Najbolji mađarski nogometaš svih vremena i jedan od najvećih nogometaša koji je zaigrao na svjetskom prvenstvu, Ferenc Puskas je bio predvodnik Magičnih Mađara, reprezentacije koja je dominirala svjetskim nogometom ranih pedesetih godina proteklog stoljeća. Ipak, nije imao tu sreću da podigne trofej namijenjen svjetskom prvaku nakon što je njegova momčad poražena u povijesnoj finalnoj utakmici protiv Zapadne Njemačke na svjetskom prvenstvu u Švicarskoj 1954. godine rezultatom 3:2.

Puskas je rođen 1927. godine u Budimpešti, a nogomet je počeo igrati u juniorima Kispesta još u osnovnoj školi. Do trenutka kad je napunio 16 godina, Puskas je već bio standardni prvotimac, a već tada bila je očita njegova velika ambicija i čelična volja. Reprezentativni debi je imao već sa 18 godina u utakmici protiv Austrije, što je za Mađarsku bila tek druga međunarodna utakmica nakon završetka Drugog svjetskog rata. Odmah u debiju je zabio jedan od golova u pobjedi rezultatom 5:2.

Neobičan nogometaš iz puno razloga, Puskas je građom bio nizak i nabijen, ne posebno jak u skoku, a igrao je gotovo isključivo lijevom nogom. Međutim, njegovi telenti su bili neosporni, što pokazuje i njegova statistika. U 84 utakmice za reprezentaciju Mađarske je postigao 83 gola, što je učinak koji je ostao nedostignut na reprezentativnom planu sve dok napadač reprezentacije Irana Ali Daei nije postavio novi rekord u studenom 2003. godine.

Puskas je imao uspjeha i na klupskom planu sa Kispestom, koji je 1949. godine postao vojni klub i dobio novo ime - Honved. Puskas je kao glavni napadač momčadi dobio nadimak 'Galopirajući major', u skladu sa njegovim vojnim činom, a kao kapetan je predvodio momčad do pet naslova državnog prvaka.

Mađarska je reprezentacija dominirala međunarodnom scenom u razdoblju od 1950. do 1952. Puskas je bio kapetan reprezentacije koja je osvojila olimpijsko zlato u Helsinkiju, a predvođeni izbornikom Gusztavom Sebesom na svjetsko prvenstvo 1954. godine su stigli sa nizom neporaženosti koji je trajao četiri godine. Njihova najzvučnija pobjeda je stigla 25. studenog 1953. na 'hramu nogometa', engleskom Wembleyu, na kojem Engleska nikada do tada nije izgubila od jedne reprezentacije izvan britanskog kraljevstva. Mađarska je ostvarila pobjedu rezultatom 6:3 u utakmici koja je ušla u povijest nogometa kao jedna od najvećih utakmica prošlog stoljeća, a Puskas je postigao dva gola, dok je njegov partner iz napada Nandor Hidegkuti postigao hat-trick.

Puskas i društvo su oduševili 100.000 navijaca domaćina sa svojom igrom prepunom kratkih i dugih pasova, u potpunosti nadigravši Engleze. Ova mađarska momcad, sagrađena oko Puskasa, igrala je napadački nogomet kakav Englezi nikada ranije nisu vidjeli. Dok je engleska reprezentacija i dalje igrala u staroj WM formaciji, Mađarska je prezentirala 4-2-4 formaciju sa Sandorom Kocsisom i Puskasom koji su napadali sa desne, odnosno lijeve strane, dok je centralni napadač Nandor Hidegkuti probijao sredinu. U samoj jednoj utakmici ova je momčad razbila mit o nadmoći koji je Engleska do tada uživala u svjetskom nogometu.

"Wright je prošao pored njega kao motor koji ide na pogrešno gorivo." Ovom rečenicom je The Times opisao kako je Puskas predriblao engleskog kapetana Billya Wrighta prije nego što je postigao jedan od dva svoja gola. Poniženje nije završilo na tome, jer je poslije manje od šest mjeseci kasnije Engleska dobila i drugu nogometnu lekciju od Mađara, koji su u uzvratu na domaćem terenu slavili sa čak 7:1.

Nije stoga čudno da su Mađari na svjetsko prvenstvo 1954. godine stigli kao prvi favoriti natjecanja. Imali su najjaču napadačku liniju u povijesti nogometa, a na samom otvaranju turnira u Švicarskoj su demonstrirali snagu pobijedivši Južnu Koreju rezultatom 9:0. Uslijedila je nova visoka pobjeda protiv Zapadne Njemacke rezultatom 8:3, a Puskas je u obje utkamice bio strijelac.

Međutim, utakmica protiv Zapadne Njemačke donijela je Puskasu i ozljedu koljena u sudaru sa Wernerom Liebrichom, te je morao sa tribina gledati četvrtfinalnu i polufinalnu utakmicu, u kojima su njegovi suigrači pobijedili najprije Brazil, a zatim i dvostruke svjetske prvake Urugvaj, oba puta sa po 4:2.

Pred finalnu utakmicu sve su oči bile uprte u kapetana mađarske reprezentacije. Je li u potpunosti zaliječio ozljedu? Ne želeći propustiti ovu utakmicu, vrhunac svoje dotadašnje karijere, Puskas je igrao unatoč lijecničkim upozorenjima da nije u potpunosti zdrav. Magični Mađari su sjajno započeli utakmicu, a činilo se kako je Puskas ušutkao sve one koji su sumnjali u to je li trebao zaigrati postigavši gol već u šestoj minuti.

Dvije minute kasnije bilo je već 2:0, ali u utakmici koja je igrana u Bernu po teškom pljusku Zapadna Njemačka je brzo odgovorila i do poluvremena je bilo 2:2, a već nakon tri minute igre u drugom poluvremenu i 3:2 za Njemce. Bilo je još vremena za Puskasa da ponovno pronađe put do protivničke mreže, ali gol koji je postigao poništen je zbog zaleđa. Nakon 31 uzastopne utakmice bez poraza, Mađarska je izgubila u najvažnijoj utakmici.

Nakon velikog finala, sjajna Mađarska momcad se postepeno raspadala, a uskoro se i Puskasov život dramatično promijenio. 1956. je sa Honvedom putovao u Španjolsku na utakmicu europskog kupa protiv Athletic Bilbaoa. Bilo je to razdoblje nacionalnog ustanka u Mađarskoj, a Puskas i veliki broj njegovih suigrača nikada se nisu vratili kući, zatraživši utočište na Zapadu. Nakon 15-mjesečne zabrane igranja nogometa, prijatelj sada već 31-godišnjeg nogometaša Emil Oestreicher, nekada financijski direktor Honveda, a u to vrijeme tehnički direktor madridskog Reala, uvjerio je svoje nove poslodavce da Puskasa prihvate u svoje redove.

Tako je započelo novo uspješno razdoblje njegove karijere. Stvorivši jedno od najpoznatijih partnerstava u svijetu nogometa sa velikim Alfredom Di Stefanom, Puskas je Madrid odveo do pet uzastopnih naslova prvaka Španjolske, pomogavši ovoj momčadi da postane jedna od najdominantnijih snaga u europskom nogometu. Njegov najveći trenutak stigao je 1960. godine u finalu Kupa prvaka pred 130.000 gledatelja na stadionu Hampden Park u Glasgowu, gdje je Real rezultatom 7:3 savladao njemački Eintracht. Di Stefano je postigao hat-trick, ali zvijezda večeri je bio Puskas, koji je u legendarnoj pobjedi zabio čak četiri gola. Tu je sezonu završio sa sjajnih 35 golova u 39 odigranih utakmica.

1962. godine Puskas je dobio poziv za nastup u reprezentaciji Španjolske koja je nastupila na Svjetskom prvenstvu u Čileu. Pokazalo se to kao neuspješna avantura jer je Španjolska otišla kući već nakon grupne faze natjecanja, a Puskas nije uspio naći put do protivnicke mreže. U Madridu je ostao do 1967. godine, nakon čega se sa 40 godina života umirovio. U dresu španjolskog giganta je do tog trenutka odigrao 372 utakmice i postigao nevjerojatna 324 gola.

Nakon igračke karijere okrenuo se trenerskom poslu i sa Panathinaikosom 1971. godine stigao do finala Kupa prvaka, ali najveći osobni trijumf za njega je stigao 1992. godine kada se vratio u svoju domovinu

U njegovu čast, Népstadion u Budimpešti je 2002. godine preimenovan u Ferenc Puskas Stadion. Od strane Mađarskog nogometnog saveza proglašen je najboljim mađarskim igračem u zadnjih 50 godina.

2000. godine dijagnosticirana mu je Alzheimerova bolest zbog koje je u rujnu 2006. godine primljen u bolnicu u Budimpešti na intezivnu njegu , gdje je i umro 17. studenog iste godine.

Dan njegovog sprovoda 9. prosinca bio je proglašen nacionalnim danom žalosti u njegovoj rodnoj zemlji. Puskas je pokopan uz sve državne počasti u kripti bazilike Svetog Stjepana u Budimpešti.

Godinu dana nakon njegove smrti jedna od ulica u blizini stadiona u Budimpešti dobila je njegovo ime.