Ivan Rakitić je dio ovog ljeta proveo sa suprugom na medenom mjesecu na Maldivima, no tamo je svaki dan provodio u teretani pripremajući se za novu sezonu. Stoga mu treba vjerovati kad kaže kako osvajanje trostruke titule prošle sezone nije umanjilo njegovu glad za trofejima.

"Imamo šansu osvojiti tri trofeja već prije kraja godine, ali znamo da će protivnici iskoristiti svaki naš trenutak opuštanja." kaže hrvatski reprezentativac pred utakmicu europskog superkupa protiv svog bivšeg kluba Seville.

Rakitić će na Boris Paichadze Dinamo Areni u Tbilisiju zaigrati protiv kluba u kojem je igrao tri godine, gdje je postao kapetan i osvojio Europa ligu. Također, svoju je suprugu upoznao tijekom prve večeri koju je proveo u tom gradu, a za to sam kaže kako je 'priča dostojna Holywooda'.

"Otišao sam u klupski hotel nakon večere sa sportskim direktorom. Znao sam da me sljedećeg dana čeka liječnički pregled i potpisivanje ugovora s predsjednikom, tako da sam bio nervozan i nisam želio spavati, tako da sam otišao u hotelski bar s bratom na kavu. Žena koja mi je sada supruga nas je posluživala.

Bio je 27. siječanj, tako da su ostala četiri dana do kraja prijelaznog roka. Još jedan klub me je pozvao i bili su spremni poslati privatni avion po mene, ali rekao sam bratu 'Ne, dao sam svoju riječ predsjedniku Seville. Potpisat ću ugovor sutra... i oženit ću ovu konobaricu'." kaže Rakitić u razgovoru za Daily Mail.

Potpisao je za Sevillu sljedećeg dana, a i oženio je Raquel Mauri, prvo su 2013. godine imali civilno vjenčanje, a onda i crkveno ove godine prije spomenutog medenog mjeseca na Maldivima, kojega je proveo u teretani. Ali, nije sve išlo tako glatko.

"Živio sam u tom hoteli gotovo tri mjeseca i išao sam svaki dan u bar i naručivao kavu i Fantu od naranče, jer je to jedino što sam znao zatražiti na španjolskom jeziku. Nekad sam morao reći 'ne, ne ti, ona druga', ako bi me neka druga konobarica htjela poslužiti.

Raquel bi uvijek govorila kako mora raditi i zbog toga ne može izaći sa mnom. Ali jednog dana mi je prijatelj rekao kako je slobodna i sjedi u jednom baru, tako da sam odmah uskočio u auto i dovezao se do bara. Otišao sam do nje, privukao stolicu i rekao 'evo me ovdje, a ti sada možeš izaći sa mnom jer ne radiš'. Sljedećeg dana je otišla sa mnom na večeru i od tada smo zajedno. Ni George Clooney to ne bi bolje napravio." otkrio je Rakitić.

Svi u Raquelinoj obitelji su strastveni navijači Seville. Ivan priča kako njezin djed prije smrti nije dopustio medicinskoj sestri da mu s ruke skine sat s grbom Seville.

"Bio je jako bolestan u bolnici i skinuli su odjeću s njega, ali kad su došli do sata Seville, rekao je 'Ne, sad ostaje. Nitko neće skinuti taj sat s mene."

To je poseban klub s posebnim navijačima. Ali, morat će biti posebni i na terenu žele li zaustaviti Messija i društvo.

 Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri

Kako je Rakitiću igrati iza sjajnog Argentinca i njegovih partnera iz napada Luisa Suareza i Neymara? On nema dvojbi u njihove kvalitete, ali kaže da mu nije nužno zbog toga lakše igrati.

"Mi imamo najbolju napadačku liniju na svijetu. A s obzirom na sve što su oni postigli, imaju pravo na to da ostatak momčadi igra onako kako njima odgovara. Ali zbog toga što su oni toliko jaki u situacijama jedan na jedan, to znači da moramo igrati visoko naprijed. Moramo pritiskati protivnika blizu gola, jer ako osvojimo loptu 50 metara od gola, oni su 50 metara od gola kad prime loptu. Moramo osvajati loptu na 20 metara od gola, tako da bi oni imali samo jednog ili dvojicu igrača ispred sebe umjesto pet. Ali, to je u redu - ako moramo pretrčati deset kilometara za njih, uradit ćemo to, jer vrijedi.

Sve što Messi, Suarez i Neymar naprave za vrijeme utakmica, morate to multiplicirati s ne znam kojim brojem zbog svih puta kad to urade na treninzima. Leo nije samo najbolji igrač na svijetu u ovom trenutku, on je najbolji igrač koji je ikad igrao."

Rakitić možda nema tu auru superzvijezde kao spomenuti suigrači, ali malo ih se može porediti s njegovom životnom pričom. On je sih hrvatskog imigranta, koji je živio u Bosni i Hercegovini, ali je 1985. godine preselio u Švicarsku, jer se osjetilo kako se zlo približava toj regiji.

"Kad je moj otac imao dvadeset godina, imao je priliku otići iz tog opasnog podneblja i stvoriti novi život za sebe. Rat još nije bio počeo, ali tenzije su rasle i svi koji su mogli otići, otišli su kako bi započeli novi život drugdje."

On je rođen i odrastao u Švicarskoj, ali kad je došlo vrijeme izbora nacionalne momčadi, odlučio se za Hrvatsku, nakon čega je dobio prijetnje smrću zbog te odluke.

"Dio mene se jako puno osjeća Švicarcem. Kad god pratim neki sport, pratim švicarske natjecatelje ili švicarske momčadi. Pratim i švicarske sportove, poput curlinga i volim Rogera Federera. Ali, to je bio izbor iz srca."

Ti sentimenti nisu spriječili fanatike da mu prijete smrću.

"Slali su mi slike smrti, prijetili su da će me ubiti, nazivali su me kod kuće u Švicarskoj. Kucali su mi na vrata."

Sve to što se događalo naziva nepotrebnim, ali i pokušava sve gledati očima ljudi koji su mu prijetili: "Oni su jako htjeli da igram za njih i to je bio njihov način da to pokažu."

S obzirom da je odrastao u Švicarskoj, gdje se govori francuskim, talijanskim i njemačkim jezikom, a sada igra u Španjolskoj, govori šest jezika. Preostala dva su engleski i hrvatski. Karijera bi ga jednog dana mogla odvesti u Englesku, a to se moglo dogoditi još davno. Kao šesnaestogodišnjaku su mu iz Chelsea ponudili priliku da pređe u njihove redove, ali on je odlučio ostati u Baselu, jer je smatrao da je to bolji izbor za njegovu karijeru i - vjerojatno - nije pogriješio.