Vratar Arsenala i kolumbijske reprezentacije David Ospina može precizno odrediti trenutak koji je oblikovao njegovu budućnost. Kao desetogodišnjak je trenirao u Deportivu iz svog rodnog Medellina i, kao i brojni dječaci koji su pokazivali prirodnu nadarenost za nogomet, igrao na poziciji napadača.

{adselite}
Ipak, jednog dana dvojica vratara su zbog ozljeda napustili teren, a njegov trener Dario Castaneda je zatražio volontere koji će ih zamijeniti. Jedan od onih koji su podigli ruku bio je i Ospina.

"U to sam vrijeme bio jako sitan. Zapravo, bio sam najniži u momčadi." kaže Ospina, kojem ipak nikad nije nedostajalo hrabrosti. Vatreno krštenje između stativa je prošlo dobro i Castaneda ga je ohrabrio da ostane i okuša se na toj poziciji još dva tjedna. Nastavilo se dobro i Ospina više nije ni pomišljao da zaigra na nekoj drugoj poziciji.

"Bilo je važno biti u pravo vrijeme na pravom mjestu. Nakon tog prvog treninga mi je trener rekao da vidi kako imam sve potrebne atribute za igru na poziciji vratara. A, nakon ta dva tjedna, to je postala moja pozicija."

Sposobnost brze prilagodbe svim okolnostima je bila temelj Ospininoj profsionalnoj karijeri, koja je počela već sa sedamanest godina, kad je unatoč brojnim skepticima, dobio priliku zaigrati u prvoj momačdi Atletico Nacionala, jednog od najvećih kolumbijskih klubova.

Već kao devetnaestogodišnjak je na ljeto 2008. godine preselio u redove francuskog prvoligaša Nice i zamijenio na mjestu vratara Huga Llorisa, koji je tog ljeta otišao u Lyon. Govori kako je morao krenuti od nule, i to ne samo zbog razlika u jeziku i kulturi: "Ljudi nisu znali tko sam, nikad me nisu vidjeli kako igram."

Prošlog ljeta iz Nice je preselio u Arsenal, no taj je korak ipak imao drugačije obrise. Prije toga je bio jedna od zvijezda Svjetskog prvenstva u Brazilu, gdje je njegova reprezentacija ispala od domaćina Brazila, a taj je poraz samo dodatno pojačao frustraciju koju je osjećao tijekom prvih pet mjeseci u Engleskoj.

Ospina je u prvom dijelu sezone upisao samo dva nastupa u dresu Arsenala, i to protiv Southamptona u porazu u liga kupu 23. rujna i protiv Galatasaraya u Ligi prvaka tjedan dana kasnije, kad je stao na gol umjesto isključenog Wojciecha Szczcesnya. U susretu protiv turskog kluba zaradio je ozljedu zadnje lože zbog koje je gotovo tri mjeseca bio izvan terena. Problem je, prema riječima Arsena Wengera, bio u tome što prije ulaska u igru nije imao vremena primjereno se zagrijati.

Kolumbijac otkriva kako mu je Wenger prilikom dolaska u klub rekao da će u sezonu ući kao pričuva Poljaku. No, on nije bio naviknut na klupi. Otkako je kao sedamnaestogodišnjak debitirao u Nacionalu, gotovo je stalno u svojim momčadima bio prvi izbor.

"Iskreno, kad ste naviknuti igrati cijelo vrijeme i biti na sceni, želite da uvijek bude tako. Stoga, kad nije tako, to je teško razdoblje. Ali, mislim da kad prolazite kroz teška vremena, morate se potruditi da radite duplo više i da ste uvijek spremni. Morate također držati glavu uzdignutom. Ne smijete dopustiti da vas to obori. Morate se dobro pripremati kroz treninge i iskoristiti priliku kad se ukaže."

Prilika se ukazala nakon očajnog izdanja Wojciecha Szczesnya u porazu 2:0 kod Southamptona na prvi dan ove godine. Poljak je bio krivac za oba primljena gola, a onda je pod tušem u svlačionici uhvaćen s cigarom u ustima, što je dodatno razljutilo Wengera, koji je ionako planirao Ospini dati priliku od prve minute u utakmici trećeg kola FA kupa protiv Hulla tri dana kasnije. Ipak, ključni trenutak dogodio se kad ga je ostavio u momčadi i u utakmici Premier lige protiv Stokea sljedećeg vikenda.

 Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri

Ospina je nakon toga započeo sve premierligaške i utakmice Lige prvaka, dok je Szczesny igrao u FA kupu i pridonio plasmanu u polufinale, gdje Arsenal 18. travnja očekuje polufinalni dvoboj protiv Readinga na Wembleyu. Wenger je prošle sezone njegovu zamjenu Lukasza Fabianskog koristio u svim utakmicama FA kupa, koji su na kraju i osvojili, pa je i Ospina spreman na to da će ove sezone propustiti jednu ili dvije velike utakmice na Wembleyu, iako će mu to biti pomalo čudno nakon što je izborio poziciju prvog vratara.

Ono što fascinira u njegovom prvom intervjuu za britanski nacionalni list Guardian je njegova smirenost. Neki vratari su ekstrovertni, neki pomali i ludi, ali kad je u pitanju Ospina, on nije ni blizu toga. Smirenost je jedna od glavnih Ospininih odlika, može se reći i povučenost, pa su se mediji od trenutka kad je 2006. godine debitirao za Nacional pitali tko je on zapravo.

"Bilo je puno pritisaka od medija. Nacional je uvijek imao vrlo osebujne vratare i mediji su kritizirali već i činjenicu da sam dobio priliku sa sedamnaest godina. To je bila velika stvar za mene i vrlo emotivna, jer je Nacional moj klub. Uvijek sam navijao za njih. Ali, hvala Bogu, sve je prošlo dobro i uspio sam izgraditi svoje ime."

Ospina je bio veliki talent. Kolumbijski nogometni kalendar je podijeljen na dva prvenstva, a 2007. godine on je s Nacionalom osvojio oba. Kao šesnaestogodišnjak je bio pričuvni vratar u momčadi koja je u osmini finala U20 Svjetskog prvenstva poražena od Messijeve Argentine, koja je osvojila turnir, a s osamnaest je debitirao za seniorsku reprezentaciju u susretu protiv Urugvaja.

Treneri u Deportivu su brzo shvatili da mu je suđena profesionalna karijera, posebno Alexis Garcia, bivši kolumbijski veznjak, koji je predvodio Nacional do osvajanja natjecanja Copa Libertadores 1989. godine. Garcia je iz medelinske četvrti Chocó, a osnovao je Club deportivo - školu nogometa za dječake, dijelom i zbog želje da nešto vrati zajednici. Ospina se priključio toj školi kao sedmogodišnjak i trenirao utorkom i četvrtkom, a vikendom igrao utakmice.

Garcia ga je uzeo pod svoje okrilje. "Alexis i njegova obitelj su me prihvatili kao svoga. Čak sam s njima išao na odmore, gdje smo također trenirali, a Alexis i njegova braća bi mi pucali penale. Kladili bi se međusobno, ali nisu mi mogli zabiti. Tada mi je bilo 10 ili 11 godina."

To je zanimljiva slika: veliki Alexis Garcia muči se kako bi s jedanaest metara savladao dječaka. Ospina kaže kako je naglo izrastao u periodu od 12. do 15. godine, iako ni danas nije jedan od viših vratara.

"Nitko mi nikad nije rekao da sam presitan kako bih uspio postati vratar. Morate se staviti u kontekst južnoameričkog nogometa. Vratari tamo nisu toliko visoki, obično su visine između 179 i 185 cm. Danas su djeca iz nekog razloga doista visoka, ali u to vrijeme to nije bio slučaj."

Ospina je igrao u kolumbijskom Pony Fútbol prvenstvu, godišnjem natjecanju za djecu do 13 godina starosti, događaju koji privlači veliki broj publike i izaziva medijski interes, prije nego što je prošao vrlo kompetitivno natjecanje ne bi li izborio mjesto u regionalnoj momčadi regije Antioquia. Za tu je momčad zasjao na jednom natjecanju, osiguravši im pobjedu na penale u polufinalu i finalu, što je dovelo do poziva u U15 reprezentaciju Kolumbije. Tada ga je, kao četrnaestogodišnjaka, u svoje redove uzeo veliki Nacional.

"Istina je da je puno toga došlo vrlo rano u mojoj karijeri i morao sam vrlo brzo odrasti. Nacional je klub u kojem vlada veliki pritisak na momčad i klub koji mora osvajati trofeje. Morate imati glavu čvrsto na ramenima kada počne dolaziti slava i sve što s njom ide."

Ospina nikad neće zaboraviti Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Nijedan Kolumbijac neće. Na tom natjecanju je bilo toliko posebnih trenutaka, od a capella izvedbe nacionalne himne od strane kolumbijskih navijača prije prve utakmice protiv Grčke do zadovoljstva koje je doživio gledajući kako suprug njegove sestre Daniele, James Rodriguez, uzima jednu od glavnih uloga na turniru. Daniela također ima sportske gene i sada je član odbojkaške momčadi madridskog Reala.

"Tko je James Rodriguez? Tko je to?" rekao je Ospina s osmijehom i po prvi i jedini put tijekom intervjua na engleskom jeziku. "Bili smo vrlo zadovoljni time kako je svjetsko prvenstvo prošlo, ali u isto vrijeme smo osjećali da smo mogli napraviti i više, s obzirom na to kakve smo igrače imali. Poraz od Brazila je bio frustrirajući, ali naravno, bili smo ponosni i, jasno, sretni zbog toga što su nam se nakon toga otvorila mnoga vrata."

Trebal je malo vremena, ali i Ospina je pronašao svoje mjesto u Arsenalu. Od kup utakmice protiv Hulla je sedam puta uspio sačuvati svoju mrežu netaknutom, primivši samo osam golova u dvanaest utakmica.

Ipak, na pitanje koji mu je bio najdraži trenutak u Arsenalu do sada bez oklijevanja odgovara: "Dan kad sam došao. Tada sam shvatio koliko je ovo veliki klub."