Djalma Pereira Dias dos Santos, poznat jednostavno kao Djalma Santos, rođen je 27. veljače 1929. u São Paulu. Nogomet je u Brazilu tih godina već bio duboko ukorijenjen, a mladi Djalma se vrlo rano počeo isticati svojom fizičkom spremom, tehnikom i smirenošću. Za razliku od mnogih obrambenih igrača toga vremena, on nije bio poznat samo po defanzivnim kvalitetama, već i po iznimnoj sposobnosti igranja s loptom.

Seniorsku karijeru započeo je u Portuguesi, klubu iz rodnog grada São Paula. Ondje je igrao od 1948. do 1959. godine i postao jedan od najboljih desnih bekova u Brazilu. Njegov stil igre – kombinacija snažnog markiranja, osjećaja za prostor i izvanredne tehnike – bio je rijetkost za to razdoblje. Već tada se vidjelo da nije riječ o klasičnom braniču, već o igraču koji je mogao sudjelovati u igri na svim razinama.

Vrhunac u Palmeirasu

Godine 1959. prešao je u Palmeiras, gdje će provesti sljedećih 10 sezona. U to vrijeme Palmeiras je bio jedan od najjačih klubova u Brazilu, a Djalma Santos bio je središnja figura u obrani. S klubom je osvojio četiri naslova prvaka države (Campeonato Paulista), a njegova pouzdanost i konzistentnost učinile su ga legendom ne samo Palmeirasa, već i cijelog brazilskog nogometa.

Kasnije je karijeru produžio u Atlético Paranaenseu, gdje je igrao sve do 1970. godine, čime je postao jedan od rijetkih nogometaša svoje generacije koji je aktivno igrao i nakon četrdesete godine života.

Reprezentativna karijera i svjetski uspjesi

Djalma Santos je za brazilsku reprezentaciju debitirao 1952. godine, a na velikoj sceni pojavio se na Svjetskom prvenstvu 1954. u Švicarskoj. Iako je Brazil tada ispao u četvrtfinalu od Mađarske u čuvenoj „Bitci u Bernu“, Santos je već tada pokazao da je igrač za najveće utakmice.

Njegov najslavniji trenutak dogodio se na Svjetskom prvenstvu 1958. u Švedskoj. Iako turnir nije započeo kao standardni igrač, ušao je u momčad za finale protiv domaćina i odigrao briljantnu utakmicu. Brazil je pobijedio 5:2 i osvojio svoj prvi naslov svjetskog prvaka, a Santos je zahvaljujući sjajnoj partiji uvršten u idealnu momčad turnira.

S Brazila je nastavio osvajati trofeje – bio je dio generacije koja je ponovila uspjeh 1962. u Čileu, a nastupio je i na Svjetskom prvenstvu 1966. u Engleskoj, što ga čini jednim od rijetkih igrača u povijesti koji su sudjelovali na četiri različita Mundijala. Ukupno je za reprezentaciju odigrao 98 utakmica, što je za ono vrijeme bio iznimno visok broj.

Stil igre i nasljeđe

Djalma Santos bio je prototip modernog bočnog braniča, mnogo prije nego što je ta uloga postala standard u svjetskom nogometu. Dok su desni i lijevi bekovi u 1950-ima uglavnom imali isključivo defanzivne zadatke, on je bio sposoban podizati se u napad, kombinirati s veznim igračima i stvarati višak na krilu. Njegova fizička snaga, izdržljivost i tehnička dotjeranost omogućavali su mu da bude jednako pouzdan u obrani i u napadu.

Poznat je i po disciplini na terenu – tijekom cijele karijere gotovo nikada nije bio isključen, što dovoljno govori o njegovoj sportskoj kulturi i fer-pleju. Bio je uzor mlađim generacijama brazilskih nogometaša i često se spominje kao pionir uloge koja je kasnije definirala igrače poput Cafúa i Daniela Alvesa.

Kasniji život i priznanja

Nakon završetka igračke karijere povukao se iz profesionalnog nogometa i živio mirno, posvetivši se obitelji i povremenim angažmanima u brazilskom sportu. FIFA ga je kasnije uvrstila među 125 najboljih živućih nogometaša na listi koju je sastavio Pelé 2004. godine, što je bila potvrda njegove veličine i trajnog nasljeđa.

Djalma Santos preminuo je 23. srpnja 2013. u 84. godini života. Njegovo ime ostalo je sinonim za odanost, pouzdanost i pionirstvo u ulozi bočnog braniča, a Brazil ga pamti kao jednog od ključnih igrača svoje prve šampionske generacije.