U intervjuu za službenu stranicu europske nogometne federacije UEFA-e hrvatski reprezentativac Ivan Rakitić je govorio o svom transferu iz snova u redove Barcelone, učenju od novog suigrača Xavija Hernandeza, te hodanju stopama legendarnog Diega Maradone na Camp Nou.

Činjenica kako je trener Barcelone Luis Enrique proteklog ljeta inzistirao na dovođenju Ivana Rakitića, nakon što je postalo kako Cesc Fabregas seli u Chelsea, pokazatelj je koliko je ovaj veznjak cijenjen u španjolskom nogometu i samoj Barceloni.

Kao kapetan Seville Rakitić je osvojio pokal osvajača Europa lige prošle sezone, a kao i njegov prethodnik s brojem 4 na leđima u dresu Barcelone sposoban je igrati na više pozicija u veznom redu, a svojom tehnikom, fleksibilnošću i spremnošću da pokrpa bilo koju rupu u veznom redu odmah je zadobio povjerenje trenera i navijača u glavnom katalonskom gradu.

Rođen u Švicarskoj od roditelja Hrvata, dvadesetšestogodišnji nogometaš je karijeru započeo u Baselu, da bi tri i pol sezone proveo u Schalkeu, nakon čega je u siječnju 2011. preselio u Sevillu. Kad je na ljeto dobio poziv iz Barcelone, kako sam kaže, rekao je 'da' s jednakom strašću kao i na dan vlastitog vjenčanja.

Spominjanje vjenčanja nije nikakva slučajnost. Dok je bio u Sevilli, kaže kako su ga oblikovala iskustva u ulozi igrača, ali i suživot sa suprugom i kćerkicom. "Vaš osobni život se odražava i na terenu." kaže, priznajući kako mu je ta sreća na osobnom planu pomogla da se razvije u takvog veznog igrača kakvog je poželjela kupiti slavna Barcelona.

U nogometu, Rakitić voli reći, imate dobre i loše dane. Ono što ostaje kao konstanta je želja i akcija da se ostvari prednost za svoju momčad. Za UEFA-in magazin Champions Matchday otkrio je neke detalje o zovu igranja uz neke od najslavnijih nogometaša na svijetu, svojoj ljubavi prema Sevilli i što mu znači prelazak u Barcelonu.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri

Kako ste reagirali kad ste na ljeto čuli da vas Barcelona želi dovesti na Nou Camp?
- Teško je objasniti te emocije. Odrastate sa željom za osvajanjem velikih trofeja, a prošle sezone sam osvojio Europa ligu sa Sevillom i shvatio koliko to znači gradu i navijačima. Tu je bilo jako puno emocija, a sada želim, ako je to moguće, napraviti i korak više.

Jedina stvar koju sam želio, osim činjenice da bi bilo ostvarenje sna igrati za klub poput Barcelone, je bila da sve bude brzo riješeno. To se događalo za vrijeme Svjetskog prvenstva i posljednje što sam želio jeste da to unese nemir u moju reprezentaciju. Nisam želio da ljudi pričaju o meni, želio sam učiti od tih igrača, ne samo kao nogometaša, nego i kao ljudi.

Primer je Xavi, kapetan ovdje. Imao sam tu sreću prošle sezone da imam povjerenje momčadi, da budem imenovan kapetanom Seville - prvi stranac kojemu je to uspjelo nakon Maradone. Znam da i dalje moram još puno toga naučiti, a u Barceloni se jako puno uči. Tu su igrači koji su puno toga osvojili. Ja sam uvijek želio ići naprijed. Ne radi se samo o nogometu, nego i o svemu što ga okružuje.

Spomenuli ste Xavija. Imate li prema njemu neki poseban respekt?
-  Osim činjenice da je osvojio sve što se moglo osvojiti, radi se o njegovom stilu igre, načinu na koji se ponaša i kako nas predvodi. Sada imam priliku dijeliti svlačionicu s tako značajnim ljudima, koji su i dalje gladni uspjeha i žele više, unatoč tome što su već sve osvojili. Privilegija je igrati pored tako utjecajnih nogometaša. Ovdje sam kako bih naporno radio, ali i kako bih uživao. Svaki dan se budim sa smješkom na licu i govorim sebi: "Fantastično, idem trenirati sa suigračima i naporno raditi." Ne može bolje od toga.

Kakav je tip trenera Luis Enrique?
- Svi su treneri različiti, ako je moj posljednji trener u Sevilli, Unai Emery, sličan Luisu Enriqueu, kad se radi o treninzima i pripremama. On je vrlo precizan što se njegovih ideja tiče. On nam objasni svaki detalj. Ništa ne ostaje nerazriješeno. Ono što ja radim ovisi o mojim suigračima. To je poput fino ugođenog motora - sve komponente moraju raditi kako bi dobro vozio.

{adselite}

Čega se sjećate iz debija u Ligi prvaka, kad ste igrali za Schalke protiv Valencije 2007. godine?
- Bio mi je san igrati u Ligi prvaka. To mi je bilo važno, jer sam upravo prešao iz Švicarske u Njemačku, u jaču ligu. Utakmica nije prošla baš dobro (Schalke je izgubio 1:0), ali to je nezaboravna uspomena.

Zašto ste otišli iz Bundeslige u Španjolsku?
- Proveo sam tri i pol predivne godine u Schalkeu, gdje sam puno toga naučio. Odluka da pređem u Španjolsku je bila utemeljena na želji da isprobam nešto novo. Imao sam jako dobar osjećaj u vezi sa Sevillom od prvog kontakta. Predsjednik Seville Jose Maria del Nido i sportski direktor Monchi su mi dali taj osjećaj. Rekao sam: "Želim se priključiti Sevillinoj obitelji."

Ranije ste spomenuli Maradonu. Što vam je značilo postati prvi stranac kapetan Seville nakon njega?
- To me je ispunilo ponosom - moja supruga je iz Seville i članovi njezine obitelji su veliki navijači Seville. To je najveća čast. Na to sam gledao kao na pozitivnu odgovornost i uzbudljiv novi izazov.

Sezona 2013./2014. je bila uspješna za Sevillu, a momčad je pokazala sjajan timski duh.
- Ne znam može li se momčad kakvu je Sevilla imala prošle sezone ikad replicirati. To je bilo tako posebno. Imali smo šesnaest novih igrača, a u odnosu na sezonu ranije oko petnaest ih je otišlo, što znači gotovo potpuna preobrazba. Svaki tjedan koji je prolazio nas je više ujedinjavao. Nije dovoljno reći da smo bili poput obitelji. Svaku smo utakmicu, bilo da se radilo o ligi, kupu ili Europa ligi, tretirali kao da nam je posljednja.

Imate li poziciju u veznom redu koju preferirate?
- Jedino što preferiram je dobrobit momčadi. Što je bolje za momčad, bolje je i za mene. Ništa više, ništa manje.