Hrvatski izbornik Niko Kovač je osoba čiji su vedra narav i pozitivan pristup zarazni. Preuzeo je hrvatsku reprezentacij u listopadu i uspješno je kroz dodatne kvalifikacije protiv Islanda odveo na Svjetsko prvenstvo u Brazilu.

Bivši kapetan reprezentacije sada s nestrpljenjem iščekuje nastup na ovom velikom natjecanju. Bivši vezni nogometaš, koji je rođen u Berlinu, je za službenu stranicu FIFA-e dao interview u kojem je prokomentirao brojne teme. Osvrnuo se na život u dvije različite kulture, posebnu ulogu koju je u njegovoj igračkoj, a sada trenerskoj karijeri imao njegov brat Robert, te hrvatsku zlatnu generaciju.

Kao trener, imate i njemački i hrvatski mentalitet. Razumljivo je da uvijek u svom radu balansirate između racionalnog i više emocionalnog pristupa. Je li to izazov u određenim trenucima?
 - Da, zapravo to nije uopće lako. Moram razumjeti svoje igrače. Većina njih je rođena i odrasla u Hrvatskoj i jasno je da oni nisu imali iskustvo kakvo sam ja imao u Njemačkoj. Nekad ja nešto uzmem zdravo za gotovo, ali onda vidim da to nije odmah očito mojim igračima. Ali, mislim da sve imamo pod kontrolom.

Kako to može koristiti vašoj momčadi?
 - Bog nam je dao određeni talent, koji drugima možda nedostaje. Ali s druge strane, očito je da nam nedostaju neke druge stvari, koje drugi imaju. Kad uspijemo u kombiniranju našeg strastvenog pristupa sa sposobnošću kontroliranja u određenim situacijama, bit ćemo prilično dobra reprezentacija.

Imate li više njemački ili hrvatski mentalitet?
 - Da budem iskren, više njemački! Možda je to tako malo više u mom slučaju, nego u slučaju mog brata Roberta. Jasno je da smo mi i dalje Hrvati. Impulzivni smo i strastveni, ali smo također i racionalni. Pokušavam odluke donositi primjenom racionalnog razmišljanja. Jasno je da ne možete nikad u potpunosti eliminirati emocionalnu dimenziju. Ali ja preferiram zakopati dublje ispod površine kad se radi o određenim stvarima. Možete sebi otežati situaciju ako donosite previše stvari na osnovu osjećaja, po mom miščljenju. Pokušavam više koristiti mozak.

Kako biste sebe opisali kao trenera?
 - Želim biti human, otvoren i iskren. Rođen sam i odgojen u Njemačkoj i većinu karijere sam igrao tamo. U potpunosti predstavljam njemačke vrijednosti reda, discipline i organiziranosti. Mi Hrvati smo vrsta ljudi koja voli pomalo spontanosti. Organiziranost nam nije sve. Pokušavam instalirati ideju da se nekih stvari treba držati. Uspjeh se zasniva na disciplini, organizaciji i napornom radu. Svi moji igrači to znaju i to je ono što sam im odmah rekao. Svaki igrač koji ne može raditi u skladu s tim će kod mene imati malo prilika.

Brat vam je sada pomoćnik. To nije nešto što se viđa svaki dan...
 - Igrao sam s Robertom u reprezentaciji, u Bayeru i u Bayernu, a sad smo ponovno zajedno. To je, jasno, pomalo posebno. Uvijek sam se mogao osloniti na njega, posebno tijekom igračkih dana. On je uvijek bio odmah iza mene na terenu, jer je stoper, i naša komunikacija je bila savršena. I dalje je tako, sad kad smo zajedno u trenerskom timu.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri

Koja je njegova uloga u stručnom stožeru?
 - On je jedan od onih ljudi koji vidi puno stvari. Ja mogu biti zaposlen svakodnevnim poslovima, ali on je jako dobar promatrač i nekad vidi stvari koje meni promaknu. To vam daje priliku da ispolirate određene stvari ili da poduzmete neku akciju ako vidite da stvari idu u pogrešnom smjeru.

Dobar trenerski tim uvijek treba i generala na terenu. Kakvi su vaši zahtjevi od kapetana momčadi?
 - Darijo Srna je iskusan i ima preko 100 nastupa za reprezentaciju. On redovno igra u Ligi prvaka i osvojio je kup UEFA. On sada mora iskoračiti i preuzeti odgovornost. Predao sam mu kapetansku traku još dok je bio vrlo mlad. Dok sam ja još bio kapetan, ja sam bio taj koji je uvodio disciplinu i organiziranost. Mladi igrači su mi govorili: 'Nemoj biti tako strog! A sad je to njegov posao [smijeh]. Ali on se već dobro snašao u toj ulozi, dobro radi s ostalim iskusnim igračima. To je jako važno.

Postali ste izbornik u listopadu i odmah se suočili s doigravanjem. Pod kolikim ste pritiskom bili?
 - Znao sam ako preuzmem posao hrvatskog izbornika da će to biti najtežih pet tjedana u mom životu. Očekivanja su u Hrvatskoj ogromna. Možda smo mala zemlja, ali ljudi od nas očekuju da budemo na svakom velikom natjecanju.

Kako ste prišli tim utakmicama protiv Islanda?
 - Ja sam zapravo igrao s puno igrača iz moje momčadi, tako da sam znao da su oni iznimno dobri nogometaši. Ali kad vam je samopouzdanje nisko, ne možete napraviti ni najjednostavnije stvari onako kako treba. Neki ljudi možda goore: 'Ali oni svi igraju za velike klubove.' Klupski nogomet je nešto drugo u odnosu na reprezentativni. Za ligašku titulu se borite svake godine, a Svjetsko prvenstvo dolazi jednom u četiri godine. Doigravanje je bilo poput finala, bez druge prilike. Stoga sam im rekao: 'OK, Island je dobar, ali mi smo bolji. Ne samo zbog toga što mi to kažemo, nego zbog našeg napornog rada.' Izvedba na terenu je ono što je važno, kao što se uvijek s pravom kaže. To je ono što sam im prenio.

Kako ste se osjećali kad je završila uzvratna utakmica u Zagrebu i kad ste znali da idete na Svjetsko prvenstvo?
 - Bilo je to pravo olakšanje. Veliki teret mi je skinut s ramena. Emocije su me iznenada preplavile i zaplakao sam. Ali jasno je da sam bio ponosan, jer je to veliko postignuće u relativno kratkom vremenu. Mi smo mala nacija, ali redovno igramo na velikim natjecanjima. To je nešto za što ne postoji garancija, tako da je to bilo vrlo posebno.

A u sljedećih nekoliko dana nakon toga?
 - Uhvatila nas je euforija. S obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo, uključujući ekonomske probleme, svaki mali uspjeh je, jasno, određeno olakšanje za ljude, barem u sljedećih nekoliko dana. Ne treba puno da se hrvatskim ljudima vrati osmijeh na lice.

Svjetsko prvenstvo 2014. godine se brzo primiče. Što očekujete od natjecanja u Brazilu?
 - Doista se veselim atmosferi. Brazilci su dobro poznati po svojim feštama. Navijači će biti strastveno uključeni u sve, neovisno o tome igra li njihova reprezentacija u tom trenutku ili ne.

Koliko daleko Hrvatska može otići u Brazilu?
 - Uvukli smo se na stražnja vrata. Ali otići ćemo tamo sa željom da dobro odigramo. Nećemo otići u Brazil kao turisti. Priliku na Svjetskom prvenstvu imate samo jednom svake četiri godine, tako da želimo ostaviti dojam koji će trajati.

Hrvatska je 1998. godine iznenadila svijet osvojivši treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Kakve su vaše uspomene na tu momčad?
 - Doista ne znam hoćemo li više ikada imati takvu generaciju. Svi su igrači bili vrhunski individualci.

Jesu li oni i uzori?
 - Naravno. Oni su tako maloj zemlji donijeli veliki uspjeh. Nitko nije očekivao da ćemo 1998. osvojiti treće mjesto. Ti igrači moraju biti naši idoli i uzori, ali jasno je da će biti jako teško ponoviti njhov uspjeh.