Zbigniew Boniek rođen je 3. ožujka 1956. u Bydgoszczu, gradu na sjeveru Poljske. Nogometnu strast naslijedio je od oca, također nogometaša, i već u mladosti pokazivao je izniman talent. Svoj profesionalni put započeo je u lokalnom klubu Zawisza Bydgoszcz, gdje je između 1973. i 1975. odigrao prve seniorske utakmice i stekao iskustvo koje će mu kasnije poslužiti kao odskočna daska.

Uspon u Widzewu
Pravi proboj doživio je nakon prelaska u Widzew Łódź 1975. godine. Tamo je proveo sedam sezona i postao ključna figura kluba koji je tada predstavljao jedan od simbola rastuće snage poljskog nogometa. Boniek je u Widzewu bio vođa momčadi koja je dva puta osvojila naslov prvaka Poljske (1981. i 1982.), a upravo je ondje dobio i svoj nadimak „Zibi“, koji je pratio cijelu njegovu karijeru. Njegova energija, brzina i tehnička vještina činile su ga igračem kojeg su obožavali navijači, ali i onim kojeg su se bojali protivnici.

Zvjezdani trenutak u reprezentaciji
Boniek je u poljskoj reprezentaciji debitirao 1976., a najveće trenutke doživio je na Svjetskom prvenstvu 1982. u Španjolskoj. Poljska je tada ostvarila povijesni uspjeh osvajanjem trećeg mjesta, a Boniek je bio jedan od najvažnijih igrača. Posebno se pamti njegova partija protiv Belgije u drugom krugu natjecanja, kada je postigao hat-trick i postao svjetska senzacija. Njegova svestranost – mogao je igrati kao veznjak, drugi napadač ili povučeni organizator igre – učinila ga je nezamjenjivim dijelom momčadi.

U dresu reprezentacije Boniek je ukupno nastupio 80 puta i postigao 24 pogotka, ali brojke ne govore dovoljno o njegovom utjecaju. Bio je lider, karizmatična figura i simbol poljskog nogometnog identiteta u zlatnom razdoblju 70-ih i 80-ih, kada je Poljska dva puta završila na trećem mjestu svjetskih prvenstava (1974. i 1982.).

Prijelaz u Juventus i vrhunac karijere
Njegove igre u Španjolskoj 1982. privukle su pažnju europskih velikana, a odluka je pala na Juventus. Tamo je Boniek stigao iste godine i brzo se uklopio u momčad koju je predvodio Michel Platini. Njih dvojica činili su izniman tandem, a navijači su Bonieka nazvali „Bello di notte“ (Lijep u noći), jer je redovito briljirao u večernjim europskim utakmicama.

S Juventusom je osvojio gotovo sve – Serie A (1984.), Kup Italije (1983.), Kup pobjednika kupova (1984.), europski Superkup (1984.) i, najvažnije, Kup prvaka (1985.), iako je finale protiv Liverpoola u Bruxellesu ostalo upamćeno po tragediji na Heysel stadionu. Boniek je u tim godinama bio jedan od najvažnijih kotačića momčadi, poznat po neumornom trku, inteligenciji i sposobnosti da u ključnim trenucima odluči utakmicu.

Roma i završetak igračke karijere
Nakon tri sezone u Torinu, 1985. Boniek je prešao u Romu, gdje je igrao do 1988. godine. S rimskim klubom osvojio je još jedan Kup Italije (1986.), a karijeru je završio u 32. godini, ostavivši iza sebe reputaciju jednog od najboljih europskih nogometaša svoga vremena.

Nakon igračke karijere
Boniek se nakon umirovljenja bavio trenerskim poslom, no nije imao prevelikih uspjeha. Ipak, njegovo pravo područje djelovanja postalo je vođenje nogometnih institucija. Istaknuo se kao sportski dužnosnik, a 2012. godine izabran je za predsjednika Poljskog nogometnog saveza (PZPN), gdje je odigrao ključnu ulogu u modernizaciji saveza i organizaciji nogometne infrastrukture u zemlji. Njegov mandat ostao je upamćen i po suradnji s UEFA-om tijekom priprema i provedbe Europskog prvenstva 2012., koje su zajedno organizirali Poljska i Ukrajina.

Zbigniew Boniek danas se smatra jednim od najboljih poljskih nogometaša svih vremena, uz legende poput Kazimierza Dejnae i Grzegorza Lata. Bio je igrač koji je spajao eleganciju i borbenost, sposoban dominirati u sredini terena, ali i zabijati u velikim utakmicama. Njegovo ime i dalje nosi težinu u europskom nogometu – ne samo zbog igračkog umijeća, već i zbog uloge koju je imao u izgradnji modernog poljskog nogometa.