{mosimage}Engleski izbornik Fabio Capello je u razgovoru za televizijsku postaju Sky Italia otkrio što smatra svojim najboljim i najgorim trenucima karijere, u kojoj je trenirao Milan, Romu, Juventus, Real Madrid i sada englesku reprezentaciju. Iskusni talijanski trener je opovrgnuo price o tome kako sebe smatra najboljim takticarem na svijetu, a kaže kako je imao srece da uvijek radi sa izuzetno jakim momcadima, što mu je omogucilo osvajanje trofeja.

"Nikada nisam sebe smatro najboljim. Uvijek sam pokušavao raditi najbolje što znam, dovesti svoju momcad u situaciju da igra na rezultat. Imao sam srecu da uvijek treniram velike momcadi, što mi je omogucilo da pobjeðujem, ali moj prvi cilj je uvijek bio pobjeðivati sa mojim momcadima zbog klubova u kojima sam radio, a ne zbog moje vlastite povijesti."

Zasigurno jedan od njegovih najvecih trenutaka bilo je finale Lige prvaka 1994. godine, kada je Milan kao autsajder pregazio Barcelonu predvoðenu Romariom sa 4:0.

"Barcelona je dan prije utakmice trenirala na istom stadionu nakon nas i samo su lagano trckarali po terenu, cekali da istekne vrijeme za trening, nisu ni razmišljali o utakmici koja ih ceka dan kasnije. Mi smo bili puni bijesa jer su svi mislili kako cemo izgubiti. U utakmici smo dominirali."

Capello je kasnije preselio u Real i osvojio La Ligu, ali njegovo drugo razdoblje na San Siru je bilo razocaravajuce.

"Povratak je bila pogreška, ali to sam napravio zbog predsjednika Silvia Berlusconija kojem sam puno toga dugovao. Morao sam raditi sa momcadi koja je vec bila izgraðena bez mog utjecaja. Imao sam ugovor na tri godine, ali odlucili su me otpustiti. Nismo se kvalificirali cak ni u Kup UEFA, bila je to potpuna katastrofa. Meðutim, sljedece godine, sa momcadi koju sam ja planirao, osvojili su naslov prvaka."

Capello je i sa Romom pokorio Serie A, koja Scudetto prije toga nije osvojila gotovo dva desetljeca, ali je taj klub napustio u neugodnoj atmosferi, pridruživši se rivalima iz Juventusa.

"Moja najjaca uspomena iz tog razdoblja je posljednja utakmica sezone kada su navijaci utrcali na teren nakon utakmice protiv Parme. Bio sam prestravljen mogucnošcu da netko udari nekog njihovog igraca i da zbog toga ostanemo bez Scudetta. Ušao sam na teren i odgurivao ih onoliko koliko sam mogao i sve je prošlo dobro. Tu su i druge uspomene, dobre i loše. Taj grad ima jedinstvenu auru i navijace koji vas guraju naprijed. To je sjajno mjesto, ali nije lako raditi u Rimu, jer od danas do sutra od heroja postanete nitkov. Juventus, za razliku od Rome, je bio dobro voðen klub u kojem je sve funkcioniralo kako treba i trebao sam se koncentrirati samo na trenerski posao. Imao sam jako profesionalne igrace koji su se dan nakon osvajanja Scudetta vec koncentrirali na sljedecu sezonu. To se u Romi nije dogaðalo, tamo proslava traje predugo. Juve ima visok radni moral i to je jako teško naci drugdje, cak i na meðunarodnoj sceni nema tolike gladi za trofejima."

cesto su ga kritizirali ako bi na klupi ostavio ljubimca navijaca Stare Dame Alessandra Del Piera, no kapetan je posljednjih godina postao jaci nego ikad.

"Del Piero je veliki profesionalac i pravi sportaš. Nismo uvijek mogli igrati sa tri napadaca i cesto je Del Piero bio taj koji je podnosio žrtvu zbog toga. To je zbog toga što je David Trezeguet prava lisica u šesnaestercu, a preferirao sam da uz njega igra Zlatan Ibrahimovic, koji je znao zadržati loptu u posjedu. Sretan sam zbog svega što Del Piero cini sada, jer je on jedan od najboljih igraca sa kojima sam radio."

Njegovo drugo razdoblje na klupi madridskog Reala završilo je osvajanjem još jednog naslova, a obilježilo ga je i izostavljanje iz momcadi Davida Beckhama.

"Bio je to najteži trenutak moje karijere. Došao sam u sitauciju da je svlacionica u neredu i igraci me nisu slijedili, ali predsjednik je odbacio moju ostavku i iznenada se momcad složila i pobijedili smo u deset od dvanaest utakmica. Beckham je vec bio potpisao za LA Galaxy i želio sam poslati poruku ostatku momcadi da želim u ekipi samo one koji su koncentrirani na Real. On je nastavio naporno trenirati sa nama tako da sam ga vratio u momcad. Nisam bio zabrinut zbog tog preokreta, jer u životu morate priznati svoje pogreške. On nam je donio ono nešto dodatno što nam je pomoglo da osvojimo naslov prvaka."

Capello sada sjedi na klupi engleske reprezentacije i za sada taj posao obavlja uspješno, iako poteškoca ne nedostaje.

"Imali smo nekoliko dobrih rezultata, ali uglavnom u gostima. Jako sam znatiželjan da vidim momcad u sljedece dvije utakmice. Kada sam ja bio igrac, Wembley je bio hram nogometa na kojem je bilo gotovo nemoguce pobijediti Englesku, ali sada to nije tako i mi to moramo promijeniti. Necu pjevati englesku himnu jer smatram da je pogrešno pjevati himnu tuðe države, ali proðu me trnci kada je cujem. Moram priznati da imam malo problema u razumijevanju sa igracima sa sjevera. Kada pricamo o nogometu rjecnik je ionako ogranicen, ali kada se odmaknemo od nogometa tada postane puno teže."