{mosimage}Vratio se. Tri gola u za rezerve u trening utakmici protiv prve momcadi su poruka Arsenu Wengeru da ce uskoro dobiti pravo pojacanje u napadu. Ime mu je, naravno, Eduardo Da Silva. Svi se sjecamo ružnih scena od 23. veljace prošle godine. Eduardo je ležao nepomicno na terenu, u šoku nakon preoštrog starta Martina Taylora koji mu je slomio fibulu i dislocirao gležanj  lijeve noge. Neki od njegovih suigraca nisu mogli niti gledati, Cesc Fabregas je lice pokrio rukama, a bivši fizioterapeut Arsenala Gary Lewin je sprintao prema njemu na terenu St. Andrewsa.

Eduardo je dao intervju za sljedece izdanje službenog glasila Arsenala u kojem kaže: "U prvom trenutku nisam mogao vjerovati da mi se to dogaða. Onda sam pomislio: 'Ne, tako je kako je' i odlucio da cu napraviti sve što mogu da se vratim što je prije moguce."

Sky Sports, koji je uživo prenosio utakmicu, odlucio je kako nece prikazivati usporene snimke prekršaja, plašeci se reakcija javnosti budu li analizirali lom iz raznih kuteva. Nedugo nakon utakmice uslijedili su suprotni izvještaji o tome da li je Taylor, koji je dobio crveni karton i kasnije se javno ispricao zbog starta, posjetio Eduarda u Selly Oak bolnici u Birminghamu, gdje mu je ukazana pocetna pomoc-

"Supruga mi je rekla da je bio tamo, ali došao je u vrijeme dok sam ja bio na operaciji. Ona ga tada nije poznavala, dok joj jedan od lijecnika nije rekao da je to on. Nisam bio svjestan, tako da se ne sjecam da sam ga vidio ili razgovarao sa njim. Meðutim, kontaktirao me je e-mailom. Prije mog povratka u utakmici rezervne momcadi prošlog mjeseca poslao mi je mail u kojem mi je poželio srecu i rekao kako mu je drago da sam se vratio. Dobijao sam faksove i mailove od ljudi koji su imali slicne ozljede, koji su mi govorili kako se smirim i ne brinem jer ce se sve vratiti u normalu. Robbie Savage, Alan Smith i David Busst su trojica takvih koji su mi uputili pozitivne misli. Kada sam bio u bolnici shvatio sam da u ovaj proces moram ici korak po korak, tako da sam poceo sa parcijalnim ciljevima. Prije svega, trebalo je vidjeti kako ce se stvari razvijati iz dana u dan, tako da je svaki dan bio mala pobjeda. Onda, kada se stanje sa ozljedom popravilo, poceo sam pratiti napredak iz tjedna u tjedan, a onda sam došao do tocke gdje su se promjene vidjele tek nakon mjesec dana, da bih se konacno vratio treningu." rekao je Eduardo.

Gotovo godinu dana nakon što mu je noga gotovo prekinuta na dva dijela, Eduardo se priprema za povratak na teren u dresu prve momcadi. Bit ce mu to velika satisfakcija nakon dvije operacije i osam sati rehabilitacije svaki dan. Nikada nije pogledao snimku prekršaja koji mu je gotovo uništio karijeru, više se voli koncentrirati na borbu za povratak u formu i momcad.

"Nisam gledao ništa o ozljedi, o toj utakmici, o onome što se dogodilo. Bilo je razlicitih stvari oko cijele te price i moje ozljede. Rendgenske snimke moje ozljede su tražili lijecnici širom svijeta kako bi ih koristili u predavanjima studentima. Da se sve ovo dogodilo u Africi, ja bih izgubio stopalo. U nekim drugim zemljama vjerojatno ne bih više nikada zaigrao nogomet. Sreca je da se sve dogodilo u Engleskoj, koja ima sjajne bolnice. Razmišljao sam i tome kako je klincima to bilo gledati, to me je jako brinulo, zbog toga kako bi to moglo utjecati na njih i na njihovom pogledu na igranje nogometa." nastavio je Eduardo.

cetiri je mjeseca proveo na rehabilitaciji u rodnom Brazilu, gdje je provodio vrijeme sa obitelji i išcekivao povratak u kadar Arsena Wengera. Trebalo je devet mjeseci da konacno izaðe iz sjene i trenirajuci sa svojim suigracima ponovno pokaže svoj napadacki instinkt. Kada je postigao spomenuti hat-trick bio je to singal njegovom menadžeru, ali i suigracima. Sigurno su bili malo blaži prema njemu?

"Mislim da oni nisu uopce promijenili svoj odnos zapravo, ali naravno, svi smo dio iste momcadi i nitko na treningu nece startati na vas kao što bi to napravio protivnik na pravoj utakmici. Puno poštovanja i brige pokazujemo jedni prema drugima. Stoga nisam mogao osjetiti da su prema meni posebno 'mekani' jer sam bio ozlijeðen, nego samo zbog toga što smo svi pažljivi na treninzima da ne ozlijedimo suigrace. Plus, dobro sam se pripremio tijekom oporavka, tako da nisam brinuo o tome. Ako sam izašao na teren, znaci da sam spreman, tako da nema razloga da bilo što bude drugacije nego prije."

Eduardo se uspješno vratio u utakmici protiv rezervne momcadi Portsmoutha protekli mjesec, podsjetivši menadžera kako mu može pomoci u rješavanju realizatorskih problema kada bude u potpunosti spreman. Taj trenutak više nije daleko, ali Wenger ga nece požurivati.

"Kako ja to vidim, da mogu igrati odmah, igrao bih, ali jasno je da osjecam kako ne mogu u ovom trenutku istrcati na Emirates i pružiti ono najbolje od sebe. Do tog trenutka želim igrati u svakoj mogucoj utakmici za rezervnu momcad u kojoj mognem. Želim igrati kako bih osigurao da i dalje napredujem, do trenutka kada šef bude mislio da sam spreman."

Kada bude spreman, ono što je sigurno jeste da ce na Emiratesu biti docekan kao heroj.