Marco van Basten rođen je 31. listopada 1964. u Utrechtu, u obitelji koja je već bila povezana s nogometom – otac Joop bio je amaterski igrač i prvi trener koji ga je uveo u sport. Marco je od malih nogu pokazivao nevjerojatnu koordinaciju i osjećaj za gol, a već s 16 godina Ajax ga je primijetio i doveo u svoju omladinsku školu.

Marco Van Basten je bio jedan od najboljih strijelaca svoje generacije. Ne samo da je postizao veliki broj golova, nego su mnogi od njih bili prava remek-djela. Ono što ga je, ipak, uvrstilo među prave velikane nogometne povijesti jeste činjenica da je bio najbolji onda kada je bilo najpotrebnije. Činilo se kako mu pritisak uopće ne smeta, ili čak da izvlači iz njega ono najbolje.

Van Basten je postigao jedan od najljepših golova u međunarodnim reprezentativnim natjecanjima svih vremena, a činjenica da je osvojio jedini trofej koji je nizozemska reprezentacija osvojila u svojoj povijesti dovoljno govori sama za sebe.

Da bi se shvatila važnost tog gola postignutog u finalu Europskog prvenstva 1988. godine, potrebno je vratiti se u 1970., kada je Nizozemska imala reprezentaciju za koju se govorilo kako igra "totalni nogomet". Momcad predvođena Johanom Cruyffom je osvajala sve koji su gledali njihove utakmice. Bila je to nogometna umjetnost. Bili su najbolji na svijetu, a nisu osvojili ništa. Samo su dolaskom u dva finala svjetskih prvenstava pokazali svoj talent.

Nakon odlaska Cruyffa, Nizozemska se raspala i čak se nije uspjela kvalificirati na Svjetska prvenstva 1982. i 1986. godine. Stoga je nova generacija, u kojoj su uz 23-godišnjeg Van Bastena bili i Ruud Gullit i Frank Rijkaard, na Europsko prvenstvo 1988. otišla opterećena prethodnim iznevjerenim očekivanjima i razočaranjima.

Van Basten je na prvenstvo otišao kao tek treći napadac u momčadi, ali je na turniru zabio pet golova i kući se vratio kao najveći heroj domovine. Najprije je zabio hat-trick u utakmici protiv Engleske, a zatim i pobjednički gol dvije minute prije kraja u polufinalu protiv domaćina Zapadne Njemačke.

Dok se nizozemska momcad pripremala za finale protiv Sovjetskog Saveza na Olimpijskom stadionu u Minhenu, očekivalo se kako će konačno biti ispunjen jedan od najvećih snova nizozemske nacije. Bio je veliki teret igrati pod tim pritiskom, ali to očito nitko nije rekao Van Bastenu.

Nizozemska je golom Gullita povela sa 1:0, da bi Van Basten, činilo se iz nemogućeg kuta, zabio iz voleja u sovjetsku mrežu za 2:0. Tim golom je Van Basten osigurao Nizozemcima prvi trofej u povijesti, a gol je ušao u legendu kao jedan od najljepših svih vremena.

Priča Marca van Bastena, kao i mnogih velikana europskog nogometa, započela je u Ajaxu, čiji su ga skauti primjetili dok je kao dječak igrao za Elinkwijk. Kada je kao 18-godišnjak stigao u Amsterdam, taj slavni klub je prolazio kroz krizu i pokušavao se vratiti na stare staze slave iz sedamdesetih, kada je Cruyffova generacija osvojila tri uzastopna naslova prvaka Europe.

Za reprezentaciju je debitirao na Svjetskom prvenstvu za mlade reprezentacije 1983. godine, ali već tada se pokazalo kako je podložan ozljedama, koje su mu na kraju i značajno skratile profesionalnu karijeru.

1986. godine je bio prvi strijelac Europe, te je dobio Zlatnu kopacku. Sa Van Bastenom u vrhu napada Ajax je osvojio dva naslova prvaka Nizozemske, dva Kupa Nizozemske i jedan Kup Pobjednika Kupova.

Ta pobjeda u finalu Kupa Pobjednika Kupova protiv Dynamo Dresdena je bila ujedno i posljednja Van Bastenova utakmica u dresu Ajaxa, za koji je postigao 128 golova u samo 143 utakmice.

Svi ti golovi i uspjesi imali su i svoju cijenu. U sezoni u kojoj je osvjen trofej Kupa Pobjednika Kupova ozlijedio je gležanj i morao je na operaciju. Ali, operacija je odgođena jer je Ajax odlučio kako ne mogu ostati bez njega u ključnim europskim utakmicama.

Sljedeće sezone je prešao u redove AC Milana, koji se dizao iz pepela nakon bankrota. Milan, koji je osvojio naslove prvaka Europe 1963. i 1969. godine, je od likvidacije 1986. godine spasio medijski magnat i budući talijanski premijer Silvio Berlusconi.

Milan je bio jedan od osnivača talijanske nogometne lige 1898. godine, ali sada su živjeli u sjeni gradskog rivala Intera, sa kojim su dijelili stadion San Siro. Berlusconi je u klub odmah uložio 30 milijuna eura, a dio tog novca potrošen je na nizozemski trojac Van Bastena, Gullita i Rijkaarda. Doveden je i jedan od najboljih talijanskih trenera Arrigo Sacchi, koji je kasnije na Euru '96. vodio i talijansku reprezentaciju.

Rezultati su došli brzo. Milan je po prvi put nakon devet godina osvojio Scudetto, i to uz veliki doprinos Van Bastena. Međutim, ponovno se pojavila ozljeda gležnja i te je sezone odigrao samo 11 utakmica.

Ispočetka se strahovalo kako bi zbog ozljede mogao propustiti i europsko prvenstvo, ali on ne samo da je bio najbolji strijelac tog natjecanja, nego je izabran i za Nogometaša godine, ispred klupskih i reprezentativnih kolega Gullita i Rijkaarda, što je bilo prvi put da prva tri mjesta u ovom izboru zauzmu igrači iz istog kluba i reprezentacije.

Nagradu za najboljeg igrača Europe je osvajao tri puta, 1988., 1989. i 1992., čime je izjednacio rekord Johana Cruyffa i Michela Platinija.

Na klupskom planu je 1989. godine sa Milanom u finalu Kupa Prvaka 1989. godine u Barceloni uništio bukureštansku Steauu. Van Basten je postigao dva, a Gullit preostala dva gola. 12 mjeseci kasnije su obranili trofej pobjedom protiv Benfice u finalu odigranom u Becu.

Međutim, uslijedila su i razočaranja. Nizozemska je imala loš nastup na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine. Nekako su se provukli u drugu fazu natjecanja bez ijedne pobjede, da bi odmah u drugom krugu bili poraženi od Njemačke.

Nakon toga se javno sukobio sa trenerom Sacchijem, a UEFA ga je kaznila sa četiri utakmice suspenzije zbog udaranja laktom protivničkog igrača.

Forma mu je pala, te je u sezoni 1990./91. postigao samo 11 golova u 33 odigrane utakmice. Međutim, sljedeće sezone ponovno se vratio na svoj standardni učinak, postigavši 25 golova u 31 utakmici.

Uslijedilo je Europsko prvenstvo 1992. u Švedskoj, na kojem je Nizozemska došla do polufinala, u kojem je bolja bila Danska. Van Basten je u toj utakmici promašio jedanaesterac, ali to ga nije spriječilo da i po drugi put bude proglašen najboljim igračem Europe.

Te jeseni u Milanu van Basten je odigrao neke od najboljih utakmica u svojoj karijeri. Postigao je 13 golova u 15 utakmica protiv najjačih obrana u svjetskom nogometu. Bio je to sjajan niz, ali čekale su ga još dvije operacije na ozlijeđenom gležnju. Stanje njegove ozljede je postalo kronično.

Njegova posljednja natjecateljska utakmica u dresu Milana je bio poraz od Olympique Marseillea u finalu Kupa Prvaka 1993. godine, koji je ostavio gorak okus. Marseille, klub u vlasništvu Bernarda Tapiea, pokazalo se kasnije potplatio je trojicu igrača Valenciennesa nekoliko dana prije finala kako bi lakše pobijedio u utakmici domaćeg prvenstva. Oduzet im je naslov prvaka Francuske, ali i naslov prvaka Europe.

Van Basten je dvije godine proveo u pokušajima da prebrodi ozljedu gležnja i vrati se na teren, ali na kraju se morao suočiti sa onim što je bilo neizbježno i u kolovozu 1995. godine objaviti kako se povlači u mirovinu. U 147 utakmica u dresu Milana je postigao 90 golova, dva puta je bio prvi strijelac Serie A, a postavio je i rekord sa 18 golova u 23 europske utakmice za klub.

Posljednju od 58 utakmica za reprezentaciju je odigrao u listopadu 1992. godine u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo protiv Poljske. Za Nizozemsku je postigao ukupno 24 gola.

Odigrao je deset sjajnih sezona, ali svi udarci koje je zadobio od obrambenih igrača, kao i neprimjereno liječenje pojedinih liječnika, doveli su do preranog kraja njegove karijere. Van Basten je imao sve. Bio je elegantan, ali snažan, igrao je podjednako dobro sa obje noge, sa sjajnom kontrolom lopte, bio je brz u okretu i nadmoćan u skoku.

"Marco je uvijek igrao nogomet poput balerine, ali njegov gležanj na kraju nije mogao izdržati napore." rekao je Rene Marti, jedan od liječnika koji su se brinuli za njegovo zdravlje.

Nije iznenađenje da je van Basten jedan od prvih koji je digao svoj glas za pročišćavanje nogometa od grubih prekršaja, predloživši da se u nogometu uvedu pravila za osobne prekršaje slicno kao u košarci, gdje igrač koji napravi pet prekršaja mora biti zamijenjen, čak iako nijedan od tih prekršaja ne bi bio dovoljno težak za žuti karton.

"Doista vjerujem da samo žuti i crveni kartoni više nisu dovoljni. Obrambeni igrači su danas postali suptilniji, stoga se puno prekršaja uopće ne vidi i ne dosudi." rekao je van Basten.

Međutim, on sebe ne vidi kao žrtvu protivničkih grubih prekršaja: "Ono što najviše frustrira nije način na koji sam ozlijedio gležanj, nego način na koji su me pojedini liječnici liječili. Osoba koja mi je najviše oštetila gležanj nije protivnicki igrac nego kirurg."