Franco Baresi rođen je 8. svibnja 1960. u Travagliatu, malom mjestu u Lombardiji. Sudbina ga je od malih nogu usmjerila prema nogometu, no njegov put do vrha nije bio jednostavan. Kao dječak pokušao je proći probu u Interu, ali je odbijen uz obrazloženje da je „premali i preslab“. Ironijom sudbine, Inter će mu postati najveći rival, dok će on sam izgraditi karijeru i status legende u redovima gradskog suparnika – AC Milana.

Baresi je u Milan stigao kao petnaestogodišnjak, a već s 17 godina debitirao je za seniorsku momčad. Bio je to početak gotovo dvadesetogodišnje ljubavi s jednim klubom. Iako su prve godine bile teške – Milan je prolazio kroz turbulencije, uključujući i dva izbacivanja u Serie B – Baresi je ostao vjeran dresu i izrastao u kapetana, vođu i simbol nove ere. Njegova vjernost bila je rijetkost u svijetu nogometa, a navijači Milana obožavali su ga zbog činjenice da nikada nije posustao ni u najmračnijim trenucima kluba.

Njegova igračka osobina koja ga je najviše izdvajala bila je izvanredno čitanje igre. Iako fizički nije bio dominantan poput nekih drugih braniča, posjedovao je briljantnu inteligenciju, izvanredan osjećaj za pozicioniranje i hrabrost. Bio je majstor presretanja lopti, sposoban „pročitati“ potez protivnika prije nego što se dogodio. Njegova sposobnost da vodi zadnju liniju i orkestrira obranu bila je temelj poznatog „catenaccia“, ali i kasnijih sustava koji su Milanu donijeli europsku slavu.

Pod trenerskim vodstvom Arriga Sacchija, a kasnije Fabija Capella, Milan je izgradio jednu od najboljih obrana u povijesti nogometa, a Baresi je bio njezin apsolutni vođa. Zajedno s Paolom Maldinijem, Alessandrom Costacurtom i Maura Tassottijem činio je strašan kvartet koji je dominirao europskim travnjacima krajem 1980-ih i početkom 1990-ih. Njihova disciplina, linijsko kretanje i savršeno postavljanje često su dovodili protivničke napadače do očaja.

Baresijeva kolekcija trofeja u dresu Milana impresivna je: 6 naslova Serie A, 3 Kupa europskih prvaka/Lige prvaka, 2 Interkontinentalna kupa, 4 Superkupa Italije, 2 UEFA Superkupa i mnogi drugi. Bio je kapetan tijekom zlatnih godina i utjelovljenje „rossonera“ filozofije – borbenost, odanost i tehnička superiornost.

Za reprezentaciju Italije odigrao je 81 utakmicu. Sudjelovao je na tri Svjetska prvenstva, a najveći uspjeh doživio je 1982. godine u Španjolskoj, kada je Italija osvojila naslov svjetskog prvaka. Iako je tada bio vrlo mlad i nije bio standardni prvotimac, kasnije je preuzeo ključnu ulogu u „azzurrima“. Posebno se pamti njegovo herojsko izdanje u finalu Svjetskog prvenstva 1994. u SAD-u. Baresi je tada bio ozlijeđen, propustio je veći dio turnira, ali se uspio vratiti za finale protiv Brazila. Odigrao je savršenu utakmicu u obrani, no tragično je promašio jedanaesterac u raspucavanju, nakon čega je Brazil postao prvak. Ipak, taj trenutak nije zasjenio njegovu veličinu i hrabrost.

Njegova karijera završila je 1997. godine, a Milan je u znak zahvalnosti odlučio umiroviti njegov dres s brojem 6 – čast koja je pripala samo nekolicini najvećih legendi u povijesti kluba. Baresi je ostao trajno povezan s Milanom, radeći u raznim ulogama unutar kluba, te se i danas njegovo ime izgovara s posebnim poštovanjem.

Franco Baresi nije bio tip igrača koji plijeni pažnju atraktivnim potezima ili golovima, već igrač koji je svoju veličinu gradio na tihom, ali moćnom utjecaju. Bio je „obrambeni maestro“, igrač koji je redefinirao ulogu libera i ostavio dubok trag u nogometnoj povijesti. Njegova kombinacija skromnosti izvan terena i besprijekorne dominacije na njemu učinila ga je uzorom generacijama koje su dolazile.