Alessandro Del Piero rođen je 9. studenoga 1974. u Coneglianu, malom gradu u pokrajini Veneto. Od malih nogu isticao se tehnikom i osjećajem za igru. Njegov prvi ozbiljniji klub bio je Padova, gdje je debitirao u Serie B 1991. godine kao 16-godišnjak. Njegov talent ubrzo je primijetio Juventus, pa je 1993. stigao u Torino. Taj transfer označio je početak karijere koja će ga učiniti klupskom legendom.
Uspon u Juventusu
Del Piero je u Juventus stigao kao mladić koji je trebao učiti od velikana poput Roberta Baggia. Već u prvim sezonama pokazao je izvanrednu tehniku i preciznost, posebno pri udarcima iz slobodnih udaraca. Nakon što je Baggio napustio klub 1995., Del Piero je postao centralna figura napada.
U tom razdoblju Juventus je pod vodstvom Marcella Lippija dominirao Italijom i Europom. Del Piero je bio ključni igrač u osvajanju Lige prvaka 1996. godine, kada je Juventus u finalu svladao Ajax nakon izvođenja penala.
Zlatne godine i “Gol alla Del Piero”
U drugoj polovici devedesetih Del Piero se etablirao kao jedan od najboljih napadača svijeta. Posebno se proslavio udarcem s lijeve strane kaznenog prostora prema suprotnom kutu gola – akcija koja je dobila ime “Gol alla Del Piero”. Bio je kombinacija kreativca i strijelca, sposoban zabijati i asistirati.
Njegov doprinos Juventusu nije bio samo u broju golova, nego i u lojalnosti. Kada je klub prolazio kroz teške trenutke, poput “Calciopoli” skandala 2006. i izbacivanja u Serie B, Del Piero je ostao i predvodio momčad natrag u Serie A. Te sezone bio je najbolji strijelac lige i simbol vjernosti klubu.
Reprezentativna karijera
Za talijansku reprezentaciju debitirao je 1995. godine, a jedan od vrhunaca bila je Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj. Iako nije bio standardni prvotimac, njegova uloga bila je presudna – posebno pogodak protiv Njemačke u polufinalu (2:0), koji je postigao u produžetku. Italija je u finalu svladala Francusku na penale i Del Piero je tako postao svjetski prvak.
Nastupio je i na Euru 2000., gdje je Italija stigla do finala, ali je poražena od Francuske zlatnim golom Davida Trezegueta. Ukupno je za reprezentaciju Italije odigrao 91 utakmicu i postigao 27 golova.
Kasniji dio karijere
Nakon skoro dva desetljeća u Juventusu, Del Piero je 2012. otišao u Sydney FC u Australiji, gdje je popularizirao nogomet među lokalnim navijačima i ostao prava zvijezda. Nakon toga igrao je kratko i za indijski Delhi Dynamos prije nego što se povukao iz profesionalnog nogometa 2014. godine.
Nasljeđe i priznanja
Del Piero je za Juventus odigrao 705 utakmica i postigao 290 pogodaka, što ga čini najboljim strijelcem i rekorderom kluba po broju nastupa. Osvojio je šest naslova prvaka Italije (na terenu), Ligu prvaka, Interkontinentalni kup, Superkup Europe i brojne domaće kupove.
Njegov stil igre, vjernost klubu i poniznost izvan terena učinili su ga jednim od najvoljenijih igrača u povijesti Juventusa i talijanskog nogometa. Često ga navijači nazivaju “Pinturicchio”, po slavnom renesansnom slikaru, jer su njegovi potezi na terenu bili poput umjetničkih djela.
