Od 'očinske figure' Helmutha Schöna do 'fenomenalnog' Gerda Müllera, Franz Beckenbauer se za službenu stranicu UEFA-e prisjetio zlatnog razdoblja reprezentacije Zapadne Njemačke, koju je 1972. godine kao kapetan predvodio do osvajanja Europskog prvenstva.

Zašto je momčad iz 1972. bila tako dobra?
- Trebalo je vremena da se naðemo. Kad je završilo Svjetsko prvenstvo 1970. godine završilo, to je bilo vrijeme za promjene. Veliki igrači iz te momcadi su se oprostili od reprezentacije i trebalo je uvesti nove. Mislim da razlog uspjeha leži u načinu na koji je momčad sastavljena - šest igrača je dolazilo iz Bayerna, tri iz Mönchengladbacha. Mislim da je utakmica na Wembleyu (pobjeda 3:1 u prvoj utakmici četvrtfinala protiv Engleske) bila jako važna. Bila je to prva pobjeda njemačke reprezentacije na engleskom tlu. Bila je to povijesna pobjeda i očito jako dobra stvar za naše samopouzdanje. Vjerovali smo da ako možemo pobijediti Engleze na Wembleyu možemo pobijediti bilo koga.

Bili ste kapetan nekoliko godina - mislite li da je momčad iz 1972. godine bila najbolja?
 - Da, ali isto tako moram reći da Europsko prvenstvo 1972. godine nije bilo teško osvojiti. Imali smo jednu tešku utakmicu i to je bilo to četvrtfinale u Engleskoj. Na završnom turniru su igrale samo četiri reprezentacije, danas ih igra šesnaest. Sve se razvilo na način koji tada nitko nije mogao ni zamisliti.

Što je Helmuth Schön znacio vama i njemačkoj reprezentaciji?
 - Helmuth Schön nam je svima bio poput oca. U eri modernog nogometa takvo nešto zapravo nije moguće. Helmuth Schön je prije svega bio nevjerojatno ljudsko biće. Svi su ga voljeli, bio je na usluzi svim igračima. Danas trener jednostavno nema vremena na takav način brinuti o igračima. Tajna je bila u tome da su svi željeli igrati za reprezentaciju, jer su svi znali da će Helmuth Schön u tom slučaju brinuti o njima.

Puno je priča o Gerdu Mülleru. Možete li nam reći nešto o njemu?
 - Gerd Müller je bio fenomen, postigao je toliko puno golova. Hvala Bogu da je igrao za Bayern i njemačku reprezentaciju. Bez njega, mislim da ne bismo osvojili ni europsko ni svjetsko prvenstvo. Morate imati takvog igrača kako biste uspjeli. On je bolje od bilo koga znao kako postići gol, a na tome može zahvaliti svojoj brzini. Na treninzima sam igrao protiv njega i nikad nisam imao šansu. Znali smo njegove pokrete, ali i dalje ga nismo mogli zaustaviti, tako je brz bio.

Čega se sjećate iz jedanaesteraca u finalu Europskog prvenstva 1976. u kojima ste izgubili protiv Čehoslovacke?
 - Nakon što smo osvojili Europsko prvenstvo 1972. i Svjetsko prvenstvo 1974., momčad se polako pocela rasipati. Gerd Müller i Wolfgang Overath su prestali igrati, tako da nekih velikih igrača tu više nije bilo 1976. To je ostavilo vakuum kojega nitko nije mogao popuniti. Tko bi mogao zamijeniti Gerda Müllera? Nitko. Isto je bilo i s Overathom. Stoga smo bili prilično sretni što smo se uopće plasirali na završni turnir, a naravno još više što smo došli do finala. Pobijedili smo u polufinalu Jugoslaviju u produžecima i plasirali se u finale, prvo ikada koje je odluceno izvođenjem jedanaesteraca. Prije toga se u slučaju remija igrala nova utakmica. Nismo uopće bili spremni za penale, nismo to očekivali i zato smo izgubili.