Najveći grad sa samo jednim velikim klubom u Velikoj Britaniji, Leeds, zauvijek će ostati povezan s čovjekom koji je doveo taj klub na sami vrh engleskog nogometa i čovjekom koji ga je potopio na samo dno.

Don Revie bio je menadžer Leeds Uniteda u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Stvorio je snažnu, dominantnu momčad od koje su strahovali svi klubovi širom zemlje.

Peter Ridsdale je bio predsjednik koji je prokockao klupsku budućnost u ranim dvijetisućitima, odobravanjem skupih transfera i potpisivanjem astronomskih ugovora puno prije nego što je klub imao prihoda kako bi pokrio te rashode.

Zahvaljujući Revieu i momčadi koju je stvorio uglavnom od domaćih igrača, Leeds je postao poznato ime u cijelom svijetu, pobjednički brand u potpuno bijeloj opremi. Zbog Rodsdalea, Leeds je postao sinonim katastrofalnog vođenja i brzog propadanja.

Danas je klub u sličnoj situaciji kao kad je Revie stigao na poziciju menadžera 1961. godine - prelazak iz druge u prvu ligu i borba za dalji napredak. A tako je klub i započeo kad se 1920. godine priključio engleskoj nogometnoj ligi.

Iako je grad Leeds uvijek imao samo jedan klub, taj klub nije uvijek bio Leeds United. Prvi klub koji je igrao na Elland Roadu, današnjem domu Leeds Uniteda, bio je Leeds City, oformljen 1904. godine. Kao i u obližnjim Huddersfuieldu i Bradfordu, i u Leedsu je primat u to vrijeme imao ragbi. Igrači ragbi kluba Leeds Steelworks odigrali su nekoliko egzibicijskih nogometnih utakmica prije nego što su se sastali u hotelu Griffin kako bi osnovali nogometni klub.

Taj klub, Leeds City, priključio se ligi zapadnog Yorkshirea, ali brzo je postalo jasno kako će nogomet biti teško 'prodati' ljudima iz petog po veličini grada u državi. Iznajmivši teren u Elland Roadu, koji je tada bio dom ragbi kluba Holbeck, Leeds City je odigrao niz prijateljskih i ligaških utakmica kako bi privukao interes publike i stvorio bazu onih koji će ih redovno pratiti.

Nakon što su već 1905. godine primljeni u englesku nogometnu ligu i nadogradili stadion na Elland Roadu kako bi mogao primiti do 22.000 gledatelja, Leeds City je odigrao svoju prvu utakmicu u drugoj diviziji na gostovanju kod Bradford Citya. U bojama koje će kasnije preuzeti i Leeds United, plavoj i žutoj, te pod nadimkom Pijetlovi (The Peacocks) prema obližnjem pubu, Leeds City nije najbolje počeo svoju debitantsku sezonu, ali je ubrzo pridobio lokalnu publiku.

Brojevi gledatelja su porasli s dolaskom Herberta Chapmana, nogometaša koji će kasnije postati jedan od najutjecajnijih trenera u nogometu. Njegova je momčad bila poznata po otvorenoj igri s puno golova, čiji je napredak prekinuo Prvi svjetski rat.

Kako bi se klub održao na životu, utakmice su organizirane i u vrijeme rata. Nakon studenog 1918. godine i nakon što je Chapman u međuvremenu misteriozno napustio klub kako bi prihvatio posao u lokalnoj uljari, jedan bivši zaposlenik kluba je tužio klub zbog plaćanja igrača dovođenih iz drugih gradova, što je u to vrijeme bilo zabranjeno. Vodstvo nogometne lige je tražilo papirologiju od kluba kao dokaz nevinosti, ali klupski dužnosnici su je odbili dostaviti.

Kao posljedica, uslijedilo je izbacivanje kluba iz lige 1919. godine, a Chapman se vratio u nogomet i postao menadžer Huddersfielda, s kojim je osvojio naslov prvaka, ponovivši kasnije taj uspjeh i kao menadžer Arsenala.

Većina igrača Leeds Citya je stavljena na aukciju i prodana u druge klubove, ali ne i u klub koji je osnovan u to vrijeme i koji je uselio na Elland Road - Leeds United.

Izbjegavši opasnost stapanja s Huddersfieldom, ali prihvativši njihove boje, plavu i bijelu (kasnije su se ipak prebacili na plavu i žutu), United je ostvario skromne uspjehe u ranim tridesetima. Popularnost i novac stigli su s Johnom Charlesom i njegovim transferom tek u pedesetim godinama dvadesetog stoljeća.

Don Revie je, naravno, transformirao i modernizirao klub nakon 1961. Leeds United postao je velika nogometnog sila, poput Liverpoola ili Manchester Uniteda, igrali su u potpuno bijeloj opremi, finale za finalom - sve je to došlo s Reviem. Kad je klub propao pod Ridsdaleom trideset godina kasnije, put do dna bio je dugačak, jer je Revie letvicu podigao visoko.

Ime Leeds City oživjelo je 2006. godine, spajanjem klubova Abbey Grange Old Boys, Adel FC i Leeds City Vixens te dva kluba Horsfortha kako bi stvorili prvu i rezervnu momčad u jorkširskoj ligi, kao i mladu, žensku i veteransku ekipu.

Najpoznatija ne-ligaška momčad u gradu je Guiseley, smještena u Nethermoor Parku od svog osnivanja 1909. godine.



PROMET

Zračna luka Leeds-Bradford je smještena trinaest kilometara sjeverozapadno od grada, a od nje se autobusom do grada dolazi za tridesetak minuta. Autobusni kolodvor je smješten malo istočno od centra grada, a željeznički jugozapadno i do oba se iz centra brzo stiže i hodajući. Do Londona se vlakom, koji polazi svakih sat vremena, dolazi za 2 sata i 20 minuta.


SMJEŠTAJ

Jedini hotel u blizini Elland Roada je Premier Inn Leeds City West. Osim ako vam nije od velikog značaja biti u blizini stadiona, puno bolji izbor je jugozapadni dio grada, gdje se u blizini željezničkog kolodvora nalazi veliki broj hotela, od kojih je najpoznatiji The Queens Hotel s četiri zvjezdice, s pogledom na gradski trg, prepoznatljiv po svom unutarnjem uređenju u stilu art decoa i jednom detalju - svježem mlijeku u ponudi.

U blizini je i jednako ikonski The Met, hotel iza čije fasade od cigle su prodavani igrači Leeds Citya na aukciji poslije propasti kluba 1919. godine.

Bliže rijeci je udobni Hilton Leeds City hotel s grijanim unutarnjim bazenom, spa centrom i teretanom, a tu su još i preko stotinu godina stari Leeds Marriott i The Cosmopolitan.

Tražite li neki povoljniji smještaj, u blizini je i Jurys Inn Leeds s atraktivnim pogledom na rijeku.


PIVO

Leeds je jedan od britanskih gradova s najživljim noćnim životom, s pabovima i barovima načičkanima u centru grada. Nogomet se najviše gleda u pabu The Hourglass, na čijim je zidovima raspoređeno čak devet televizora uz tradicionalno unutarnje uređenje. Sport se često gleda i u baru The Horse & Trumpet u samom centru grada, a popularan je i bar Marriott hotela, čija tradicija seže još od 1871. godine, iako danas ima moderan ugođaj, a na njegovim zidovima nalaze se uz televizore posteri filmskih klasika.

Najstariji pub u gradu je Whitelock’s, koji je 2015. godine proslavio nevjerojatnih 300 godina tradicije i koji u ponudi ima niz piva iz lokalnih pivovara, kao što su Elland Olkley i Saltaire. 2016. godine su otvorili i partnerski bar Turk's Head, u kojem se prodaju craft piva iz cijele Britanije.