Nogometaš Barcelone Lionel Messi uskoro bi mogao po rekordni četvrti put osvojiti nagradu za najboljeg nogometaša svijeta, Zlatnu loptu, a u razgovoru za nogometni mjesečnik World Soccer prisjetio se svojih početaka, te prokomentirao svoju igru, odnos sa suigračima i svoja očekivanja u razdoblju koje je pred nama....

Koja je vaša prva uspomena vezana uz nogomet?
 - Moje prve uspomene su iz vremena kad sam bio jako mali, možda sam imao tri ili četiri godine i igrao kod kuće u susjedstvu. Mogu se sjetiti svoje slike s loptom u nogama dok sam bio još vrlo mlad.

Jeste li već tada naučili kako izbjegavati prekršaje?
 - Uvijek sam imao isti stil igre. Nije me puno brinulo to što me ljudi udaraju.

Kad pogledate unatrag na svoje prve tjedne i mjesece u Barceloni, jesu li to bila sretna ili loša vremena?
 - Oboje. Bio sam sretan što živim u Barceloni i što doživljavam nove stvari. S druge strane, bilo mi je teško biti tako daleko od ljudi. Morao sam krenuti ispočetka, novi suigrači, novi prijatelji. Također, ispočetka nisam mogao igrati zbog ozljede i zbog problema s papirologijom. Taj početak je bio težak.

Tko su bili vaši idoli?
 - Uvijek sam se divio Pablu Aimaru, on je došao iz Rivera i puno sam ga pratio.

Jeste li imali problema s ljudima zbog toga što ste bili mali rastom?
 - Ne, nikad nisam imao probleme zbog visine. Uvijek sam bio najniže dijete, i u školi i u svojim momčadima.

Niste bili redovni starter sve do 13. ili 14. godine, kad je Tito Vilanova, vaš trenutni trener u Barceloni, preuzeo tu generaciju. Jeste li ikad pomislili na odustajanje?
 - Ne, nikada. Uvijek sam mislio samo na treniranje i rad, na lov za svojim snovima. Bio sam sretan kad je Tito došao i počeo me češće stavljati u momčad i on tada se moja karijera u omladinskoj školi promijenila.

Je li Tito sada isti kao i tada?
 - On je ista osoba koja nas je trenirala i u kadetima. Bio sam mali i ne sjećam se puno stvari iz tog vremena, ali on je ostao isti i odnosi se prema nama na isti način kao i tada.

Jeste li i tada igrali na isti način kao i sada, kao 'lažna devetka'?
 - Ne, sustav je bio drugačiji. Igrali smo s jednim napadačem i s jednim igračem odmah iza njegovih leđa, te s dva krila. Ja sam bio takozvana 'mediapunta'. Nije bilo 'lađžne devetke' jer nismo igrali u takvom sustavu.

Je li vaš stil igre rezultat vaše edukacije u Barceloni?
 - Moj stil igre je uvijek bio isti. Ja nikad nisam pokušavao razviti poseban stil. Od rane mladosti igram na isti način. Ono što je sigurno istina jeste to da sam puno naučio u omladinskoj školi Barcelone. Način na koji smo radili je bio drugačiji. Bilo je puno kontakta s loptom i puno rada na taktici. Došao sam iz Argentine, gdje se takvo što ne radi. Tamo je bilo puno trčanja i ništa puno više od toga.

Ponovno u momčadi igrate s Cescom Fabregasom, s kojim ste igrali u mlađim kategorijama. Postoji li između vas neko posebno razumijevanje u igri?
 - Mi se jako dobro razumijemo i jako se dobro poznajemo. S Cescom je lako igrati zbog njegovog stila igre. Pokušavamo tražiti jedan drugog na terenu u utakmicama i na treninzima.

Kad ste prvi put zaigrali za prvu momčad Barcelone, na predsezonskom trofeju Joan Gamper, Fabio Capello vas je opisao kao 'malog vraga'...
 - Bilo je nevjerojatno čuti da je on to rekao. On je trener koji je tako puno osvojio i bilo je jako lijepo čuti da je to rekao o meni.

Kad ste trebali debitirati u ligi, pojavili su se problemi s putovnicom...
 - To je bio težak trenutak, ali nasreću riješen je vrlo brzo. Želio sam igrati, imao sam priliku napraviti korak prema prvoj momčadi, a nije mi bilo dopušteno. Nisam shvaćao zašto ne mogu igrati.

Što mislite, zašto su vas Deco i Ronaldinho uzeli pod svoje okrilje?
 - Ne znam. Od samog početka sam imao tu sreću da ih imam uz sebe. Bit ću im zahvalan cijelog života, njima i Thiagu Motti i Sylvinhu.

Što se dogodilo toj momčadi? Zašto se tako brzo raspala?
 - Ne znam što se zapravo dogodilo. Izgubili smo polufinale Lige prvaka protiv Manchester Uniteda i izgubili smo domaće prvenstvo od Reala zbog slabije gol razlike. Ne znam što se dogodilo, ali nam je barem poslužilo kao lekcija da budemo sigurni da se to neće dogoditi ponovno.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri

Sad ste jako pažljivi što se tiče ishrane. Nedostaje li vam nešto što ne jedete, a voljeli biste?
 - Puno je toga pisano o mojoj ishrani, ali promjena nije tako velika kao što ljudi misle. Ja jedem isto kao i nekada, iako sada jedem neke stvari koje ranije nisam jeo, poput ribe. Ipak, većina je ista.

U posljednje vrijeme dosta golova namještate suigračima, a dosta ih i postižete sami. Na koji se način vaša igra promijenila. Jeste li ranije bili veći individualac, jeste li više zadržavali loptu?
 - Nikad se nisam smatrao sebičnim ili igračem koji previše drži loptu, iako su neki ljudi tako mislili. Sazrio sam kao igrač i naučio puno od tih ljudi koji su mi pokušavali pomoći da napredujem.

Kako živite s pritiskom vaše pozicije, sa slavom i konstatnim hvalospjevima? Jeste li samokritični?
 - Da, jako. Više sam kritičan prema sebi nego bilo tko drugi. Znam kad sam odigrao dobro i kad sam odigrao loše. Ne treba mi to nitko drugi govoriti. Samo pogledam što sam napravio na terenu i znam, ne treba mi to nitko drugi reći.

Kad imate loptu, mislite li o opcijama koje imate ili je vaša igra spontana?
 - Uvijek pokušavam napraviti ono što je najbolje za kretanje prema protivničkom golu i nakon toga sve dolazi spontano.

Osim nogometnog aspekta vaše igre, radite li na snazi? Provodite li puno vremena u teretani?
 - Radim na svojim slabim točkama kako bih pokušao prevenirati ozljede i uvijek pokušavam biti na vrhuncu. Pazim na sebe, ali nije da život provodim u teretani. Nisam fanatik.

Što možete naučiti od suigrača? Ima li neki od njih vještine na kojima mu zavidite? Xavi, na primjer...
 - On je sjajan igrač. On nikad ne gubi loptu, ima sjajan pregled igre i čita igru, kontrolira ritam i brzinu.

A Andres Iniesta?
 - On je sličan. Možda Andres ima više golgeterskih sposobnosti, više ulazi u šesnaesterac. Ali oni su slični. Andres također ima sjajan pregled igre i kad je u formi on je taj koji pokreće momčad. Kad su i on i Xavi na terenu, protivnicima je jako teško doći do lopte.

Čini se kako se sve više i više vraćate u sredinu i sudjelujete u kreiranju igre, niste samo u šesnaestercu. Je li to svjesno napravljena promjena?
 - To ovisi o igri. Više se vraćam kako bih više bio u kontaktu s loptom i pokušao pokrenuti napade dublje iz terena, kombinirajući s veznim igračima. Ali, to uvijek ovisi o igri. Ja nisam samo još jedan vezni igrač, radim ono što je momčadi potrebno u određenom trenutku.

Kažu da kad izgubite, pa čak i na treningu, da je najbolje ne pokušavati uopće razgovarati s vama. Jeste li doista tako loš gubitnik?
 - Isto je sa svima u svlačionici. Kad izgubite osjećate se ranjeno i to je dobra stvar, jer svi želimo pobjeđivati, čak i na treningu. To znači da naša glad za uspjehom nije opala.

Jeste li nakon odlaska Pepa Guardiole vi postali lider momčadi?
 - Ja sam isti kao i ranije. Svi znaju svoju ulogu i ovoj grupi ne treba lider kao takav, zbog vrste ljudi koji sačinjavaju momčad. Ja igram istu ulogu kao i uvijek.

Vaš sljedeći veliki izazov će biti Svjetsko prvenstvo u Brazilu...
 - Da. Pobjeda na svjetskom prvenstvu je ultimativna nagrada, a pobijediti u Brazilu bi bio još veći uspjeh.

Pele, Diego Maradona, ljudi kažu da ste vi možda i najbolji igrač svih vremena...
 - Ja pokušavam napredovati svaki dan. Ako me ljudi uspoređuju s takvim igračima, igračima koji su bili velikani i o kojima se još i danas govori, iako su u mirovini, onda je to lijepo. Ja ne razmišljam o tome. Razmišljam samo o tome kako uvijek napredovati, a na kraju karijere ću razmišljati o onome što sam napravio. Onda ću pustiti ljudima da sude o meni.

Nedavno ste po prvi put postali otac. Što ako vaš sin Thiago bude navijač River Platea ili Rosario Centrala?
 - Ne vjerujem da će se to dogoditi.

Biste li voljeli da on postane nogometaš?
 - Želim da on bude ono što on bude htio. Kad odraste, sam će osjetiti što želi raditi. Ja ću biti sretan s njegovim izborom, kao i njegova mama.