Prije nešto više od dvadesetak godina bolje smo ga upoznali u Medulinu. Selekcije tadašnje Jugoslavije rado su dolazile u kamp osam kilometara udaljen od Pule. Razlog tomu solidan smještaj i dobri tereni, odlicna klima i nadasve izvanredno osoblje i atmosfera. A naš sugovornik je baš taj tip kojem paše atmosfera srdacnosti ali samo ako u njoj ne osjeti neiskrenost. Dogodi li se, odmak ce biti promptni. Tipican lik iz puka, po znanju nogometa debelo iznad svih, po ponašanju pravi tzv. obican covjek. Dakle, nema foliranja i filozofije, pokazivanja da si iznad nekog jer nešto više znaš u struci, samo poštena prica sa svakim pa kome paše dobro, kome ne, pozdravi. Vjerojatno je to jedan od kljucnih razloga, pored temeljnog nesumnjivog talenta za "predavanje nogometa kao igre", što je Ivica Osim stekao razinu karizmaticnosti u masama. Do sredine 1980-tih godina bio je tretiran najpoželjnijim strucnjakom bivše države jer je "njegov" Željeznicar prethodnih godina igrao neodoljiv moderan brz nogomet. No, 1986. Osim je sjeo na klupu Jugoslavije koju je vodio do 1991. godine.
Uoci SP-a 1990. godine sa Osimom smo se susreli u Italiji gdje je obilazio kamp reprezentacije i pregledavao hotele, te smo zajedno pratili i mec U21 Italije i Jugoslavije, vecinom "cileanaca".
"Ima nekoliko igraca koji su vec sada jako zanimljivi. Vidjet cemo i u perspektivi koji ce u karijeri što ostvariti, jer nije važno samo znati igrati nogomet, treba ga moci i fizicki interpretirati!" - kazao je nakon 2:2 rezultata koji je pogodovao Jugoslaviji.
Osim nam je tada, stekavši povjerenje da ga necemo citirati, naveo igrace koji ce po njemu postati velikani, a kazao nam je i za neke dobro javno promovirane da ce se vremenom "ispuhati". Iz respekta prema Osimu, velikom treneru i dobroj osobi, cije stavove ne morate dijeliti ali ih morate respektirati jer ih nikome ne namece, necemo odati ni 2 desetljeca kasnije njegove prognoze. Neka bude naznaceno da je pogodio 90%, odnosno sva najvažnija imena koja su kasnije postala "imena". Previše razumije igru i premalo je tašt da ne bi dobro vidio "dalje".
Baš na toj utakmici generalni direktor Milana Ariedo Braida, kojeg smo vidjeli u pratnji Predraga Naletilica, donio je konacni sud da rossoneri zapocnu pregovore sa Bobanom.
O svemu tome i mnogocemu još popricali smo sa Osimom prošlog tjedna u Puli. U pratnji supruge Asime boravio je u Hotelu Pula, iznad stadiona na Verudi. Tamo je na pripremama bio Željeznicar kojeg vodi sin Amar, kažu, vrlo talentiran i uspješan.
"Nije da meni da o sinu govorim, kazati ce ljudi što god izreknem da je subjektivno. Dobro, mogu naglasiti da je sigurno najobrazovaniji meðu trenerima, govori i 3 svjetska jezika, vrlo je pedantan u svemu što radi, perfekcionist. Prati ama baš sve što ima ikakve veze sa nogometom."
Nije lako svakom sinu ciji je otac bio ili jest u necemu potvrðena vrijednost!
"Mislim da Amar nema taj problem. Bistar je tip, a ja mu sigurno nisam nikakav teret. Porazgovaramo o nogometu, kažemo svoje ideje, ali on je apsolutno svoj. Uostalom, sada je on trener a ja sam promatrac."
Kazao je to sa odreðenom sjetom. Ivici Osimu, nakon što je 2007. godine doživio teški moždani udar, kojeg je srecom i umješnošcu japanskih lijecnika prevladao, nogomet kronicno nedostaje.
"Ha, iskreno receno, osjecam se kao osakacen covjek. Bez nogometa je moj život tako monoton, ne znam zapravo što bih radio. Jako mi nedostaje svaki detalj dugogodišnje rutine i svakodnevice, od odlaska na stadion, pozdrava osoblju kluba preko skidanja u svlacionici pripreme treninga do tuširanja, diskusije o radnom danu, odlaska kuci."
U životu je ipak najvažnije zdravlje!
"Je, tocno je, ali mene sada obuzima neki nemir. Srecom da supruga Asima drži sve pod kontrolom, ukljucujuci satnicu za brojne tablete, odlaske na fizikalnu rehabilitaciju i sve to. Da nije nje tko zna što bih."
Osim je oduvijek bio emotivac. Vjerojatno je stres trenerskog života doprinio da se tijelo vrlo ozbiljno pobunilo?
"Kažu da nije dobro živcirati se, ali malo ti tko objasni kako to raditi bez stresa. Zdravlje me sada dobro služi, eto živ sam, što je obzirom na problem koji me zadesio velika stvar! Pijem vode kao nikad, pazim koliko mogu, ali nekad pomislim, džaba je, nervira me taj red."
Prilaze nam za stol dva "njegova" japanca, predstavnici naroda olicenja reda i rada.
"Zamislite, došli su samo zbog intervjua iz tolike daljine."
Ocito ste zadužili zemlju izlazeceg sunca, malo je reci da vas vole?
"Ma zadužili su oni mene. U mojoj nesreci imao sam srece da mi se kap dogodila u Japanu. Reakcija je tamošnjih lijecnika bila munjevita i kvalitetna. To što danas ovdje sjedim s vama i pricam ovako lakonski o tome, njima cu dugovati do kraja života."
Lijepo je Japancima danas, osvojili su azijski kup, Zaccheroni je ocito iskoristio ono što ste vi kao temelj ostavili?
"Meni je drago zbog tih ljudi, oni su tako posebni i dragi. Komentiram za njihov Sky sport program, cujemo se i poštujemo. Bilo bi pretenciozno reci da sam i ja zaslužan za ovaj uspjeh Japana sa Zaccheronijem. No, dobro, nešto je od tog mog posla ostalo, drago mi je jer pokazuje da sam nešto i napravio, nije bilo uzalud."
Tipicno "Švabo", minimalizira svoje kao da mu je nelagodno kad ga hvale. Htjeli smo vas odavno pitati, ali zašto ste onomad i navodno dva puta odbili Real Madrid. Ne cini nam se baš prirodno?
"Uh, kad je bila ta prica. Ne smatram to greškom. covjek se uvijek mora pitati kad se pojavi neka kombinacija što ona znaci, može li tome odgovoriti, ima li realnosti u vjeri da ce uspjeti. Lako je sve kazati, puno je teže u životu stvari ostvariti."
Nije Real Željo, jel?
"Ništa nije kao ona prica. Tamo sam poceo kao igrac, onda su me htjeli za trenera, prihvatio sam jer je to bio moj život u pravom smislu te rijeci. Nema folirancije, raja gleda i zna, ne možeš prodavati maglu. Bio je to cisti doživljaj i poimanje nogometa, samo nogometa!"
Sve je to bio macji kašalj u odnosu na pritiske selektoru Juge?
"Bilo je svega, bilo i prošlo. Meni je bilo puno lakše nego igracima, on su trpjeli svašta, skidam im kapu što su sve izdržavali!"
Kažu strucnjaci, a ne kako se obicno kaže (samo) jugonostalgicari, da je ona vaša Jugoslavija bila spremna za vrhove, ne samo Europe.
"Nikad to necemo znati, svaka je prica o tome onda samo prica. Mogao bih kazati štošta, no necu sigurno pogriješiti da je ta selekcija bila izuzetno mocna. Igracine od Sušica preko Piksija Stojkovica, do Savicevica, Baždarevica, Zlatka Vujovica i drugih."
A Katanec, Osime, kažu da je prepoznavanje Kataneca simbolika vaše strucnosti?
"Sjecam se da su moji u Sarajevu, kad je služio vojsku, govorili da ga necemo uzeti jer previše trci, ne mogu ga pratiti, ha, ha..Sve su to bili odlicni igraci."
Zlatka Vujovica su vam znali cesto baciti pod nos jer promašuje.
"Ma mogli su kazati što su htjeli, meni je on bio veliki igrac. Nema takvog, juri gore i dolje od prve do posljednje minute, sprint, borba, doðe u 5 šansi, ne moš' uvijek imati svježinu. No, Zlatko je bio vrhunski profesionalac, za primjer svima, k tome divan momak."
Karizmu su nosili tzv. Umjetnici. Iznimno ste cijenili Stojkovica, Savicevic je bio poseban, ali zanima nas kako ste "živjeli" Prosineckog?
"Žuti je bio svoj tip, osobenjak. Znao je sve sa loptom, problem je bio što ju je izuzetno volio i pretjerano bi se zaigrao. U vrijeme Crvene Zvezde igrao je paklen nogomet, trka i znanje ruku pod ruku. Zato ga tamo toliko i vole. Nažalost, potom je otišao u klubove i lige gdje se iznad svega voli nogomet kakav je on predstavljao. Znanje i dribling, vic, potez. Da je otišao negdje gdje bi uz znanje dobio i neke druge nogometne nadogradnje, mogao je napraviti i vecu karijeru."
Bilo bi to lakše nego ce mu biti kao trener. Što kažete, prvi samostalni strucni posao i odmah u tako kompliciran, neovisno koliko veci ili manji klub, Crvenu Zvezdu?
"Nemam dvojbe da ga nisu uzeli tek tako. Crvena Zvezda je veliki klub, kad su ga izabrali odlucili su ga da ce biti 100% uz njega. Prosinecki je karizmaticno ime, ljudi ga tamo obožavaju zbog svega što je znacio kao igrac i najboljih vremena kluba, to ce mu sigurno olakšati situacije. A i da vam kažem, to o iskustvu je relativno. On ima srecu da ce ga stjecati u Zvezdi, gdje ce mu pomoci i još ga placati."
Nije to nekadašnja Crvena Zvezda, kao ni nekadašnja jugo liga. Vrijede druge relacije i kriteriji?
"To se slažem. Ono je bila posebna liga, jedna od najjacih u Europi. Nisi se mogao zafrkavati, nisi mogao ni na jednu utakmicu pa da se opustiš. I najveci klubovi su ama baš na svako gostovanje morali koncentrirano da ne dožive neuspjeh. Svi su od toga imali koristi, kvaliteta je samo rasla, klubovi zaraðivali od interesa publike i sponzora, u Europi se igralo lakše sa takvim iskustvima iz domace lige."
Znaci, vi ste za povratak te konkurencije, odnosno tzv. Regionalnu ligu?
"Uvijek sam za ono što donosi svima korist, ako je to ta liga, a zašto ne!? Kvaliteta bi nogometa u buducnosti sigurno dobila, no, slažem se, treba vidjeti što bi uz to donijela. Bez mjesta za Europu koje bi donosio uspjeh u toj ligi, bez te motivacije upitan je smisao i njen uspjeh."
Kažu protivnici regionalne lige da su najveci problem navijaci?
"A moraju biti problem ako se stalno potenciraju navijaci kao problem. Košarka i vaterpolo pokazuju da se može dobro nešto uciniti za sve, nogomet jest teža prica, puno teža, ali znate kako ja gledam - ovo što je sada to je sve skupa slabo i ne vodi nicem dobrom. Obilazim puno gradova, vidim da je sve devastirano, ja ne znam kako ce se taj nogomet dignuti na neku razinu bez kvalitetnijeg natjecanja."
Iz HNL-a, eto, otišlo je puno kvalitete u inozemstvo, samo je Dinamo prodao.
"Da, znam što cete mi reci, ali recite vi meni što to znaci kada u Engleskoj ligi prakticno ima više dinamovaca nego u samom Dinamu!? Koja je to prica onda."
E to bi trebalo pitati alfu i omegu Maksimira, Zdravka Mamica!
"Bili smo par puta zajedno u društvu, on je meni vrlo duhovit i društven tip. Gledam ga po djelu, dakle taj Dinamo je nešto ozbiljno napravio, zar ne.Reci ce ljudi da je ovakav ili onakav, ali meni se cini da svi vi, pogotovo mediji, u Hrvatskoj želite takvog Mamica i svi doprinosite njegovom sadašnjem imidžu jer od njega tako dobro živite."
Lako zakljucujem, još iz prošlosti, da ne volite novinare!
"Iskreno receno, ne simpatiziram ih. Previše je onih koji potpiruju sukobe, šire crnilo gdje stignu, svaðaju ljude, broje krvna zrnca.Nekad, znate, kad sam bio trener u Željeznicaru nisam imao pojma koji su, kako vi kažete kronicari kluba. Moje je trenirati, drugi pišu. No, jako me smeta kad izvrcu stvari, zamjene teze da bi imali socnije štivo, a strašno mi je kad ti stave u usta nešto što uopce nisi kazao. Kakvi su to ljudi, nemaju obraza ni potpisati se. Puno zla su novinari ucinili, puno."
Shvatili smo vašu poantu iako bi se dalo raspravljati o svemu. No, što kažete na potez Zdravka Mamica da dovede Vahida Halilhodžica?
"To je pozitivno u svakom slucaju. Vaha je tip koji živi nogomet 24 sata, voli ga i dati ce mu sve."
Recimo da je jaka osobnost, ali takav je i Zdravko Mamic! Previše za jedan klub?
"Ha, po prirodi su ambiciozni ljudi. Manji je problem kad se sudare takve dvije uspješne ambicije od problema ako momcad i okruženje ne može pratiti njihovu zajednicku ambiciju. Tada pocinju prave glavobolje."
Tih glavobolja nikad nije imao ciro Blaževic, on je sve osvajao šarmom komunikacije?
"Može se sada raspravljati o tome kako je gdje uspio, ali poanta je da je ciro uspio gdje god je radio! covjek ima neviðen dar price. Dolje u Bosni svi žale za njim, tek sad kad je otišao shvacaju kakvog su šarmera imali. Znate, igraci vole taj glamur, stalno prisustvo medija, kamera, fotoaparate, a sa cirom je to bila svakodnevica!"
Vi ste bili i ostali suprotnost?
"Svako ima svoje ideje. Ja sam vam kao igrac jedno volio, a kao trener sasvim drugo."
Danas imate i drugacije mišljenje o Hrvatskoj, koja je godina top ten reprezentacija?
"Pošteno receno, mislim da je Hrvatska dobra reprezentacija, ima odlicne igrace, ali ipak se po meni prenapuhuje njena moc. Znam da ce mi mnogi zamjeriti, ali ne mogu pobjeci od svog stava, nikad nisam bio demagog. Vi novinari ste prihvatili takav trend, dižete reprezentaciju jer svi od takve atmosfere prakticno živite. Razumljivo je to, ali koliko je ispravno i dugorocno korisno, druga je stvar. Inace, nema uopce dvojbe da je Hrvatska ona koja najviše od svih u svijetu profitira od odlaska igraca u inozemstvo!"
Koji vam se igraci dopadaju iz Hrvatske?
"Mali Modric je dobar, bori se žestoko u Premier ligi, Kranjcar je pun ideja, možda mu engleski nogomet nije baš najprikladniji da to demonstrira. Negdje gdje se mekše igra bilo bi mu puno bolje. Zanimljiv je i onaj plavi, da Strinic, brz je. Nekad mi se posebno dopadao Zvone Soldo."
Što zamjerate igri današnje Hrvatske?
"Nemam ja što zamjeriti, navodim samo mišljenje, ne mora znaciti da sam u pravu. Ako baš hocete, možda bi moglo biti malo više tehnicko-takticke discipline u igri, a siguran sam da bi trebalo uzeti i malo više rizika u igri. Svi treneri na ovim prostorima odvec paze na obranu, treba napasti, konstruirati, to je uvijek teže nego destrukcija."
Mourinhova škola?
"Pametan tip, bez sumnje, svaka mu cast kako se sa Interom nametnuo. Al ne možeš stalno bunkericom naprijed."
To se vidi sada u odnosu na Barcelonu?
"Barca je nešto posebno. Igraju izvan svih kategorija, na bokovima su brzi i neuhvatljivi, zato i Messi ide kao fenomen kad ima Alvesa i druge uz sebe. Tko zna gdje ce im biti limit, ako nastave tako ubiti ce svaku konkurenciju, onda nogomet postaje dosadan."
Zašto je Barca tako nadmocna, a Real naoko dalek?
"Real kupuje gotove igrace i teško se takvi uklapaju u kolektivnu igru. Barca ih stvara u kuci i priprema za ono što ce igrati u prvoj momcadi. To je glavna razlika izmeðu njih, ali i izmeðu Barce i svih ostalih."
I bivša Jugoslavija je nekad imala inflaciju znalaca nogometa i po tome se razlikovala od drugih, što kažete na teze da je danas oskudica "desetki" na ovim prostorima?
"Eto, to je ono što vam kažem, malo je slobode u igri, rizika da se napadne, preferira se ziher pristup, oni koji dobro brane a to je po meni ipak suprotno prirodi ovdašnjih ljudi. Jugo škola? Pa ako vam to nije mrsko napisati, može se i tako reci, nekad se igrao nogomet danas ga se radi."
Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri!
PROŠLOST
Na stranu politicki stavovi i dogaðanja, opce je uvjerenje da ste kao osoba i trener stekli posebnu karizmaticnost kod ljudi ovih prostora. Kako je došlo do toga?
"Ne mogu ja o tome pricati. Znam da sam kao covjek pokušavao izbjegavati svaku polemiku, što god se kaže na ovim prostorima lako se pali, a to je najmanje što bih ja kao osoba htio. Ne znam, možda su ljudi to prepoznali. Utvaram si da su možda uvidjeli da nisam od nikog kupljen nego ostajem uvijek svoj tip. Ako su me tako ljudi prepoznali onda je to velika stvar za mene, jako velika."
Zašto niste nikad htjeli prihvatiti pozive za posao u nekoj od novonastalih država?
"Nisam želio ikoga uvrijediti time što bih prihvatio neciji poziv! Nekome to zvuci možda pateticno, meni je bilo bitno! I ljudima u Austriji koji su me cesto zvali navodio sam isti izgovor - eto, vidite, ako ne prihvacam primjerice BiH, kako da onda uzmem vašu reprezentaciju!"
Negdje smo procitali da vam se utakmica sa Španjolcima, na SP-u 1990. godine, doima kao najbolja utakmica momcadi koju ste vodili?
"Bila je to posebna utakmica, teško mi je reci je li tako. Meni se na tom SP-u po više toga svidjela i utakmica sa Njemcima, koju smo izgubili, ali smo u nekim fazama dobro igrali. Mogli smo puno toga nauciti u takvim utakmicama."
Je li tocno da ste rekli da bi uspjeh na SP 1990. u Italiji možda doprinio drugacijem epilogu sudbine Jugoslavije?
"Nisam pretenciozan da bih govorio da bi svjetski naslov spasio jednu državu, ali osim što me rastužilo da ta reprezentacija nije imala priliku pokazati svoje krajnje domete, mislim da je mogla štošta dobrog uciniti za ljude ovih prostora."
BUDUcNOST
Lijeva ruka malo "kaska", nešto teže hodate, ali cini se da terapije pomažu?
"Je, treba puno vježbati, ali kad osjetite da ima poboljšanja, makar i malih, to vas motivira. Žena me tjera da ne posustajem, cim duže gledam nogomet odmah kaže da je previše. A meni nogometa nikad dosta. To je kao da kažete da vam je života dosta."
Možda biste mogli nešto raditi?
"Ako asocirate na nešto što ne volim niti izgovoriti, a to je biti savjetnik, nema šanse. Grozim se te rijeci uopce."
Možda bi mogli sa sinom Amarom "nešto"?
"Nije stvar da li bih ja, nego bi li on htio sa mnom raditi!"
Ha, ha, duh vas nije napustio?
"Nije, kad izgubiš želju za smijanjem i zafrkancijom što ceš onda."
Jel se vraca volja da radite?
"cesto o tome razmišljam, iskreno, precesto obzirom na godine i situaciju. Ali da ima neki klub, ne mora biti neko ime, ali samo da su ambiciozni da napreduju, da grade nešto, možda bih se ukljucio da me pozovu. O tome maštam možda kao i o nekoj vrsti motivacijske terapije, da se osjetim opet "starim", dio necega što mi život znaci, da me tjera prema mislima o nogometu i napretku a ne o bolestima i nemocima."
A u kojoj bi zemlji Osime?
"Ma to vam ja tako pricam, zanosim se idejom, ne znam što bi lijecnici kazali, što žena i djeca, iako oni dobro znaju kako sam, osim uz njih, najsretniji. Zemlja? A doma, mogla bi treca liga, nema veze, samo da imaju želju napredovati. Gdje doma? U Bosnu, gdje su korijeni svi se uvijek vracamo."
Sportske Novosti
