Legendardni danski reprezentativac Michael Laudrup danas gradi jednako uspješnu trenersku karijeru kakvu je nekada imao i kao igrač, a za magazin World Soccer je komentirao svoju prvu sezonu u Premier ligi, engleski nogomet u odnosu na ostatak Europe, te općenito napredak i razvoj nogometne igre...

Kako vidite svoju prvu sezonu u Premier ligi u ulozi menadžera Swansea?
 - Ova sezona će se pamtiti godinama i godinama, jer je to sezona u kojoj je klub osvojio svoj prvi veliki trofej. To se izdiže iznad svega. Osobno, na mene je imala veliki utjecaj. Osvojio sam puno kupova s puno velikih klubova kao igrač i uvijek je lijepo osvojiti trofej. U velikim klubovima to je cilj svake sezone. Drugačije je u malom klubu, tako da kad osvojite trofej, to je nešto posebno.

Je li vaše prvo iskustvo s Premier ligom ispunilo vaša očekivanja?
 - Iako je ovo bila moja prva godina ovdje, pratio sam pozorno engleski nogomet još otkako sam ga kao dijete gledao na televiziji u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, kad su mi se sviđali igrači poput Stevea Heighwaya iz Liverpoola ili Petera Lorimera iz Leedsa. Bila je uglavnom ono što sam i očekivao, ali uživao sam u činjenici da momčadi igraju različite stilove nogometa. Također mi se sviđa respekt prema igračima i protivnicima. Ne čujete negativne stvari kad dođete na stadione, kao što se događa u drugim zemljama. Bilo mi je drago da mi je potvrđen taj dojam koji sam imao. Respekt je veliki dio engleske nogometne kulture. Može biti iznimaka, naravno, ali općenito je tako.

Žalite li što nikada niste igrali u engleskoj ligi?
 - Ne. Neki dan sam gledao na televiziji utakmicu iz osamdesetih i pomislio: 'Ah, sad se sjećam zašto nikad ne bih prešao u neki engleski klub'. Utakmica se igrala u siječnju, na terenu uopće nije bilo trave, igrači su bili potpuno prekriveni blatom, a lopta je konstantno bila u zraku. Sad je situacija potpuno drugačija. Na svim stadionima su tereni sjajni. Danas su najbolji tereni i stadioni na svijetu oni u Engleskoj i u Njemačkoj. Danas bih volio igrati u Premier ligi.

Kako biste usporedili kvalitetu Premier lige u odnosu na španjolsku i njemačku ligu?
 - Mi u nogometu uvijek volimo uspoređivati stvari - između država i različitih razdoblja - ali meni se sviđa činjenica da je nogomet drugačiji. Nogomet ne mora biti jedan određeni stil kao put do uspjeha. Važno je ono što volite. Što se mene tiče, ja volim španjolski nogomet. Igrao sam u dva velika kluba tamo i doista mi se sviđalo. Također moram priznati da Bayern Munchen i Borussia Dortmund igraju fantastičan nogomet. U Engleskoj je drugačije, ali ne može se reći da je jedna liga bolja od druge. Mi u Swanseau igramo nogomet koji se zasniva na posjedu lopte. Onda imate momčadi koje vole kombinatoriku u igri, pa momčadi koje su izravnije i oslanjaju se na snagu. Ne mislim da postoji ispravan ili pogrešan način igre, a za menadžera je fantastičan izazov suprotstaviti se svakom stilu.

Radite li posebno na tome na treninzima s momčadi Swansea?
 - Oh, da. Radimo na tome puno. Čak i pred utakmice s manjim klubovima vježbamo za te trenutke. Ne samo to kako napasti protivnika, nego i što raditi kad ste vi ta momčad koja izgubi loptu. Moje razmišljanje je da morate pokušati vratiti loptu što je prije moguće. Najbolja momčad u posljednjih pet godina je bila Barcelona, a ljudi govore kako su oni na vrhu zbog toga što imaju najbolje igrače i što su tako dobri u posjedu lopte. Ljudi nikad ne spominju - barem ne često - da oni svaki put kad izgube loptu vrate je u roku od nekoliko sekundi. Oni odmah reagiraju i to je ono što je važno za njihov uspjeh. Mislim da je tranzicija vrlo, vrlo značajna.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri

Koliko je važan faktor za vašu sezonu u Swanseau bio Michu?
 - Ako usporedimo njegovu kvalitetu i cijenu od 2 milijuna, on je bio fantastičan. Dvadeset golova za tako mali novac je sjajan posao. Nije to lako pronaći. Ne znam zašto ga veliki španjolski klubovi nisu kupili, a na sreću prošle sezone nije bilo puno skauta iz premierligaških klubova koji su pratili slabije momčadi u La Ligi. Ali nakon Michua to se već promijenilo. Znam od svojih ljudi da svakog vikenda veliki broj premierligaških predstavnika prati puno utakmica u Španjolskoj. Tamo ima nekih kvalitetnih igrača, a s obzirom na to da su plaće u Engleskoj općenito veće, mislim da će to biti značajno tržište u sljedećih nekoliko godina.

Igrali ste za Barcelonu i Real Madrid i čini se kako ste rijedak primjer bivše zvijezde koju navijači oba ta kluba dočekuju s osmijehom. Kako vi gledate na to?
 - Bilo je sjajno biti u dva takva kluba i sretan sam što navijači imaju dobre uspomene. Što mogu reći? Kad pogledam unatrag, Barcelona je još jedno mjesto gdje sam bio dovoljno sretan da sam bio na jednom posebnom mjestu, jer smo bili prva momčad u povijesti tog kluba koja je nešto napravila - u ovom slučaju osvojila naslov prvaka Europe. Moderna Barcelona je divna momčad s puno više tehničkih kvaliteta nego naša tadašnja momčad, ali mi imamo nešto što oni nikada ne mogu imati: mi smo bili prvi koji smo osvojili taj naslov. Prije nas, Barcelona je osvajala ligu svakih sedam godina. Odjednom, mi smo ih osvojili četiri u četiri sezone. S tim se teško natjecati. Slično je i sa Swanseaem. Za petnaest godina će za Swansea možda igrati bolja momčad, s boljim menadžerom nego danas, ali oni nikada neće moći ponoviti ono što smo mi napravili, iz jednog razloga: mi smo bili prvi.

Da postoji savršen svijet, što je jedna stvar koju biste promijenili da nogomet učinite boljim?
 - Svijet nije savršen. Pun je pogrešaka, a i nogomet je sada pun pogrešaka. Ne samo sudačkih, nego i igračkih. Vjerojatno 95% golova danas se postiže zbog toga što je netko drugi pogriješio: nije markirao igrača, loše je dodao loptu, vratar je pogriješio, bilo što. U nogometu se sve vrti oko kažnjavanja tuđih pogrešaka, ali i kvalitete i imaginacije. Ima stvari u nogometu koje nisu u redu i koje bi trebalo riješiti: namještanje rezultata i rasizam od strane nekih gledatelja, na primjer. Jedna stvar koja je definitivno unaprijedila igru je povećan broj kamera, jer to umanjuje nasilnu igru. Igrači su sada puno više zaštićeni. Sjećam se odlaska u Italiju sredinom osamdesetih i stvari koje su vam se tada tamo mogle dogoditi na terenu. Kad sam razgovarao s igračima starijima od sebe, sjećam se da mi je predsjednik Juventusa Giampiero Boniperti rekao da kad su igrali utakmicu u gostima svašta se moglo dogoditi. Odjednom bi se našao kako leži na zemlji krvavog nosa. Tako je to bilo.