Prošlo je pet godina otkako je Jürgen Klopp preuzeo poziciju menadžera Liverpoola. Učinak njemačkog trenera na klub s Anfielda je bio senzacionalan. U pola desetljeća, pedesettrogodišnji trener je promijenio kompletnu percepciju ovog kluba.
U listopadu 2015. godine je mnogima bilo jasno - uključujući i Brendana Rodgersa, Kloppovog prethodnika - da Liverpool ne ide nigdje. Prije razočaravajućeg remija s gradskim rivalom Evertonom na Goodisonu, Sjeverni Irac je govorio kako vjeruje da je njegova momčad na početku još jednog ciklusa rekonstrukcije. Vlasnici Liverpola, Fenway Sports Group, su već neko vrijeme počeli gubiti povjerenje u menadžera. Rodgersove opservacije prije derbija su bile kap koja je prelila čašu, iako je on bio apsolutno u pravu. Dobio je otkaz i poziv je upućen Kloppu.
U FSG-u su izuzetno cijenili bivšeg trenera Borussije Dortmund i njegov pozitivan stav je odgovarao trenutku. On je vlasnicima rekao da vjeruje kako momčad koju imaju može biti kompetitivna u svim natjecanjima. To je bilo ili nerazumno optimistično ili nije baš puno pratio Liverpool prije toga. Naslijedio je momčad punu nedostataka.
Na vratima je bio Simon Mingolet, obrana je bila propusna, iako su Mamadou Sakho, Dejan Lovren i Alberto Moreno bili skupo plaćeni prilikom dovođenja i smatrani igračima koji mogu promijeniti rezultate kluba. Vezni red nije bio puno bolji. Emre Can je još uvijek bio mlada nada. Jordan Henderson je već bio kapetan, ali su ga vlasnici smatrali jednim od igrača kojih su se spremni najlakše riješiti, a dio navijača ga je krivio za sve loše što se događalo na terenu. Očekivalo se kako će Philippe Coutinho imati veliki učinak - i jeste, s vremenom - kad je prodan Barceloni, a novac dobiven njegovom prodajom iskorišten na dovođenje igrača koje je Liverpool doista trebao.
Kad je napad u pitanju, u FSG-u su se još uvijek nadali kako Daniel Sturridge može ispuniti očekivanja i postati ikona Kopa, za što su vlasnici vjerovali da je predodređen. Sudbina Christiana Bentekea je bila da ga se navijači sjećaju s jezom. Danny Ings nije imao sreće, pokidao je ligamente koljena na prvom treningu pod Kloppovim vodstvom. Samo su Roberto Firmino i Divock Origi ostali od te napadačke skupine.
U pola desetljeća, Klopp je nagledao i upravljao promjenama u igračkom kadru. Michael Edwards je primio puno pohvala za svoju ulogu u procesu dovođenja igrača na putu do osvajanja naslova prvaka Europe i Engleske, ali isti taj sportski direktor je imao svoje prste i u dovođenju brojnih igrača, poput Lazara Markovića, kojih se nitko više i ne sjeća. Klupske aktivnosti na tržištu igrača postale su znatno učinkovitije s Kloppovim dolaskom i utjecajem.
Većina navijača je dočekala Kloppa kao spasitelja, što nije bilo iznenađenje. Pokazalo se kako su bili u pravu. Ipak, navijače bi mnogi smatrali puno pronicljivijima da ista takva očekivanja nisu imali i od Rodgersa. Protivnički navijači smijali su se želji navijača za dolaskom svojevrsnog Mesije u klub, ali Klopp je na kraju zadovoljio njihove potrebe.
Bilo je skeptika. U nekim se nogometnim krugovima pričalo kako je svlačionica Dortmunda postala prezasićena Kloppovim metodama. To bi zapravo bilo i prirodno nakon sedam godina u tom klubu. Ali, zapravo je menadžer bio taj kojemu je trebao odmor i koji se vratio svjež i pun elana. Čak je i na Anfieldu bilo sumnje. Jedan važan član upravo je bio zajedljiv prema Njemcu u tjednima prije njegovog dolaska. Ako su ti komentari i stizali do vlasnika, oni su ih ignorirali.
Nije sve išlo glatko ni u odnosima s momčadi. U jednom trenutku su se neki iskusniji igrači zapitali jesu li njegove metode ispravne i komentirali nedostatak alternativnih taktika u trenucima kad stvari ne idu po planu. Unatoč tome, momčad je od Kloppovog dolaska bila u uzlaznoj putanji u svakoj od nadolazećih sezona.
Najveće zadovoljstvo onim najvatrenijim navijačima s Merseysidea donosi način na koji je on usvojio sve vrijednosti ovog kluba. Nije dao prednost osnovama biznisa američkih vlasnika nego identitetu navijača, koji je drugačiji od mentaliteta u upravi. Grad Liverpool je uporište lijevo orijentiranih ljudi, a Kloppovi osobni stavovi su se savršeno uklopili u riječi i ideale Billa Shanklya, vodećeg filozofa Kopa. Kloppova uključenost u zajednicu i akcije tijekom ovogodišnjeg lockdowna su samo učvrstili njegovu reputaciju. To će biti njegova ostavština jednako koliko i trofeji.
Ipak, trofeji su i dalje vrlo značajna stavka. Liverpool je u dobroj situaciji da nastavi sa svojim uspjesima, unatoč nedavnom porazu rezultatom 7:2 od Aston Ville. Jedna od sjajnih stvari Kloppove 'vladavine' je osjećaj svježine koji okružuje njegovo upravljanje. Dok ulazi u drugu polovinu desetljeća na klupi Liverpoola - a rekao je kako će vjerojatno ponovno uzeti odmor od nogometa kad mu ugovor istekne 2024. godine - on se već upisao u knjige legendi Anfielda.
Najveća klupska trenerska legenda Bill Shankly je svoj prvi ligaški trofej osvojio u istoj fazi karijere kao i Klopp. Tijekom sljedeće dvije sjajne sezone sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, Liverpool je dosegnuo visine koje su se činile nezamislivima kad je Škot 1959. godine preuzeo momčad u drugom rangu engleskog nogometa. Nakon toga, momčad je stagnirala do Shanklyevog velikog revivala ranih sedamdesetih.
Naslijedio ga je Bob Paisley i od Liverpoola stvorio europsku snagu 1974. godine, te je u pet godina tri puta osvajao naslov prvaka Engleske i donio dva naslova prvaka Europe i jedan Kup UEFA na Merseyside. Paisley je na klupi proveo ukupno devet godina, slično koliko je planirao i Klopp, a u tom razdoblju je osvojio još tri titule prvaka, jedan europski kup i četiri liga kupa prije odlaska u mirovinu.
Kenny Dalglish, još jedna velika klupska legenda, je obilježio petu godišnjicu na klupi 1990. godine, nekoliko tjedana nakon što je osvojio ligu. Slavljenički raspoložen Kop nije znao da je to bio početak tridesetogodišnje suše koju će tek Klopp prekinuti. Tragedija na Hillsboroughu prethodne godine je destabilizirala i Dalglisha i klub. Devet mjeseci nakon pete godišnjice Škot je napustio mjesto menadžera, emocionalno potresen spomenutom tragedijom i njezinim posljedicama.
Od ostalih menadžera u eri poslije Shanklya, petu godišnjicu na klupi Liverpoola su dočekali Gerard Houllier 2003. i Rafa Benitez šest godina kasnije. Francuz je vratio nade u povratak u vrh osvajanjem FA kupa, liga kupa i Kupa UEFA 2001. godine, ali nikad se nije u potpunosti oporavio od ozbiljnog srčanog udara koji je doživio u sezoni nakon toga.
Njegov nasljednik Benitez je počeo sjajno, osvojivši Ligu prvaka u svojoj prvoj sezoni, FA kupa godinu kasnije i plasmanom u novo finale Lige prvaka u svojoj trećoj godini. Nakon toga se našao u središtu sukoba između navijača i tadašnjih vlasnika kluba Georgea Gilletta i Toma Hicksa, pa je do pete godine već i sam očekivao odlazak iz kluba.
Shankly je napravio najveći posao u povijesti kluba s Anfielda, pretvorivši drugoligaša u kontinentalnu silu i predavši ga u ruke Paisleyu, čiji učinak vjerojatno nikada neće biti dostignut. Kloppova početna točka je bila negdje između ta dva velikana i uspio je izgraditi sjajnu poziciju. On ima tu sreću da surađuje sa stabilnim vlasnicima, koji su odani interesima kluba i svom menadžeru, odlično je spreman, zdrav i pun energije. Momčad je u savršenoj situaciji da nastavi dalje u istom ritmu. Klopp je 2015. godine bio optimist na klimavim temeljima, ali danas ima svaki razlog da bude neograničeno optimističan. Podigao je očekivanja i spreman je ispuniti ih.