El Clásico je na pragu i vijeme je da se malo educiramo o ovom najvecem svjetskom derbiju. Niste li se upitali zašto ljudi dvoboj Reala i Barcelone nazivaju više od nogometne utakmice? Ako jeste, morate procitati ovaj clanak, jer sadrži najinteresantnije anegdote iz povijesti rivalstva Reala i Barcelone.

Ovo nije nikakav povijesni presjek, više skup nekih intrigantnih podataka iz povijesti dva najveca španjolska kluba i njihovih meðusobnih dvoboja...

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri1. Povijesna je ironija da su Real Madrid zapravo osnovala dvojica brace - Katalonaca. Osnivaci Reala su bili Carlos Padros i Juan Padros, koji je bio i prvi predsjednik kluba. Klub se tada, naravno, nije nazivao Real, nego Madrid Football Club, a prefiks Real je usvojio 1920. godine, u vrijeme kralja Alfonsa 13.


2. Nakon što je bio jedan od osnivaca FC Zuricha, švicarski biznismen Hans Kamper je jednostavno želio osnovati svoj klub koji ce igrati organizirani nogomet u Barceloni. Njegov oglas u listu Los Deportes je doveo do osnivanja kluba 1899. godine. Zapravo, od prvih šest clanova kluba, samo su dvojica bili Katalonsi: Lluis d'Osso i Bartomeu Terradas, koji je kasnije postao predsjednik kluba.


3. Santiago Bernabeu je debitirao u dresu Reala sa samo šenaest godina, da bi u mirovinu otišao sa 32. Ipak, puno poznatiji ce u povijesti ostati njegova 35 godina duga vladavina na mjestu predsjednika kluba, covjeka koji je zapravo stvorio prve Galacticose puno prije nego što je Florentino Perez i pomislio na dovoðenje Luisa Figa. Bernabeuovo najvece pojacanje je bilo preotimanje Alfreda Di Stefana ispred nosa Barceloni, a u klub je doveo i igrace poput Alfonsa Navarra, Justa Tejade, Evarista i Fernanda izravno iz Barcelone.


4. Santiago Bernabeu se borio pod Francovim vodstvom u vrijeme španjolskog graðanskog rata i pridonio invaziji na Kataloniju. General Franco zapravo i nije bio veliki ljubitelj nogometa, ali je pomogao Bernabeu da stvori sjajnu momcad koja je godinama osvajala trofeje. Zapravo, kada bismo jedan klub trebali cvrsto povezati sa Francom, to bi bio Athletic Aviacion de Madrid, današnji Atletico Madrid, kojega su dijelom osnovali i pripadnici španjolskih zracnih trupa.


5. Je li Franco ucinio sve što je mogao da zaustavi Barcelonu? Zapravo ne, njega Barcelona uopce nije puno zanimala, što govori i cinjenica da su za njegove vladavine osvojili osam naslova prvaka Španjolske i cak devet naslova osvajaca Copa del Generalisimo (današnjeg Kupa Kralja, koji je u to vrijeme nosio njegovo ime).

On je imao puno važnijih stvari od sabotiranja jednog nogometnog kluba, poput ocuvanja vlasti i nadgledanja suðenja tisucama i tisucama Katalonaca, protivnika njegove vlasti, od kojih je jedan, slucajno ili ne, bio i predsjednik Barcelone Josep Sunyol, koji je na kraju i pogubljen.

Da bi stvar bila jasnija, treba reci kako je i predsjednik Real Madrida Antonio Ortega doživio istu sudbinu.

Franco nikada nije imao u primisli uništiti Barcelonu kao klub, ne zbog toga što su mu bili dragi, nego svjestan cinjenice da bi mu to stvorilo puno vece probleme od nogometne momcadi koja na terenu osvaja trofeje.


6. I dan danas je teško shvatiti što se to dogodilo u polufinalu natjecanja Copa del Generalisimo 1943. godine. Barcelona je prvu utakmicu pobijedila sa 3:0, a onda su u drugoj utakmici poraženi sa nevjerojatnih 11:1. Jasno je da se nešto što nema veze sa nogometom dogodilo iza tog nevjerojatnog rezultata.

Scott Murray je za The Guardian ponudio objašnjenje kako je prvi covjek državne sigurnosti prije utakmice posjetio svlacionicu Barcelone i rekao: "Vi ste nogometaši samo zbog velikodušnosti režima koji vam je oprostio nedostatak patriotizma!"

Ako je ovo istina, zašto je izabrana baš ova utakmica? Posebno se to pitanje postavlja ako se zna da je Real kasnije izgubio u finalu od predstavnika druge separatisticke pokrajine, baskijskog Athletic Bilbaa, a posebno kada se zna da je Barcelona te sezone u La Ligi završila natjecanje ispred Reala.


7. Ljudi cesto zaboravljaju kako bi Alfredo Di Stefano postao igrac Barcelone da nije bilo nekih cudnih okolnosti i brzog razmišljanja Santiaga Bernabeua. Ljudi u Barceloni su bili impresionirani Di Stefanovim igrama za Millionarios. On je u dresu tog kluba bio toliko dobar da su ga Kolumbijci uzeli u svoju reprezentaciju, iako je bio Argentinac i vec ranije igrao za reprezentaciju Argentine.

Mogucnost da zaigra u momcadi sa Laszlom Kubalom je ostala jedna od najvecih 'što ako?' u povijesti nogometa. Osam naslova osvajaca La Lige i pet naslova prvaka Europe govore kako bi Real bez Di Stefana bio drugaciji klub.

Šteta je da mnogi pripadnici mlaðih generacija danas Di Stefana ne vide kao jednog od najboljih svih vremena, iz prostog razloga što ne znaju dovoljno o njemu.

Legendarni Sir Bobby Charlton je o njemu jednom rekao: "Nikada nisam gledao tako kompletnog nogometaša. Izgledalo je kao da je uspostavio vlastiti zapovjedni centar u središtu igre. Bio je u isto vrijeme i snažan i suptilan. Kombinacija kvaliteta koja je bila zadivljujuca."


8. Kao i Alfredo Di Stefano, i Laszlo Kubala je bio i na meti Barcelone i na meti Reala. On je odabrao Barcelonu, vjerojatno i zbog cinjenice da je trener te momcadi bio njegov ocuh. U dresu Barcelone je odigrao 256 utakmica i postigao 194 gola, a bio je dio momcadi koja je osvojila cetiri naslova prvaka Španjolske i pet naslova osvajaca Copa del Generalisimo.

1999. godine navijaci Barcelone su ga izabrali za najboljeg igraca koji je ikada igrao za taj klub.


9. Kada je Johan Cruyff stigao u Barcelonu, odmah je zadobio naklonost navijaca kritizirajuci Realove veze sa generalom Francom. Imao je problema kada je sinu dao ime Jordi, buduci da se radi o katalonskom imenu.

Cruyff je kod nekih smatran Barceloninom verzijom Alfreda Di Stefana, ali nikada nije dosegnuo iste visine.


10. Real Madrid - Barcelona 0:5 (1974. godine)

Dva desetljeca ranije Barcelona je slavila sa jednako uvjerljivih 7:2. 1974. je bila prva sezona Johana Cruyffa, a Barcelona je ponizila Real na Santiago Bernabeu stadionu.


11. Real Madrid je imao monopol na La Ligu od 1985. do 1990. Bilo je to ponajprije zahvaljujuci sjajnom meksickom napadacu Hugu Sanchezu, koji je u 283 utakmice postigao 207 golova.

Njegovo partnerstvo sa Emiliom Butruaguenom je bilo sjajno, a pomogla je i cinjenica da su bili i dobri prijatelji izvan terena. U sezoni 1989./1990. Real je u La Ligi postigao cak 107 golova.


12. Razdoblje izmeðu 1978. i 1984. i nije bilo najsretnije za Diega Maradonu. Jasno, sjao je u Argentini, ali ne zaboravite - nije izabran u momcad koja je 1978. igrala na svjetskom prvenstvu, koja je i osvojila to natjecanje.

1982. godine je izgubio kontrolu na svjetskom prvenstvu u utakmici protiv Brazila, a iz razdoblja provedenog u Barceloni ostat ce upamcen najviše po tucnjavi koju je izazvao u utakmici protiv Athletica.


13. Romário, Ronald Koeman, Pep Guardiola, Hristo Stoichkov, José Mari Bakero i Michael Laudrup - kakvu je momcad imao Johan Cruyff! Osvojio je pet uzastopnih naslova prvaka Španjolske i prvi naslov prvaka Europe za Barcelonu 1992. godine.


14. Sjajni brazilski napadac Romario je bio genijalac u protivnickom kaznenom prostoru, a 1994. godine je pobjedi Barcelone nad Realom rezulatom 5:0 pridonio sa tri gola.


15. Godinu dana nakon što je Barcelona ponizila Real slavivši sa 5:0, Real je uzvratio istom mjerom na svom terenu, a na Romariov hat-trick istom mjerom je uzvratio cileanski napadac Ivan Zamorano.


16. cinjenica da ce Ronaldo ostati upamcen kao jedan od najboljih igraca svih vremena unatoc brojnim problemima s ozljedama dovoljno govori o kakvom se igracu radilo. Njegovu jednu sezonu u dresu Barcelone teško ce bilo tko ponoviti, pa cak i genijalni Lionel Messi.


17. Luis Enrique je tri sezone ranije iz Barcelone prešao u Real, ali on tada nije bio na vrhuncu karijere i svakako je bio na izlaznim vratima Barce. Meðutim, kada je to napravio Luis Figo, navijaci katalonskog kluba mu nikako nisu mogli oprostiiti tu 'izdaju'.

Barceloni je trebao novac, Real ga je imao, a Figo ga je volio. Da je Barcelona bila u financijskim poteškocama dovoljno govori i cinjenica da su morali prodati Ronalda Interu jer ga nisu mogli placati. I prelazak Figa u Real i odlazak Ronalda u Inter pokazao se kao velika pogreška za oba igraca i za sva tri kluba.


18. S obzirom na to koliko je novca potrošeno na sklapanje te momcadi, može se reci kako su Galaticosi bili velika pogreška Florentina Pereza. Ironicno je da je njihov raspad zapoceo zbog odbijanja da se poveca placa naizgled nevažnom clanu momcadi, zadnjem veznom Claudeu Makeleleu. On je zapravo bio temelj te momcadi i sa njegovim odlaskom nestali su i rezultati.


19. Florentino Perez je potrošio na Galacticose toliko novca da nije mogao ni pomisliti na dovoðenje Ronaldinha, ali Barcelona jeste i dobili su u Brazilcu igraca koji im je donio dva naslova prvaka Španjolske i Ligu prvaka u sezoni 2005./2006.


20. U završnici sezone 2007./2008. Real je osigurao naslov prvaka upravo pred utakmicu sa Barcelonom. Katalolci su stoga morali na Santiago Bernabeu svecano docekati Realove igrace pred pocetak susreta i cestitati im na uspjehu. Barcelonin veznjak Xavi je kasnije priznao kako mu je to bilo veliko poniženje.


21. 2009. godine Barcelona je na Santiago Bernabeu slavila protiv Reala sa 6:2 u jednoj od najboljih utakmica ovih protivnika u posljednje vrijeme.


22. 2010. godine Barcelona je protiv Reala, predvoðenog Joseom Mourinhom slavila sa 5:0. Prije utakmice Portugalac je posprdno komentirao legendu Barcelone Johana Cruyffa, rekavši: "Ne treba mi on da me uci kako izgubiti finale Lige prvaka rezultatom 4:0."


23. Jose Mourinho je danas mogao biti trener Barcelone da se samo mogao malo više kontrolirati. Bivši dopredsjednik Barcelone Marc Ingla je otkrio: "Mourinho nam je pokazao PowerPoint prezentaciju u kojoj je sažeo svoju nogometnu filozofiju: kako unaprijediti naš klasicni 4-3-3 sustav, koja je pojacanja i odlaske igraca imao u vidu, pa cak i koga je želio za pomocnike. Predložio je Guardiolu, Luisa Enriquea, Sergia Barjuana i Alberta Ferrera. Problem je bio što je rekao da nikada nece promijeniti svoj odnos prema medijima."


24. Dolazak Cristiana Ronalda u Real je donio novu dimenziju dvobojima Reala i Barcelone, jer sada imamo i dva najbolja igraca danšnjice na suprotnim stranama.


25. Današnjica: Jose Mourinho je u momcad Reala instalirao borbeni duh kakvog nije bilo odavno. Zapravo, to je cinio sa svim momcadima sa kojima je igrao protiv Barcelone i uvijek se pitao zašto njegovi igraci u tim utakmicama dobivaju tako puno kartona.



Niti djelic onoga što predstavlja dvoboj Reala i Barcelone nismo vam uspjeli predstaviti u ovom tekstu. Niti djelic onoga što dvoboj Reala i Barcelone predstavlja nikada nece osjetiti ljubitelji nogometa koji nisu Kastiljci ili Katalonci, ali cinjenica je da cijeli svijet osjeca i zna da se radi o velikom rivalstvu i velikom nogometnom neprijateljstvu, koje ce još jedan od svojih vrhunaca imati veceras kada ce se sastati ponos Kastilje i Katalonije predvoðeni Joseom Mourinhom i Josepom Guardiolom, Cristianom Ronaldom i Lionelom Messijem....