Domenico di Carlo je igrao u svojoj standardnoj 4-4-2 formaciji, ali je zbog gripe na klupi morao ostaviti standardnog Giampaola Pazzinia, umjesto kojega je od prve minute zaigrao Nicola Pozzi coming in. Daniele Mannini i Fernando Tissone su takoðer ostali izvan pocetne postave, u kojoj su se našli Vladimir Koman i Andrea Poli.
Claudio Ranieri je izabrao jedanaestorku koja je zapocela u formaciji 4-3-1-2, ili možda je tocnije reci 4-3-3, sa Jeremyem Menezom i Mirkom Vucinicem koji su mijenjali strane, ali i ulazili u sredinu napada. Ranieri je takoðer u potpunosti promijenio vezni trojac koji je sudjelovao u pobjedi protiv Catanie preko tjedna.
Utakmica je igrana u prilicno sporom ritmu, ali je ipak bila relativno otvorena i ugodna za gledanje, a na kraju je proizvela i tri gola i tri crvena kartona.
Dvije su momcadi imale razlicit pristup igri. Roma je imala više igraca u sredini veznog reda i igrali su strpljivu pas igru, gradeci svoje napade relativno sporo. Ponekad su previše dugo držali loptu na sredini terena bez da su uspijevali izvuci igrace Sampdorie sa njihovih pozicija, kao da im je nedostajao pravi playmaker koji bi povezao vezni red sa napadacima.
Ipak, korištenje dvojice krilnih napadaca natjeralo je bekove Sampdorie na defanzivnu igru, a Roma je izgledala najbolje kada su njezini bekovi, krila i vezni igraci stvarali trokute po krilima i kombinirali sa loptom.
Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri!Sampdoria je igrala izravnije prema golu, pokušavajuci što prije loptu dostaviti do svojih krilnih igraca i prebacujuci brzo težište igre sa lijeve na desnu stranu i obrnuto. Nedostajala im je bolja suradnja izmeðu krila i napadaca, a napadackom dvojcu Pozzi - Marilungo, koji je prvi put zaigrao zajedno, ocito nedostaje uigranosti i tecnosti u igri.
Isto se može reci i za Sampdorijin pressing - pokušavali su odmah u zacetku sprecavati kombinacije veznjaka Rome, ali nisu uspijevali formirati pravu formaciju koja bi im to olakšala, pa je Roma jednostavno uspijevala zadržati loptu u sredini. Romin gol je stigao nakon jednog od rijetkih izravnih napada, kada je Vucinic prošao desnom stranom i smjestio loptu u dalji kut, ali sve u svemu njihova se dominacija u posjedu ocitovala i u rezultatu.
Roma je prilicno mirno sacuvala vodstvo do kraja poluvremena, pa i do 55. minute, kada je jedna pogreška promijenila cijeli tijek igre. Juan, koji je ušao u poluvremenu umjesto Mexesa, je vratio prekratku loptu vrataru Juliu Sergiu, koji je bio prisiljen srušiti Angela Palomba. Vratar Rome je dobio crveni karton, a njegova zamjena Doni nije uspio zaustaviti Pozzijev udarac sa bijele tocke.
Ranieri je iz igre izveo Meneza kako bi uveo Donija, pa je Roma zaigrala u 4-3-2 formaciji, a od Vucinica i Borriella se ocekivalo da prave što veci pritisak i na stopere i na bekove, te na taj nacin pokušaju biti i prijetnja za gol, ali i prva stepenica obrane. Vecinu drugog poluvremena to je i funkcioniralo prilicno dobro, jer Di Carlo nije na pravi nacin odgovorio kada je njegova momcad ostala sa igracem više.
Situacija je nakon toga na terenu bila prilicno cudna - Roma je ocito igrala na remi, a vezna trojka i bekovi su uglavnom ostajali na svojim pozicijama cak i kada su Giallorossi imali loptu u posjedu. To je znacilo da su domaci, igrajuci u formaciji sa cetiri igraca u obrani i dvojicom jako povucenih veznjaka, cesto imali situaciju šest na dva kada bi gosti poslali loptu prema svojim napadacima i nisu svim snagama kretali prema drugom golu i pobjedi.
Uz to, Romin napadacki dvojac je svoje uloge igrao prilicno dobro, pa je Luciano Zauri rijetko imao ikakvog utjecaja na igru, dok je Reto Ziegler takoðer vrlo rijetko kretao prema naprijed. cinilo se u tim trenucima kako ce utakmica završiti podjelom bodova.
Di Carlo se ipak odlucio na odreðene promjene u napadu, pa je u 82. minuti prešao na formaciju 4-1-3-2, nakon što je u igru ušao Mannini umjesto Polija. Nakon što je Mannini samo 60 sekundi proveo na terenu Sampdoria je došla do vodstva, kada je poslije njegovog ubacaja i još jedne katastrofalne pogreške Juana Guberti smjestio loptu u gol.
Posljednji trenuci utakmice su bili cudni. Iako mu je trebao gol, Ranieri je sa uvoðenjem Francesca Tottija u igru cekao sve do 91. minute, dok su oba stopera Sampdorie morala napustiti teren zbog drugih žutih kartona. Situacija Sampdorie na kraju je bila bizarna - morali su braniti vodstvo bez ijednog stopera i doslovce su se sami rasporeðivali po terenu. Na kraju su pretrpjeli kratke nalete Rome i ostvarili pobjedu koja je na poluvremenu izgledala nedostižno.
Takticka lekcija koja se može nauciti iz ove utakmice jeste da je opcenito pametno prilagoditi izgled svoje momcadi na terenu kada protivnik ostane sa igracem manje. Formacija koju ste poslali na teren da igra protiv jedanaest igraca možda nije najbolje rješenje za igru protiv desetorice, jer ste u tom slucaju suoceni sa drugacijim izazovom, brojcanom prednošcu na barem jednom dijelu terena i protivnikom koji takoðer igra sa drugacijim mentalitetom. Previše trenera jednostavno zadrži svoju pocetnu formaciju na terenu i kada protivnik ostane sa igracem manje i nada se kako ce tako nadigrati protivnika, dok samo male intervencije u momcadi mogu puno toga promijeniti.
Takva je situacija bila i ovdje. Di Carlo je predugo inzistirao na svojoj 4-4-2 formaciji sa pocetka i tako dozvolio da njegovi bekovi budu prelako iskljuceni iz igre, pa je gotovo propustio priliku za osvajanje tri bora. Kljucna promjena bila je uvoðenje Manninija.
