Gordon Banks rođen je 30. prosinca 1937. u Sheffieldu, u radničkoj obitelji. Kao dječak radio je različite poslove, od dostavljača ugljena do zidara, a nogomet mu je bio strast kojom se bavio u slobodno vrijeme. Profesionalni put započeo je u Chesterfieldu, gdje je brzo pokazao talent za vratarsku poziciju.

Njegov uspon postao je ozbiljan kada je 1959. potpisao za Leicester City, tada solidan klub Prve lige. Tamo je izrastao u pouzdanog čuvara mreže, poznatog po izvrsnom refleksu, sigurnom hvatanju lopti i mirnoći u najtežim trenucima. S Leicesterom je dva puta igrao u finalu FA Cupa (1961. i 1963.), ali nije uspio podići trofej. Ipak, već tada je stekao reputaciju jednog od najboljih vratara u Engleskoj.

Vrhunac: Engleska i Svjetsko prvenstvo 1966.

Banks je 1963. debitirao za englesku reprezentaciju, a tri godine kasnije našao se u središtu jednog od najvažnijih trenutaka u povijesti engleskog nogometa. Bio je prvi vratar na Svjetskom prvenstvu 1966., održanom u Engleskoj.

Na putu do finala Banks je primio samo tri gola, a njegova mirnoća davala je sigurnost obrani kojom su dominirali Bobby Moore i Jack Charlton. U finalu protiv Zapadne Njemačke, koje je Engleska dobila 4:2 nakon produžetaka, Banks je stajao među vratnicama i postao dio „zlatne generacije“. Time je zacementirao svoje mjesto u povijesti – ostaje jedini engleski vratar koji je osvojio naslov svjetskog prvaka.

„Obrana stoljeća“

Unatoč velikom uspjehu 1966., Banks je možda najpoznatiji po jednoj akciji četiri godine kasnije, na SP-u 1970. u Meksiku. U grupnoj utakmici protiv Brazila suočio se s Peleom, tada već globalnom superzvijezdom. Jairzinho je poslao centaršut, Pele je skočio i uputio savršen udarac glavom prema donjem kutu gola. Većina gledatelja i sam Pele bili su uvjereni da je to pogodak.

Banks je, međutim, čudesnim refleksom spustio ruku i izbacio loptu preko grede. Pele je nakon utakmice rekao: „Branio sam se od Banksove obrane – lopta je već bila unutra, a on ju je nekako izvadio.“ Taj trenutak ušao je u povijest kao „Obrana stoljeća“ i do danas se smatra jednim od najvećih vratarskih poteza ikad.

Klupska karijera i kasniji život

Nakon razdoblja u Leicesteru, Banks je 1967. prešao u Stoke City, gdje je nastavio braniti na visokoj razini. S klubom je 1972. osvojio Liga kup, što je bio prvi veliki trofej u povijesti Stokea. Nažalost, njegova karijera naglo je prekinuta 1973., kada je u prometnoj nesreći izgubio vid na desno oko.

Iako se povukao iz engleskog nogometa, nastavio je kratko braniti u Sjedinjenim Američkim Državama za Fort Lauderdale Strikers, gdje je i dalje bio omiljen zbog svoje harizme i iskustva.

Nasljeđe i priznanja

Gordon Banks je za Englesku nastupio 73 puta i proglašavan je najboljim svjetskim vratarom šest godina zaredom (1966.–1971.) u izboru FIFA-e. Poznat je po skromnosti i sportskoj kulturi – rijetko je bio u središtu skandala ili sukoba, a navijači i suigrači pamte ga kao čovjeka koji je mirnoćom i osmijehom gradio autoritet.

Njegov utjecaj na engleski nogomet vidljiv je i u generacijama nakon njega – od Shiltona i Clements-a do Davida Seamana i kasnijih engleskih vratara, svi su ga isticali kao uzor.

Banks je preminuo 2019. u 81. godini, a Stoke City i Engleski nogometni savez priredili su mu emotivne oproštaje. Njegova statua ispred stadiona Stokea svjedoči koliko je bio važan za klub i cijelu zajednicu.