Arrigo Sacchi je jedan od najvecih talijanskih trenera, koji je krajem osamdesetih godina prošlog stoljeca vodio momcad Milana koja je dva puta zaredom osvajala naslov prvaka Europe, a pet je godina bio izbornik talijanske reprezentacije.

Ljudi kažu da ste 1987., kada ste imenovani trenerom Milana, transformirali mentalitet talijanskog nogometa, usvojivši više napadacki orijentiranu filozofiju. Slažete li se sa tim?
- Mislim da se mentalitet u Italiji nije doista promijenio. Nedavno sam nekim prijateljima rekao da, ako je istina da sam ja bio jedan od onih koji su promijenili talijanski nogomet, onda to nisam trebao raditi, trebao sam ga ostaviti onakvim kakav je bio. Jasno, to je šala, ali od kraja osamdesetih nije bilo znacajne promjene mentaliteta u našoj zemlji. Nije bilo pokreta koji bi pratili ono što smo mi napravili sa sjajnom momcadi Milana. Gledajuci unatrag, mislim da smo propustili veliku priliku.

Vaš pocetak na San Siru je bio težak. Kako ste preživjeli te izazove?
- To je bila velicanstvena momcad Milana u nastajanju, vjerojatno neponovljiva, ali ja sam bio zahvalan Silviu Berlusconiju jer je on uvijek vjerovao u mene, posebno na poceku kada su stigli prvi porazi. Uprava me je uvijek podržavala. Uvjiek. Na primjer, nakon domaceg poraza od Fiorentine pocetkom sezone 1987./88. Marco van Basten me je žestoko kritizirao. Ali uprava mi je vjerovala i rekli su mi da slijedim svoj put, da je to pravi put. U sljedecoj utakmici protiv Cesene sam ostavio Van Bastena na klupi, a on me je upitao da objasnim svoju odluku. Rekao sam mu 'Pa, Marco, buduci da si tako dobar takticar, možeš sjesti pored mene na klupu i upozoriti me na sve moje pogreške tijekom utakmice.' To sam mogao napraviti samo zato što sam znao da me svi u upravi Milana podržavaju.

Koja je tajna iza momcadi Milana koja je osvojila dva uzastopna naslova prvaka Europe?
- Nema nikakve tajne, samo sjajna ekipa. Silvio Berlusconi nije želio da drugi treneri dolaze u Milanello i gledaju treninge, ali ja sam mu rekao 'Gospodine predsjednice, to uopce nije problem. Oni mogu gledati sve treninge ako žele, ali ako nemaju kljuc, ne mogu otvoriti vrata.' A, znate, postoji velika razlika izmeðu La Traviate kada izvedbom dirigira Riccardo Mutti i moj roðak. To je ista opera u oba slucaja, ali je izvedena na vrlo razlicite nacine.

Što je bila najvažnija takticka revolucija u nogometu?
- Bilo je samo nekoliko pravih taktickih revolucija, a to se dogodilo kada se nogomet pretvorio iz individualne u kolektivnu igru. To se najprije dogodilo sa Ajaxom, a onda sa nizozemskom reprezentacijom pocetkom sedamdesetih. Johanu Cruyffu i ostalim nizozemskim igracima je teren odjednom postao premali, a drugima je ostao izuzetno velik. Filozofija je oznacila razliku izmeðu mene i Silvia Berlusconija. On je mislio da je nogomet prelijepa igra koju igraju vješti individualci, a ja sam mislio tada, kao i sada, da je to prelijepa igra koju igra momcad kolektivno.

cesto ste kritizirali talijanski nogomet zbog toga što nema 'projekta'. Mislite li da je neki ekvivalent Alexu Fergusonu nemoguc u Italiji?
- Apsolutno. Poznajem Aleax Fergusona i mislim da je on covjek sa puno kvaliteta na i izvan terena. Ali u Italiji nijedan predsjednik kluba ne gleda toliko daleko u buducnost da bi imao dovoljno strpljenja kupiti igrace oko kojih ce graditi projekt. Oni samo kupuju igrace za koje vjeruju da ce ushititi navijace. Nedavno sam, nakon remija sa Barcelonom, kritizirao Maxa Allegrija i njegovu momcad Milana. Upitao sam kako je moguce da momcad cija je misija uvijek igrati spektakularan nogomet igra tako defanzivno devedeset minuta. Ne, rekao bih da Italija još puno zaostaje, barem prema mom nacinu razmišljanja o nogometu.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igriPrema vašem mišljenju, koje su momcadi promijenile povijest nogometa?
- U svom životu sam vidio tri velike momcadi: Ajax iz sedamdesetih, moj Milan sa kraja osamdesetih i današnju Barcelonu sa Pepom Guardiolom.

Guardiola je u klubu koji ima veliku tradiciju nizozemskih trenera: najprije Johan Cruyff, pa Luois van Gaal i Frank Rijkaard. Je li on iskopirao nizozemsku filozofiju?
- Njihove momcadi Barcelone su igrale razlicit stil nogometa. Ja sam igrao protiv Cruyffa kada je bio trener Barcelone i oni nisu obracali veliku pozornost na defanzivni dio igre. Guardiolina momcad igra puno kompletnijim stilom, jer svi igraci u momcadi znaju igrati i napad i obranu. To je nova verzija 'totalnog nogometa'.

Što mislite, što je pošlo pogrešno sa talijanskom reprezentacijom?
- Nakon poraza u finalu Svjetskog prvenstva 1994. godine od Brazila rekao sam na FIFA-inoj konferenciji da je Milan jaci od talijanske reprezentacije, pa da je možda cak i manji klub, poput Riminija, jaci od Azzurra. Klubovi su prestigli reprezentacije. Trenirati igrace svaki dan je puno drugacije nego vidjeti ih jednom svakih nekoliko mjeseci, posebno kada se igraju prijateljske utakmice za koje nikoga nije briga. U svakom slucaju, mislim da je moja najbolja talijanska reprezentacija bila ona na Europskom prvenstvu 1996. godine u Engleskoj. Ti igraci su igrali zajedno cetiri godine. U posljednjoj utakmici grupne faze protiv Njemacke smo odigrali fantasticnu utakmicu i, paradoksalno, ispali u prvoj fazi nakon dramaticnog poraza od ceške. Ja sam vjerojatno napravio puno pogrešaka tijekom tog natjecanja, ali momcad je igrala sjajan nogomet.