Zabavi okrenut, priobalni grad Tel-Aviv je glavni grad izraelskog nogometa. U ovom desetljeću, četiri su naslova prvaka Izraela završila u ovom gradu, a posljednja tri u nizu je osvojio Maccabi, dok je njihov gradski rival Hapoel svoj posljednji naslov osvojio 2010.
Klubovi koji dijele glavni gradski stadion Bloomfield, Maccabi i Hapoel su sudionici najdugotrajnijeg derbija u Izraelu. Smješten južno od centra grada, Bloomfield se nalazi u blizini povijesne luke Jaffa, dijela modernog grada, ali s potpuno drugačijom atmosferom u odnosu na samo središte prepuno uredskih nebodera i komercijalnih centara.
U drugom dijelu grada nalazi se stadion Ramat Gan, dom izraelske reprezentacije do 2014. godine. Odnedavno se reprezentativne utakmice, kao i domaće utakmice Maccabija u Ligi prvaka ove sezone, igraju u 100 kilometara sjeverno udaljenom gradu Haifi, na sadionu Sammy Ofer. 
Tel Aviv je mjesto u kojem je nogomet prvi pustio korijenje u ovom dijelu svijeta. Maccabi je osnovan 1906. godine, tri godine prije samog grada Tel Aviva, koji je u to vrijeme bio židovsko predgrađe pretežito arapske Jaffe. Nakon Prvog svjetskog rata, tim su područjem upravljali Britanci, a zvao se Britanski mandat nad Palestinom. 1928. godine osnovan je Palestinski nogometni savez i uspostavljena su prva natjecanja u ligi i kupu.
Hapoel se godinu dana ranije udružio s klubom Allenby FC, nazvanom po utjecajnom britanskom generalu. Popis prvaka i finalista kupa iz tog razdoblja uglavnom čine veliki dvojac iz Tel Aviva, te momčadi britanske vojske i policije, kao i drugi klubovi pod imenom Maccabi, pretežito onaj iz Jerusalema.
Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri
Britanski mandat nad Palestinom je imao reprezentaciju, koja je tridesetih godina prošlog stoljeća sudjelovala dva puta u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, izgubivši sve četiri utakmice od Egipta i Grčke. Njihov domaći stadion, The Maccabiah, je izgrađen za igre istog imena 1932. godine, a bio je i dom Maccabija do 1968. godine. I danas je na svom mjestu, a koristi se za treninge i dio je kongresnog centra smještenog na Rokach aveniji sjeverno od središta grada.
1948. godine je novoformirana država Izrael preuzela kontrolu nad domaćim nogometom. U nemogućnosti odigravanja utakmica protiv reprezentacija iz svoje regije, Izraelski nogometni savez je pokrenuo diplomatsku inicijativu za priključenje svjetskoj nogometnoj obitelji. Prva pobjeda protiv Turske 1950. godine privukla je preko 20.000 gledatelja na Maccabiah, a nakon otvaranja Ramat Gana i Bloomfielda, Tel Aviv je postao pravo nogometno središte zemlje. 
Na klupskom planu, klub u usponu Beitar Tel Aviv, doprvak palestinske lige i dva puta finalist kupa u četrdesetima, priključio se Maccabiju i Hapoelu u prvoj ligaškoj sezoni nakon nezavisnosti 1949/50. Maccabi je bio dominantan, a Beitar je na kraju iščeznuo, prvo se spojivši sa Shimsonom iz Tel Aviva 2000., a onda i s Ramlom godinu dana kasnije. Novi klub, smješten u Ramli jugoistočno od Tel Aviva, natječe se u drugoj ligi.
Tel Aviv ima i treći klub u prvoj ligi, nedavno promovirani Bnei Yehuda. Dok Maccabi sa svojim plavo-žutim dresovima predstavlja tradiciju, a Hapoel sa svojim crvenim radničku klasu i sindikate, Bnei Yehuda je sa svojim zlatnim dresovima pronašao svoje mjesto kao susjedski, gradski klub. Isto tako, dok je Maccabi pretežno desničarski, a Maccabi klub ljevičara, Bnei Yehuda traži svoj srednji put. S navijačkom bazom u distriktu Hatikva, Bnei Yehuda također koristi Bloomfield kao svoj domaći stadion.
