budućnosti i ne ponoviti iste pogreške koje smo napravili u prošlosti.

Čini se da vam to za sada ide dobro, jer ste odlično započeli kvalifikacije za Brazil 2014.
 - Izvukli smo jako tešku kvalifikacijsku skupinu, ali nakon ovih prvih nekoliko utakmica želimo se izravno kvalificirati u Brazil. Da bismo to napravili, moramo završiti kao prvi u skupini. To će biti teško, ali ne i nemoguće. Belgija ima fantastičnu momčad - najbolju koju su ikad imali po mom mišljenju - a imaju također i jako dobrog izbornika. Ipak, uspjeli smo protiv njih u Briselu odigrati dobro i za to smo nagrađeni bodom.

22. ožujka igrate protiv Srbije, koja već zaostaje šest bodova. Pobjeda bi vam gotovo garantirala plasman među prve dvije momčad.
 - Utakmica protiv Srbije će biti odlučujuća, jer ako pobijedimo imat ćemo 80% šansi za plasman na drugo mjesto u skupini, a oni bi ispali iz igre. Međutim, želio bih naglasiti da se povijest između naših država ne može promijeniti na terenu, unatoč našem rivalitetu na terenu. Mi igramo nogomet, nitko od nas ne može promijeniti prošlost, ali možemo utjecati na budućnost. Sad moramo biti primjer i odigrati sjajnu utakmicu na terenu, bez ikakvih skandala. Naši protivnici imaju jako dobru momčad i jako ih cijenim.

Nakon Njemačke 2006., Brazil 2014. bi bio vaše drugo svjetsko prvenstvo. Što bi za vas značilo sudjelovanje na njemu?
 - Naravno, plasman u Brazil 2014. bi bio fantastičan, ali ja ću biti tamo čak i ako se Hrvatska ne plasira. Moj suigrač iz kluba i reprezentacije Eduardo Da Silva je rođen u Brazilu i on me je već pozvao da ga posjetim tamo.

Čini se kako su vam prijatelji i obitelj jako važni, a na prsima imate tetovažu s bratovim imenom. Koliko su vam te veze važne?
 - Moj brat Igor i ja imamo vrlo poseban odnos. On je sretan što sam ja ostvario uspjeh, a ja sam sretan što mogu pomoći njemu i mojoj obitelji. Obitelj mi je najvažnija stvar na svijetu, posebno moja kćerka is upruga. Srean sam što mogu reći da navečer u krevet odlazim s osmijehom na licu i da se budim s osmijehom.

U Ukrajini ste aktivni u društvenom životu i pozivate siročad na utakmice Shakhtara. Otkuda ta vaša uključenost u društveni život?
 - Ne volim javno govoriti o svojim društvenim aktivnostima. Ipak, reći ću ovo: mislim da je nevjerojatno da na ovom svijetu ima djece koja moraju odrastati bez roditelja. Samo im želim malo pomoći. To me je moja obitelj naučila.