S 29 godina i nakon sezone u kojoj je bio prvi strijelac i Lige prvaka i La Lige, pomogavši madridskom Realu u osvajanju rekordnog desetog naslova prvaka Europe, karijera Cristiana Ronalda teško može ići boljim putem, a posljednja potvrda stigla je u ponedjeljak navečer, kad je po drugi put zaredom i treći put ukupno osvojio Zlatnu loptu.
Čak i da više ne odigra niti jednu utakmicu u karijeri, Potrugalac već sada ima osigurano mjesto u pantheonu nogometnih velikama. Vođen gorljivom ambicioznošću, koju i sam priznaje za karakteristiku koja definira njegov karakter, odlučan je da i dalje napreduje i ostvaruje nove rezultate.
Govoreći za fifa.com nedugo nakon primanja nagrade u Zurichu, portugalski reprezentativac je govorio, između ostalog, o svojim ambicijama, vrhuncima iz 2014. godine, te svojoj radosti zbog činjenice da njegov sin 'Cristianinho' razvija interes za nogomet.
Iako je ovo vaša treća nagrada i već ste puno puta sudjelovali na gala večeri, i dalje na pozornici izgledate emocionalno. Je li to i dalje tako veliko uzbuđenje kao i uvijek?
- Ja znam koliko teškog rada i napora treba uložiti u osvajanje ove nagrade, i zbog toga sam i dalje emocionalan, bez obzira na to koliko puta dođem ovdje kako bih je primio. Nadam se da ću to raditi i u godinama koje dolaze. Zbog toga se želim zahvaliti svojim suigračima, svom klubu Real Madridu i svima u Portugalu. Ova Zlatna lopta zaokružuje sjajnu sezonu za menei daje mi motivaciju da počnem 2015. godinu s istom abicijom.
Jedna je stvar doći na vrh, ali sasvim druga ostati na njemu toliko puno godina, kao što ste vi napravili. Kad ste došli na ovu gala večer prvi put, jeste li mogli i zamisliti da ćete postati tako redovan sudionik?
- Da budem iskren, ne. Sve se to dogodilo jako brzo. Po mom mišljenju, najteže je zadržati tu razinu. Ponosan sam zbog toga što sam izabran u World XI po osmi put zaredom i uvijek među najbolja tri, jer je to nešto što rijetki uspijevaju. Mislim da smo samo Messi i ja to napravili, ali u svakom slučaju ne još puno njih. Ne vjerujem da je itko drugi to uspio osam godina zaredom, što predstavlja nemjerljivo zadovoljstvo. Godinu za godinom nastavljam naporno raditi i s klubom i s reprezentacijom kako bih se i dalje izdvajao. Ovo priznanje je pokazatelj da stvari idu dobro i da uživam u iznimnoj karijeri.
I sve to dok ste još relativno mladi i na vrhuncu svoje ire. Čak i da danas prestanete igrati nogomet, vaše ime bi zauvijek ostalo upamćeno u povijesti nogometa...
- Zapravo, ni ne razmišljam o tome. Znam da ću imati mjesto u povijesti nogometa zbog onoga što radim i osvajam, bilo da je to na individualnom ili momčadskom planu. Znam da ću dobiti lijepu meni posvećenu stranicu među velikanima nogometa, a to me čini sretnim. Sada mi je 29 godina, ali osjećam se sjajno, kao da mi je još 25 (smijeh)! Mislim da mogu igrati još pet, šest ili sedam godina na vrhunskoj razini. Nakon toga, vidjet ćemo.
Nedavno je vaš menadžer rekao da, ako to budete željeli, možete igrati do četrdesete...
- (smijeh) Pa, da, to je ostvarivo, ali kao što sam rekao, trebat će vidjeti kako ću se osjećati godinu za godinom, koliko ću biti motiviran i jesam li i dalje koristan za momčad kao u prošlosti. Što se igranja do četrdesete tiče - ako budem htio igrati do tada, igrat ću, iako bih se tada mogao vući po terenu (smijeh). Ali, dok igram na prihvatljivoj razini - to jest prihvatljivoj za mene, i na razini koju moji navijači i klub zaslužuju - onda ću htjeti nastavljati. Ipak, iskreno, to nije nešto o čemu još razmišljam.
Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri
Uvijek ste bili raznovrstan igrač, ali način na koji ste tijekom godina uvodili nove stvari u svoju igru je ono čemu se mnogi dive. Što je ključ za to?
- Nema tajne: važno je samo uvijek htjeti učiti. Za mene je svaka sezona novi izazov i ja joj kao takvoj prilazim. Svaka nova sezona je drugačija i morate ostaviti iza sebe ono što se već dogodilo. Jasno je da se morate koncentrirati na sadašnjost, ali morate razmišljati i o budućnosti. Ja kažem sebi, preda mnom su još godine igranja, ali što bolje stvari budu išle sada, bolja će i budućnost biti. Ja tako razmišljam i vjerujem da je moja snaga, u psihološkom smislu, to što uvijek želim napredovati. Možda to obašnjava i zašto tako dugo igram na visokoj razini. Naravno, u to ulazi puno rada, kao što uvijek kažem, ali također i želja da budete najbolji.
Prošle godine u ovo vrijeme ste u glavi imali dva velika cilja: Liga prvaka, što nije moglo proći bolje, i Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014., gdje niste došli potpuno zdravi. Žalite li za nečim iz prošle godine?
- Ne žalim zbog onoga što sam napravio, jer se sve stvari događaju iz nekog razloga. Nakon osvajanja Lige prvaka, gdje sam bio ozlijeđen - morao sam zbog bolova propustiti trening dva tjedna prije finala - otišao sam na Svjetsko prvenstvo. Mogao sam reći izborniku da ne računa na mene. Mogao sam umjesto toga otići na odmor, bezbrižno, i bilo bi mi lakše. Nitko ne bi pričao o meni. Ali, ja se volim suočiti izravno sa stvarima. Prvije svega, ne volim činjenicu da sam ozlijeđen koristiti kao izliku, ali istina je da nisam bio 100% spreman, kao što su mnogi znali (a neki nisu htjeli znati). Ali, kao što sam rekao, ne tražim izlike. To što sam danas ovdje je zbog mog žrtvovanja, psovećenosti i znoja. Bog vidi sve, a ako sam ovdje, to znači da sam bio jedan od najboljih prošle godine.
Koja je vaša najveća uspomena iz prošlogodišnjeg osvajanja Lige prvaka?
- Konačno osvajanje tog natjecanja i podizanje trofeja. To je kulminacija svega - plima emocija tijekom samog finala, sva patnja, a onda zabijanje gola u zadnjoj minuti. Također i činjenica da se finale igralo u Portugalu - sve je to učinilo tu utakmicu prelijepim i povijesnim trenutkom. Bilo je to nešto nezaboravno za navijače Madrida. Svatko tko igra tamo vam može reći koliko je važno osvojiti Ligu prvaka, a posebno La Decimu. Bio je to vrhunac izvanredne godine, i s klubom i s reprezentacijom. Nedavno smo osvojili i Svjetsko klupsko prvenstvo, što je također iznimno važno. Bila je to jednostavno nezaboravna godina. Imam sjajne uspomene, jer je to vjerojatno bila moja najbolja godina i na osobnom i na momčadskom planu.
Koliko zasluga ide na račun Carla Ancelottija za upravljanje s tim pritiskom?
- To je zasluga njegove trenerske izvrsnosti. Gdje god je on bio, osvajao je velike trofeje. On je izvanredan čovjek, ne samo kao trener, nego i kao ljudsko biće. Mislim da je od velikog značaja i to što je on bio igrač, jer sve jako dobro razumije. Povrh toga, on je ono što mi u Portugalu zovemo call pé quente (talisman). On je trener pobjednik i pokušava to instalirati i u nas. Njegovo dovođenje u Real Madrid je bio jako dobar i važan potez, jer smo s njim osvojili najveće trofeje.
Prošle godine ste na pozornicu Zlatne lopte izašli sa svojim sinom, koji sada ima četiri godine. Koliko je velika motivacija imati tako posebnog navijača kao što je on, sada kad već malo bolje razumije što sve ovo znači?
- Da, to je postalo nešto posebno. Rođenje Cristiana je donijelo puno radosti i mira u moj život. Nije da nisam to imao i ranije, ali to je bio značajan faktor. Činjenica da on može sa mnom dijeliti ove trenutke me ispunjava ponosom, jer će on odrasti i znati - zapravo razumije to već od prošle godine - tko je njegov tata: profesionalni nogometaš u Real Madridu. On već puno toga zna o nogometu: kako funkcionira, koji su veliki trofeji, zašto je njegov tata ovdje i pokušava osvojiti Zlatnu loptu. On me jako usrećuje, jer je on moje jedino dijete.
Da li vam već govori kad nešto dobro ili loše napravite na terenu?
- (smijeh) Ne, ne još. On još uvijek ima mentalitet malog djeteta - priča o običnim stvarima, kao o drugim momčadima i igračima. On također igra nogomet, što je nešto što je bilo lijepo iznenađenje u prošloj godini. Doista ga voli. Ispočetka se zanimao za automobile, ali sad je to nogomet. Sretan sam zbog toga, jer bi to trebao biti jeftiniji hobi za plaćati (smijeh). Ali, jednostavno sam vrlo sretan.
{adselite}
