Planovi AC Milana i Intera da izgrade novi stadion ponovno su naišli na ozbiljnu prepreku. Iako su klubovi nedavno postigli dogovor s Gradskim vijećem o kupoprodajnoj cijeni i dobili pravnu potvrdu da se drugi prsten stadiona može srušiti, sada se ispostavlja da San Siro možda uopće nije moguće prodati.
Prema pisanju La Verità i SempreMilan, pravnik i autor Felice Raimondo upozorava da rezolucija iz 2000. godine definira San Siro kao neotuđivo javno dobro, namijenjeno “sudjelovanju građana u najprestižnijim nogometnim događanjima”. To znači da stadion može biti dan na korištenje, ali ne i prodan – osim ako se ne ukinu njegove sportske funkcije ili se ne zajamči njegova javna namjena. Ni jedno ni drugo trenutno nije riješeno.
Gradonačelnik Giuseppe Sala sve je više izoliran u pokušaju da progura prodaju stadiona. Iako većina u Gradskom vijeću formalno broji 31 člana, najmanje sedam ih se distanciralo od prijedloga. Među njima je i Carlo Monguzzi, koji tvrdi:
"Ta rezolucija je politički neodrživa. Nezamislivo je da najvažnija urbanistička odluka u desetljećima ovisi o glasovima desne oporbe. To je pitanje kredibiliteta većine."
Kako bi izbjegli direktno glasanje, članovi odbora za novi stadion – Giuseppe Bonomi i Alessandro Pasquarelli – navodno pokušavaju uvjeriti vijećnike iz Lega i Forza Italije da bojkotiraju sjednicu. Time bi se smanjio kvorum i omogućilo da prijedlog prođe bez unutarnjeg otpora.
Milan i Inter su ponudili 197 milijuna eura za otkup zemljišta oko San Sira, uz plan da se stadion djelomično sruši i izgradi novi kompleks s kapacitetom od 71.500 mjesta, uključujući 13.000 VIP sjedalica. Investicija bi premašila milijardu eura, a projekt potpisuje arhitekt Norman Foster u suradnji sa studijem Manica.
Međutim, ako se pravna prepreka iz 2000. godine ne ukloni, cijeli projekt bi mogao biti obustavljen. Vijeće mora donijeti odluku do 10. studenoga, jer nakon tog datuma drugi prsten San Sira dobiva status kulturne baštine, što bi onemogućilo njegovu rušidbu.
Unatoč optimizmu klubova i tehničkoj pripremljenosti projekta, pravna i politička realnost mogla bi zaustaviti najambiciozniji infrastrukturni plan u povijesti talijanskog nogometa. Milan i Inter sada čekaju rujan, kada bi se trebala donijeti ključna odluka – hoće li San Siro biti prodan, ili će ostati javno dobro koje se ne može otuđiti.
